Dubravko Lovrenović: PET MJESECI OD MAHIROVE SMRTI

Povezani članci

• Kemal Kurspahić:Prezir za činjenice o Karađorđevu
• Genocid u Srebrenici? Nikad čuo!
• PREDSTAVA “KOKOŠ“ U BOSANSKOM NARODNOM POZORIŠTU ZENICA I SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU
• Bilješka o smeću
• Od SAD do Rusije: Najbolji i najgori dani za LGBT prava
• Finsko pitanje u BiH

(Posvećeno “objektivnosti glavne tužiteljice Dalide Burzić i porodici Memić da ne gaji iluzije)

Tužilaštvo Kantona Sarajevo na čelu sa glavnom tužiteljicom Dalidom Burzić, u odgovoru na žalbu vezanu za obustavljanje istrage Tužilaštva u slučaju Mahir Rakovac, pod datumom 27. IV. 2016 (broj T09 0 KTP 0096047 16, str. 20), između ostalog kaže:

“U odnosu na roditeljski sastanak koji je sniman diktafonom, a na kojem je po navodima Dubravka Lovrenovića došlo do pozivanja na porodično nasilje prema mldb MR i kada on navodi da je jedna majka tvrdila da su djeca spremna o tome svjedočiti, kao i da su nastavnici zataškavali cio slučaj i pozivali se na porodično nasilje, nisu tačni. Naime, prema sadržaju razgovora sa tog roditeljskog sastanka proizilazi da su na tom roditeljskom sastanku roditelji iskazali zabrinutost povodom tragičnog događaja i medijskih istupanja Dubravka Lovrenovića i Alise Mahmutović, kao i objave imena njihove djece. Sva ostala saznanja sa tog transkripta su provjerena saslušanjem svjedoka”.

Moji navodi, provjerivi na osnovi audio zapisa i izjava dviju svjedokinja koje su i dalje o tome spremne svjedočiti, u cijelosti su tačni. Ako je to za “zabrinute roditelje” i pojedince iz uprave Internacionalne škole jasno, manje je jasno zašto se glavna tužiteljica služi neistinama? Zašto se pri svemu tome ne obazire na očite laži iznesene u Pismu “zabrinutih roditelja”? Ili je sve, u uzročno-posljedičnoj vezi, toliko jasno da su pitanja suvišna?

Podsjetit će zato glavnu tužiteljicu na neke od diskusija koje su se mogle čuti na roditeljskom sastanku održanom u Internacionalnoj školi 6. I. 2016:

Roditelj (majka): “Mogu’l ja sad nešto reći, prvo vi trebate riješiti šta se desilo uopšte u razredu te djece, znači je’l se vi pitate. Moje dijete, moj […] se druži sa tim dječacima, zato što je s njima od početka, od prvog razreda. Samo malo, moj […] je primoran da gleda mnoge stvari što su se dešavale u školi, u razredu. Znači ja ne želim da moje dijete uopšte, znači on je odrasto, devet godina s tim nekim dječacima i gledʼo je ta neka iskustva. Meni je sinoć Salko reko: mama što jest, jest, […] i […] su ga (Mahira) snimali i on je morʼo govorit ja sam peder u kameru. To je za mene zlostavljanje. Moje dijete je zlostavljano što je to gledalo na kraju krajeva. Vi ne znate, trebate pitati dječake i djevojčice koji su bili i koji jesu u tom razredu pa da svako ispriča šta se dešavalo. Ja ne vjerujem da moje dijete laže, mislim što će lagati to. Samo to da se je radilo, da je moje dijete gledalo to je za mene zlostavljanje i treba. Zamislite, ti dječaci koji su pravili probleme i vi nastavnici znate koji su to dječaci koji su konstantno pravili probleme. Sutra moje dijete raste u toj bolesnoj sredini što će na kraju reći okej to je normalno, šta mama nismo mu ništa radili. Zašto, jer devet godina konstantno gleda kako neko nekog bije, tuče, govori da je peder. Prvo krenite od prve tačke, to je za mene strašno, oprostite, na stranu ja ne, nemojte me pogrešno shvatit. Ja sutra želim da moje dijete završi ovu školu i srednju školu. Ja imam namjeru da ga upišem ovdje. Ja sam s vama zadovoljna ovdje kao sve je okej, sve je super ali to što se dešava između njih, par dječaka koji su konstantno ugnjetovali drugu djecu a druga djeca su morala šutit i gledat, posmatrat sve to i to godinama, postaje normalno. Vas kad neko tuče, maltretira pa kontaš da je to normalno da to tako treba. Vi trebate uzeti tu djecu koja jesu maltretirala, a jesu maltretirala, pa s njima razgovarat. Ima snimak, mama […] je a […] je snimo. Ja pitam, […], kakav je to snimak, zar postoji snimak. Mama što jest, jest, […] i […] su snimali tog dječaka. Ja hoću da znam, možda se i desilo to, ja stvarno ne znam. Mislim, mene je strah i sama pomisao na to da se desilo silovanje, možda se i desilo, otkud mi znamo šta se desilo u 10 minuta u razredu.

