BAJA, PREKINI!

Povezani članci

• Collegium artisticum: Otvorenje samostalne izložbe slika Fra Petra Perice Vidića
• ZVONIMIR NIKOLIĆ: JEDAN MILAN NIJE NAROD I NIKADA ME NEĆETE NATJERATI DA ZBOG JEDNOG MILANA MRZIM SVE OSTALE. I NEMOJTE NAS IZJEDNAČAVATI, MOLIM VAS
• Jesu li „ekscesi“ u Širokom Brijegu i Jajcu prvi znaci katarze
• GREGORY PORTER OTVARA 18. JAZZ FEST!
• Lomača za Severinu
• Vodeći intelektualci iz svijeta šalju podršku protestima u BiH: Srušite korumpiranu političku klasu

Samo je Srđan Puhalo ovom događaju dao zasluženi karakter, onaj satirički. A analize duela koje favoriziraju Dodika bile su daleko tendencioznije. Katastrofalnu analizu objavile su Nezavisne novine pod naslovom “Dodik nije podlegao Tadićevim verbalnim provokacijama”

Piše: Amer Tikveša- Analiziraj.ba

TV duel dvojice kandidata za poziciju predsjednika entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika i Ognjena Tadića, emitovan devetog oktobra na banjalučkoj Alternativnoj televiziji, odmah na početku nazvan je istorijskim. Nazvao ga je takvim voditelj emisije Vedran Škoro. Krajnje nesmotreno. Da bi se nešto nazvalo istorijskim, mora biti od istorijskog značaja, a o istorijskom značaju nekog događaja ne može se govoriti u trenutku njegovog dešavanja i to još prije nego se ijedan od kandidata obratio.

A kad su se obratili, Dodik se mudro na taj gaf osvrnuo i rekao da duel ne smatra istorijskim, a Tadić je, pak, rekao da ga smatra takvim, jer on je opozicioni kandidat i, tobože, taj će intervju prosvijetliti gledatelje zašto trebaju baš za njega da glasaju, tj. kontra Dodika.

I, zaista, ničeg istorijskog tu nije bilo. Duel je trajao sat i po, a većina vremena potrošena je na međusobno ponižavanje. Tadić je Dodiku govorio da je elementarno nevaspitan i nasilan, a Dodik Tadiću da je ispodprosječno informiran, politički nebitan i u stalnoj poziciji traženja pomoći. Nijedan kandidat ni u vezi s jednom od tri ponuđene teme: Status RS-a, ekonomija, kriminal i korupcija, nije rekao ništa što bi prelazilo verbalnu ravan. Dakle, nije bilo pokazivanja konkretnih podataka u vidu, naprimjer, dokumenata ili barem upute gledaocima gdje mogu provjeriti istinitost njihovih tvrdnji. Tadić, doduše, jest u par navrata pokazivao papire, ali nismo imali priliku vidjeti njihov sadržaj, što je greška režije. Međutim, sudeći po onom što nam je on pročitao, nije se radilo ni o čemu od krucijalne važnosti.

Dodik, umjesto da se trudi da učvrsti svoju stolicu, on se ponašao kao da samo on ne vidi da mu je popularnost u padu i da je svima apsolutno jasno zašto za njega trebaju glasati. Tadić, s druge strane, predstavio se kao neko kome nije prvenstveni cilj da on pobijedi, nego da Dodik izgubi. Čak je na kraju rekao kako mu nije nimalo ugodno na poziciji na kojoj se nalazi, i da to, ustvari, nije bio on, nego da je pokušao da prikaže kako se Dodik siledžijski ponaša!? Kao da je došlo do zamjene uloga, a gdje da Tadića tražimo, ostalo je nejasno.

Sve u svemu, jalov duel koji zaslužuje samo satirični osvrt i parodiranje, ili čak ni to. Međutim, jedini analitičar koji se satirično osvrnuo na događaj bio je Srđan Puhalo u svom tekstu Kako je sinoć Dodika i Tadića pobijedio Radovan Karadžić. Već u samom naslovu on prikazuje suštinu debate – takmičenje u tome ko je bolji sljedbenik Radovana Karadžića, čovjeka kojem se sudi za ratne zločine, između ostalog i za genocid!? Pa zamislite svu morbidnost  situacije u kojoj su dva glavna kandidata takvi ljudi. Puhalo debatu propituje kroz pogled djeteta koje zaključuje da dvojica kandidata, najuglednijih reprezentanata jednog naroda, ne odgovaraju svojim ponašanjem temeljnim odgojnim načelima kakva su: ne valja se svađati, vrijeđati, psovati i slično.

