Čudo na Jablaničkom jezeru: ribe lete u nebo!

Izdvajamo

• Možda naše ribe nisu toliko glupe, barem ne koliko je glup i beskrupulozan onaj ko je naredio struju do zadnje kapi Jablaničkog jezera? Možda su doista, kako reče direktor Zahirović, naprosto „migrirale“? Jesu, ali u nebo. U društvo kojemu, kraj nas ovakvih, i pripadaju. Društvo ribolikih anđela.

Povezani članci

• Akutna kriza u BiH: Podijeljena odgovornost
• Federalni zastupnik i lider GS Nihad Čolpa: Zlotvore iz Zavoda Pazarić hitno uhapsiti
• Muha u Crnoj Kutiji 3
• Poklon tajkunima: ‘HDZ, DF i SDP su kupili vrijeme za betoniranje rijeka’
• Da li su prekodrinski apetiti Srbije zauvek odbačeni na smetlište istorije?
• Vratite nam Lastana u škole

Foto: aljazeera

Kakva ostavka? Goni bandu iza rešetaka! Radnik ukrade u tvornici tri eksera i dobije otkaz, a ponekad, bogami, ode i u zatvor. A ovi ovdje, guzonje sa odličnim platama, uz kompletnu jezersku floru, doslovce ostavili na suhom dva miliona komada ribe – i uj’o vuk kenjca?!

Zêmo se nekidan vratio iz zavičaja, pa nas pozvao na večeru. Sto se povija. Suhotina od divljači, jagnjetina, piletina, kumpjeri, domaća lôza … Nazdravljamo i kuckamo se, a meni sve neki đavo ne da mira: “Je li, bogati, šta je to bilo sa Jablaničkim jezerom? Ima li ga uopšte?”

            Na to se zemljak iz Buturović Polja, pasionirani lovac i ribolovac, najednom snuždi: “Nema ga, moj zemo. Ubilo ga.” I pokaza mi fotke, snimljene još prošle sedmice: pustoš, blato, mnoštvo nasukanih barki… Ono malo preostale trave smrzlo i skupljeno – k’o staračka ćuna.

            “A šta je bilo, zna li se?”

            “Nemam pojma,” zbori, svejednako zureći u astal. A kad mu rekoh da sam čitao kako je Elektroprivreda namjerno ispustila vodu da bi, za oštre zime, svaku kap Jezera pretvorila u novac, slegne ramenima i tiho prozbori: “Ne mogu da vjerujem. Pa nisu valjda toliki idioti?!”

            Eee, moj si ga dobri zemo!

Kad je ljeta prošle godine najstariji sin birao mjesto za svadbeno slavlje “na domaćem terenu”, za lokaciju je odabrao upravo Jablaničko jezero. Veoma mu se svidio lijep restoran na obali akumulacionog jezera, s velikom natkrivenom terasom, sobama za goste, dobrom klopom i svim ostalim što je potrebno kad su takve stvari u pitanju.

            I nije se pokajao. Sve je prošlo lijepo i veselo, a vrhunac je bio neočekivani dolazak mladenaca brodicom, sa vode. Gosti, prijatelji i rodbina iz cijele bivše Juge, su nam kasnije oduševljeno “punili uši” baš o tom “detalju”: pokretna tačka na od sumraka tamnoj jezeruši, plažice na drugoj obali i gusta šuma u pozadini. Raj.

Jablaničko jezero; foto: obidjibosnu.com

            I sad te vode, ni ribe u njoj, više nema. “Pojela” struja. To Tesla sigurno nije želio.

A evo šta je, prema pisanju zagrebačkog Večernjeg lista, o tom pokolju, eko-ribocidu, izjavio jedan od glavnih aktera cijele “operacije”:

            Direktor Hidroelektrane Jablanica Ramiz Zahirović potvrdio je kako su zbog sušnog razdoblja i velike potražnje za električnom energijom tijekom siječnja bili prisiljeni maksimalno eksploatirati zalihe vode u akumulacijskom jezeru, ali dodaje kako je sve to napravljeno uz potrebno planiranje u koje je bila uključena i Agencija za vodno područje Jadranskog mora.

[…]

Njegovo je stajalište kako ekolozi pretjeruju u ocjenama o pričinjenoj šteti.

‘Nije da nema štete, ali pričati o tome da je nastala ekološka katastrofa mislim de je definitivno preuveličano’, tvrdi direktor hidroelektrane koji ima teoriju po kojoj riblji fond ‘nije nestao nego je migrirao’. (podvukao GS)

Najavio je kako će stoga Elektroprivreda BiH, sukladno svojim obvezama, obaviti poribljavanje Jablaničkog jezera čim se razina jezera normalizira. 

Kakva je to fantomska Agencija za vodno područje Jadranskog mora? Pa i djeca u prvom osnovne znaju da za obnavljanje narušenog ekosistema trebaju desetine i desetine godina? Ili, riječima stručnjaka, univerzitetskog profesora zoologije i ekologije iz Mostara Sanela Riđanović:

            “Neke endemske vrste, kada jednom nestanu, nikad se više neće vratiti. Možda će trebati dvadeset, pedeset ili sto godina za povratak na neko ranije stanje, ali nitko to sa sigurnošću ne može govoriti. U načelu, jednom kad narušiš vodeni ekosustav, on se doista nikada ne može vratiti na ranije stanje.“

            Stvari su, dakle, kristalno jasne. U beskrupuloznoj trci za profitom, klika na čelu Elektroprivrede BiH, teško je oštetila, ako ne i potpuno uništila ekosistem Jablaničkog jezera, istog onog iz koga još od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća izvlači „masnu“ lovu.

Čudno je što su najveće kazne koje domaći mediji i politika traže za vinovnike ovog zločina protiv prirode – ostavke. Najglasnija u tome je Naša stranka, ali i ona ne ide dalje od odlaska kompletnog rukovodstva EP BiH. To mi je veoma čudno.

A ono što je tužno, da ne kažem neshvatljivo, je činjenica da se, prema pisanju meni dostupnih medija, o svemu ovome još nije oglasio načelnik Opštine Konjic Emir Bubalo.

Ima čovjek, valjda, prečeg posla.

            Kakva ostavka? Goni bandu iza rešetaka! Radnik ukrade u tvornici tri eksera i dobije otkaz, a ponekad, bogami, ode i u zatvor. A ovi ovdje, guzonje sa odličnim platama, uz kompletnu jezersku floru, doslovce ostavili na suhom dva miliona komada ribe – i uj’o vuk kenjca?!

            A možda sam u krivu. Možda naše ribe nisu toliko glupe, barem ne koliko je glup i beskrupulozan onaj ko je naredio struju do zadnje kapi Jablaničkog jezera? Možda su doista, kako reče direktor Zahirović, naprosto „migrirale“?

            Jesu, ali u nebo. U društvo kojemu, kraj nas ovakvih, i pripadaju. Društvo ribolikih anđela.