Voditelj sastanka: “Kad govorimo o tom konkretnom slučaju što se tiče te i take situacije, taj učenik […], na kraju je zaključeno da zbog tih i sličnih problema koje pravi njega smo naprimjer izbacili iz škole”.

Roditelj (majka): “Izbacili prošle godine a šta se desilo u sedmom i osmom razredu”.

Roditelj (majka): “Govorit ću na bosanskom jeziku jer to bolje odgovara…….. juče sam bila, obećala sam da ću zvati krivičnog advokata, što jesam, gospođa […] koja zastupa djecu kao maloljetnike, divna osoba. M i smo mislili da nešto… međutim ona nam je sve lijepo objasnila, nema potrebe da se nešto. Ona se slaže da treba da nešto napišemo, nju je strah ako mi nešto više uradimo da će biti još više burna reakcija od majka od Mahir. Sad tu treba biti oprezno vjerovatno bi mogli joj pokazati čak naše izjave da ona vidi da li se slaže, da li ona vidi išta tu. Znači što se tiče samog postupak, ona me potsetila na neke stvari, inače ja radim projekat za pravdu djece, dođe djeca iz različitih sistema…., eto neke informacije samo da znate da djeca koja su ispod 14 godina nisu krivično odgovorni nikako, nikako, što god da radi da je ubistvo pitanje, eto samo da znate neke informacije. Što se tiče samoubistvo, da li ima dokaze o silovanje to zaista tačno ne znam, koje vrste krivične prijave i to. Jedino što znamo. Što se tiče same istrage, opet kažem, ne znam u kojem je obimu taj krivične prijave. Ima novi zakon da stupi na snagu sad u februar što se tiče novi način kako da se ispita djece kao svjedoka…………. tako da je moguće da neće niko uzimati izjave od djece, tužilac može vršiti istragu šest mjeseci a kad je dijete u pitanju hitno. Lično sumnjam da će djeca biti pozvana kao svjedoci, to moje lično ali to može biti još. Jednostavno nemamo informacija o tome. Ali ako dječak ima ispod 14 godina jednostavno ne može ni doći do opcije…. Znači, slažem se da se može dati izjava ali vrlo, vrlo primjereno u akcenat na žalosno prema Mahir ali da je bitno da se ne stvara više žrtva od Mahira i da su svi djeca, nešto u tom smislu. Mislim da pitanje ovo vršnjačkog nasilja, potpuno drugo pitanje, to ne mora se ni vezivati sa samoubistvom Mahira. Nikad nije previše govoriti o vršnjačkom nasilju i mislim da mi kao škola…. suočavati se sa vršnjačkim nasiljem i odgovarati na to. Ima niz alata za sprečavanje vršnjačkog nasilja u škola od mentorstvo između djece pa dalje. Ti vrsti alata nisam vidila da škola primjenjuje a mogla bi, mislim uvijek se može nešto bolje, je li tako ali taj razgovor o vršnjačkom nasilju je za mene nešto odvojeno od samoubistva Mahira i naše djece ne smije osjetiti nizašto. Mi moramo biti njima podrška. Ja mislim da djeci treba dati osnovni savjet sada, mislim u ovaj mjesec januar, februar je već kasno, oni su 24 sati na facebook. Znate šta se dešava, ovo je njima strašan pritisak. Meni je bilo lakše kad sam došla juče s vama, mogu mislit kako je djece. Šta vi mislite o tome, zaista bi voljela da čujem vaše”.

