Basna

Izdvajamo

• U Bosni, zemlji slavne prošlosti i bolje budućnosti koje su daleko iza nas, u kući magaraca na čijim zidovima stoje umjesto zebre eventualno još slike maršala, konji rijetko ili nikako ne navraćaju u goste.

Povezani članci

• Predragova vječna plovidba izvorištima
• ČETVRTI DAN STREET ARTS FESTIVALA
• URAS BIH: Nedopustiva indolencija obrazovnih institucija u slučaju Mahir Rakovac
• Stop negiranju genocida i holokausta u BiH!
• Gluposti i halucinacije, guslara iz Laktaša
• VIŠE ISTORIJE SA VIŠKOM IDIOTA

Foto: funnyanimalsite

Ne bi bio problem zgaziti ovu parazitsku bandu bagerima koji će, uoči izbora, umjesto obećanih puteva kopati nove temelje na Poljinama da nije tragične poruke iz ove naše Bosanske basne. Taj magarac, i paćenik i glupak, negdje u dubini duše osjeća da ne zaslužuje bolje.

Ima jedna moderna basna koja kaže da su živjeli jedan pored drugog, konj i magarac. I pozove jednog dana konj magarca u goste (to se dešava samo u basnama), da malo popričaju, bolje se upoznaju, da urade nešto zajedno, elem nešto kao ”na kafi s konjem”. Praznih ruku, što nije baš red, uputi se magarac, konj ga lijepo dočeka (basna) i ugosti, kako dolikuje. Raskošna kuća, skupocjeno auto, na zidu obješeni, uredno poredani, razni trofeji, zlatne i ostale medalje,  sve ono što je konj osvojio tokom svoje bogate dvadesetogodišnje karijere.

Kao što je i red, pozove magarac konja u goste, gleda onu svoju praznu kućicu, nigdje ništa samo negdje u čošku, prašnjava, slika zebre. Okači je na zid i malo zbunjenom konju koji je zatekao tako praznu kuću, na pitanje ko je na slici, ponosno odgovori: To sam ja, kad sam igr′o za Juventus!

U Bosni, zemlji slavne prošlosti i bolje budućnosti koje su daleko iza nas, u kući magaraca na čijim zidovima stoje umjesto zebre eventualno još slike maršala, konji rijetko ili nikako ne navraćaju u goste.

I kako su u Ezopovim basnama životinje uvijek tipični predstavnici jednog društva pa je magarac i onda a i danas i paćenik i glupak, pored pokojeg vrijednog mrava ostale životinje u ovoj našoj Bosanskoj basni su hijene, lisice, zmije, gavranovi, vukovi….

Mudre poruke ostavljene su za neke druge narode, pametnije, odgovornije i hrabrije.

Nije problem ne dati ni priči blizu a kamoli ući u Predsjedništvo ”ugroženoj” barabi kome se ni kad sredinom decembra optimistički tvrdi da će najdalje za petnaestak dana doći Nova godina, ne može i ne smije vjerovati.

Nije problem otjerati tupavog Premijera koji se, osim što laže, već sprema naplatiti penzionerima sa preko sedamdeset godina starosti, produženi boravak.

Nije problem utišati cvrčka zajebanta iz Laktaša kome je malo prizemnog seruckanja pa to sad radi iz helikoptera.

Ne bi bio problem zgaziti ovu parazitsku bandu bagerima koji će, uoči izbora, umjesto obećanih puteva kopati nove temelje na Poljinama da nije tragične poruke iz ove naše Bosanske basne.

Taj magarac, i paćenik i glupak, negdje u dubini duše osjeća da ne zaslužuje bolje.