Drugi analitičari bili su pristrani. Tako, naprimjer, Slobodan Vasković Tadića smatra pobjednikom debate. On kaže: “Tadićev cilj bio je da pokaže da nije slabiji od Dodika ni u drskosti, a da na kraju poentira tako što će se izviniti gledaocima zbog onoga što su vidjeli i pokazati da im takav ambijent više nije potreban, već da ga treba mijenjati. Odnosno, da treba mijenjati Dodika.”

Da, Tadić za svoju drskost jest rekao da je to bila imitacija Dodika i da ako gledaoci više ne žele da gledaju takve emisije, neka ne glasaju za Dodika. Međutim, to ne ide u prilog Tadiću. Valjda Dodika treba pustiti da bude Dodik i to kritikovati, a, osim toga, javni nastupi predsjednika teško da mogu biti krucijalni pa i osrednji argument za njegovu smjenu, pogotovo u patrijarhalnim, nedovoljno urbanizovanim, arhaiziranim, klerikalnim,  nedemokratskim sredinama s velikim procentom nepismenog stanovništva. Naprotiv, narodu u takvim sredinama to imponuje, zato Dodik i jest sebe prozvao glavnim bajom. I jedini Tadićev nastup drskosti koji može imponovati biračima u RS-u jest taj kad je udario on, kao Tadić, na tu glavnu Dodikovu doskočicu i rekao mu: Prekini, baja. To je poziv na dvoboj, izazivanje glavnog baje, kao kod borbe pijetlova. To je ono mjesto zbog kojeg narod, prethodno opisani, skreće pažnju na protivkandidata i staje na njegovu stranu ako pobijedi. Ali pobjede, nažalost, nije bilo.

Dalje Vasković kaže da je Dodik sve vrijeme bio u defanzivi. Nije. On je bio ignorant. Želio je da kaže da nema potrebe ni da govori pa je nekoliko puta nudio voditelju da sve njegovo vrijeme da Tadiću jer on ne može da se raspravlja s nekim ko je neinformiran te da o njemu dovoljno govore njegova djela. Činjenica je da Tadić tu ignoranciju nije uspio značajno poremetiti, ali i to ide njemu u korist jer taj Dodikov stav pokazuje koliko se otuđio od realnosti i života u kojem živi narod u kojeg se on toliko zaklinje. Ta ignorancija izraz je Dodikovog autizma, o čemu će kasnije biti riječi.

Vasković spominje to da je Dodik prijetio Tadiću tučom za vrijeme reklama. To jest znak slabosti, ali ne znamo je li istina. Naime, u toku emisije Tadić je to spomenuo, Dodik to nije ni potvrdio ni demantovao. Na kraju emisije imali smo priliku vidjeti Dodika kako prilazi Tadiću, pruža mu ruku, a kad ovaj krene da se rukuje, Dodik povlači ruku i odlazi. Sramotno za Dodika, ali u svakom slučaju njegovo potcjenjivanje Tadića nije izazivalo agresiju, već više posprdan odnos. Tu informaciju, dakle, o prijetnji tučom, legitimno je tumačiti i kao pokušaj Tadićeve kompromitacije Dodika, a da to ovaj uopšte nije ni rekao ili da je rekao kao vid nekog od brojnih svojih posprdnih odnosa prema drugima.

Vasković kaže i ovo: “Dodik je sve vrijeme vrijeđao i omalovažavao Tadića, dok u suprotnom pravcu takve paljbe nije bilo.” Nije to bilo sve vrijeme, a s druge strane su također dolazile uvrede i omalovažavanja. S tim što je Dodik u omalovažavanju imao veliki gaf. U nekoliko navrata je Tadića optužio da je bio “bitan” učesnik vlasti kad je ta vlast radila na štetu Srpske, a onda bi, kao da je zaboravio, počinjao tvrditi da Tadić nikad nije bio bitan politički faktor. Kraj Vaskovićeve analize gdje neutralizira kompetenciju i jednog i drugog kad je riječ o važnim pitanjima kakva je, naprimjer, ekonomija, realan je.