Roditelj (majka): “Svi smo mi od nas pričali s djecom, zašto mi ne bismo rekli da su naša djeca spremna da idu da daju iskaz i da su naša djeca spremna da svjedoče koje je porodično nasilje bilo u toj kući. Molim vas i to jer niko nikad nije spomenuo porodično nasilje u toj kući”.

Roditelj (majka): “Molim vas, ovo se najviše tiče roditelja, slažete li se da javno proglasimo porodično nasilje, da javnost intrigiramo da razmišljaju na ovaj način. Znači roditelji se oglašavaju u par tih rečenica ali i da pomenemo, razmislite da li stojite iza toga. Znači da mi javno proglasimo pojam porodično nasilje i da se upita, ko je svjedok i da li taj svjedok laže”.

A glavna kantonalna tužiteljica tvrdi da navodi o roditeljskom sastanku “nisu tačni” i da vršnjačkog nasilja nije bilo. Pozivam zato gospođu Burzić da se javno suočimo i da zajedno preslušamo snimak. Ili, mogu odmah staviti snimak na Youtube? Jednostavnije je.

Pored ovakve, blago rečeno, selektivnosti u pristupu dokaznom materijalu glavna tužiteljica Kantona Sarajevo pokazuje i notorno neznanje u postupanju s istim. Ne navodeći da je profesor fizičkog vaspitanja, zajedno sa cijelim razredom, ismijavao Mahira tako što ga je javno zvao “Mahira – dakle u ženskom rodu – tužiteljica Burzić (str. 7) ističe: “U odnosu na navod kako je mldb MR nazivan Mahirica, tužilaštvo je uvidom u sms komunikaciju Dubravka Lovrenovića i Čubela Ružice, kao Mahirove nastavnice njemačkog, utvrdilo kako je jedan telefonski broj koji je koristio mldb MR poslan Lovrenoviću sa telefona ove svjedokinje pod imenom ʻMahiricaʼ. Kako je ova svjedokinja bliska prijateljica Alise Mahmutović, ovo upućuje da su članovi porodice i bliski prijatelji mldb MR od milja zvali Mahirica”. Prvo, zar Kantonalno tužilaštvo nije bilo ni toliko sposobno da utvrdi da Ružica Čubela nije uopće Mairova nastavnica  njemačkog.

Osim što polazi od pogrešne premise, namjerno ili slučajno drugo je pitanje, tako što izjednačava ono što se ne može izjednačiti – naime: Mahira i Mahirica nemaju isto značenje – glavna tužiteljica pokazuje “zavidno” nepoznavanje pojmova kojima se “neovisno” bavi. Osim toga, glavna tužiteljica iznosi neistinu da je, prema “navodu” (datom u iskazu) “mldb MR [u Internacionalnoj školi] nazivan Mahirica”. Nazvan je Mahiróm. Razlika je ogromna.

Glavna tužitljica, kao visokoobrazovana izvorna govornica b/h/s/c jezika, morala bi znati barem toliko da je Mahirica deminutiv od muškog imena Mahir. Dakle, Mahir i dalje ostaje Mahir, samo što mu se datim oblikom obraćamo od milja, ljepote, tepamo mu. Dok je Mahira ženski oblik imena Mahir, čime se dječak nastoji feminizirati, što u patrijarhalnoj kulturi znači degradirati. Mene samo zanima šta je tužiteljicu navelo na tako javno pokazivanje neznanja? I da li je tu sve skupa povezano sa njezinim nastupom od 4. III. 2016. kada je, tokom pres konferencija zakazane povodom obustave istrage u slučaju Mahir Rakovac, pokazala neskriveni animozitet prema meni. Čime sam se to zamjerio glavnoj tužiteljici? Svojim interesovanjem za svoje dijete, možda? Čemu služi ova zamjena teza, odnosno krivi navod predmetne izjave? Ili je sve tek rezultat elementarne neupućenosti u terminologiju kojom se bavi? Naime, osoba na jednom takvom odgovornom mjestu morala bi toliko znati, a ako sama ne zna onda pitati bolje upućene, i tek onda sastavljati zvanične izvještaje. Ovako se dobiva potpuno iskrivljena slika o samome događaju, a istraga se kompromitira do razine koja vrijeđa elementarnu inteligenciju.

Kome i čemu sve to služi? Kad počnemo postavljati prava pitanja i sami ćemo dolaziti do pravih odgovora, s Tužilaštvom ili bez njega.