Izložba “Rat sjećanja” u Tuzli

Povezani članci

• Otvoreno pismo svim ambasadorima zemalja članica PIC-a u BiH
• ZNANJE, EXPERIMENT I NAUKA: Čovjek – životinja koja misli
• Gratzovim izmjenama zakona građanima jeftinije pravne usluge i strožije kazne za prijestupnike
• Promocija knjige Nerzuka Ćurka: RASPRAVA O MIRU I NASILJU (geo)politika rata – (geo)politika mira – studije mira
• Samir Šestan: POZIV NA POBUNU
• BiH je treća najbogatija zemlja u Evropi po raznolikosti živog svijeta

Nakon uspješno realizovanog prvog ciklusa predstavljanja fotografija ”Rat sjećanja” tokom 2016. godine, kada su fotografije posvećene obilježenim i neobilježenim mjestima stradanja u BiH bile izložene u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Bihaću i u Beogradu, Centar za nenasilnu akciju (Sarajevo-Beograd) u 2017. godini počinje drugi ciklus predstavljanja u gradovima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
Prva izložba drugog ciklusa biće otvorena u Tuzli u prostorijama Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona u utorak, 21. februara u 19 sati i prati je, kao i sve prethodne, predstavljanje istoimene monografije, takođe realizovane u produkciji Centra za nenasilnu akciju (Sarajevo-Beograd) u okviru projekta ”Ratni spomenici u Bosni i Hercegovini (od 1991.)”
Sažetak monografije možete pogledati na http://nenasilje.org/publikacije/pdf/Rat_sjecanja.pdf

Cijeli projekat kreiran je s ciljem preispitivanja dominantnih obrazaca sjećanja, u namjeri da adekvatan odnos prema prošlosti posluži kao platforma za izgradnju sigurnije budućnosti. One koja će biti obilježena razumijevanjem i nenasiljem u duhu ukupne misije CNA usmjerene ka izgradnji trajnog mira u regionu bivše Jugoslavije kroz promociju kulture nenasilja, dijaloga te izgradnju povjerenja među pojedincima/kama i grupama, uz rad na konstruktivnom suočavanju s prošlošću kao jednim od ključnih faktora izgradnje mira.

Svaki spomenik predstavljen na izložbi i u monografiji prati njegova identifikacijska kartica, u kojoj je označeno kome je, kad i gdje podignut, odnosno nije podignut, što je slučaj s neobilježenim mjestima stradanja.

Proces prikupljanja službenih podataka bio je zahtjevan jer je komunikacija s relevantnim institucijama i lokalnim vlastima pokazala da je nadležnost nad ovim procesom najčešće nejasna te da o podignutim spomenicima ne postoje sistematično prikupljeni podaci.