Analize duela koje favoriziraju Dodika su daleko tendencioznije. Katastrofalnu analizu objavile suNezavisne novine pod naslovom “Dodik nije podlegao Tadićevim verbalnim provokacijama”, koju je napisao Dejan Šainović, gdje ne znamo da li je taj čovjek uopšte gledao duel jer na jednom mjestu citira Dodika i kaže: “…rekao je Dodik, a prenosi SRNA”. Krajnje nespretno se odao analitičar. Prosto nema šta da ti prenosi SRNA, duel je u cijelosti emitovan na televiziji. Naime, duel, ako ga nije stigao pregledati u vrijeme emitovanja, mogao je to učiniti na internetu, ali očigledno je urednik insistirao na brzom dodikovskom pamfletu pa je bilo daj šta daš.

On još kaže kako je Dodik u toku emisije uspostavio “direktnu komunikaciju s građanima”. Na koji način, ostaje nejasno, jer javljanja u program nije bilo, a svojim neprirodnim položajem tijela pred kamerama Dodik je izbjegavao direktnu komunikaciju. Gledalac se s Dodikovim pogledom nije mogao susresti, on je stalno gledao u voditelja emisije koji nije u kadru kada Dodik priča pa je djelovalo kao da priča u prazno. Za razliku od Tadića sa čijim smo se pogledom mogli susresti, ali također povjerovati u istinitost njegovih tvrdnji, jer kad spominje Dodika, on u njega gleda, a ovaj izbjegava pogled, tačnije, nastavlja da gleda u prazno.

Ostatak Šainove analize je citiranje Dodikovih izjava bez ijedne Tadićeve, a kao prilog tezi da je Dodik bio bolji kaže da je to i sud analitičara pri čemu ne navodi nijednog.

Nezavisne su objavile još jednu analizu neznanog autora i bombastičnog naslova: “Dodik ubjedljivo nadmašio Tadića u TV duelu”, koju su prenijeli na portalu RTRS-a i Glasa Srpske. Iako ničim argumentovano tvrde da je Dodik pobjednik, ovdje su ipak naveli jednu stvar koja ide Tadiću u korist. Naime, kad je Dodik govorio kako su plate i penzije porasle, Tadić je odgovorio da su porasle i cijene i da su plate prije, iako manje, odgovarale cijeni potrošačke korpe, što danas nije slučaj.

Osim spomenutih analiza, vrijedno je istaći i 15-minutnu emisiju Aktuelno koja je emitovana na RTRS-u dan poslije TV duela, u kojoj su anketirani građani i uzete izjave od šest komentatora, od kojih je svaki govorio u korist Dodika ili na štetu Tadića. Jedino je sociologinja Bojana Miodragović govorila objektivno o manama Tadićevog istupa, ali nije ništa negativno rekla (ili joj nije data za to prilika?) o samom Dodikovom istupu. Tek u jednom momentu rekla je da obojica nisu ponudili ništa značajno, ali to je uredniku emisije poslužilo kao poveznica na izjavu drugog analitičara koji kaže da upravo to ide na štetu Tadića.

Zanimljivo je spomenuti da je u toj emisiji politički analitičar Branko Radun na jednom mjestu potpisan kao Drago Borovčanin a na drugom svojim imenom, što je ozbiljan urednički propust ili, pak, strategija da se broj analitičara koji govore u korist Dodika učini većim?!

U svakom slučaju, toliki trud da se Dodik prikaže pobjednikom može ići samo Dodiku na štetu jer to je znak da njegova pobjeda nije bila prepoznatljiva, ako je pobjede uopšte i bilo.

Ono što razočarava kod svih pristupa, niko se od novinara ni analitičara nije ni trun potrudio da nađe nekoga ko do sada nikad nije izišao na izbore pa da kaže da li će ga duel na to natjerati po prvi put i ako neće, zašto neće. To mu je, valjda, bio i glavni cilj –   da građane motivira da odaberu kandidate i da glasaju za njih. S tim što, mora se reći, iako je u emisiji dat jednak prostor obojici, ATV, na kojoj je duel emitovan, favorizirala je Dodika, jer odmah nakon duela pušten je cijeli predizborni skup Dodikove stranke SNSD.