Analiza Istinomjera: Poređenje starih i novih programa partija na vlasti

Povezani članci

• Pogubni »bošnjački unitarizam«
• Milkica Milojević: Ovo je rat između kreativnosti i sirovog nasilja
• TRG ZA UCU
• Pretpostavljeni identiteti
• UMIRE LI ANA FRANK JOŠ JEDNOM U HRVATSKOJ?
• Čekajući bonske ovlasti ili kako prođe život u krizi 

Foto: Karlo Grabovac

Partije uglavnom ili nude stare programe ili se pravdaju da nisu bile u vlasti

U proteklom mandatu pratili smo ispunjenost izbornih programa stranaka na vlasti i nivo ispunjenosti obećanja koje su ove partije dale u svojim programima 2010. godine. Sa poražavajućih 3% ukupno ispunjenih obećanja, nijedna od vladajućih partija se ne može pohvaliti da je svoj program uspjela implementirati u protekle četiri godine.

No, u novim programima, koje su ove partije ponudile za Opšte/opće izbore, vladajuće stranke su pokazale različite “strategije” nošenja sa katastrofalnim rezultatima iz proteklog mandata – od onih koje su gotovo u cjelosti prepisale stare (neispunjene) programe, preko onih koje su se pojavile u gotovo sasvim novom ruhu, pa sve do onih koje su novi izborni program iskoristile da pokušaju ubjediti birače/ice da u protekle četiri godine nisu bili vlast, nego opozicija.

U nastavku slijedi poređenje starih i novih izbornih programa vladajućih stranaka, te kratki prikaz specifičnosti programskih pristupa za sve stranke koje su obnašale vlast u mandatu 2010-2014.

DNS

Program Demokratskog narodnog saveza za period 2014-2018 je značajno opširniji od onog koji je ova partija predstavila u 2010. godini. Međutim, iako je program DNS-a mnogo opširniji, konkretnost ovog programa je i dalje upitna. Najviše pažnje DNS je, kao i 2010. godine posvetio očuvanju pozicije Republike Srpske i njenih nadležnosti, te ekonomskim pitanjima. Iako je novi izborni program opširniji, ključne krilatice su ostale iste, a to su: neprenošenje nadležnosti RS na BiH nivo, borba protiv privatiziranja privrednih dobara, poštivanje Dejtonskog sporazuma, decentralizacija BiH i veća uloga lokalnih zajednica. DNS, kao i sve partije, obećava povećanje zaposlenosti, više investicija, smanjenje birokratskih prepreka, ali uglavnom ne daje konkretne korake kojima bi se to postiglo. Iako je evidentno da je u izradu programa DNS-a 2014-2018 uloženo više truda nego na prošlim izborima, ovaj program i dalje nudi mnogo manje konkretnih nego nekonkretnih mjera i rješenja. Također, ključni elementi programa su ostali isti kao i 2010. godine, što implicira da u protekle četiri godine ova partija nije uspjela da ispuni skoro ništa iz svog programa.

HDZ 1990

HDZ 1990 je objavio Programsku deklaraciju kao okvir svog djelovanja u naredne četiri godine. Programska deklaracija ne razlikuje se u velikoj mjeri od izbornog programa ove stranke iz 2010 (Politička strategija HDZ-a 1990 za izbore u listopadu 2010. god: Bosna i Hercegovina domovina i država i hrvatskog naroda). Deklaracija izražava jasne stavove i opredijeljenost HDZ-a 1990 po pitanju svih oblasti koje se u njoj nalaze. Međutim, cjelokupna Deklaracija nije konkretna u odnosu aktivnosti koje će ova partija poduzeti ukoliko bude dio vladajućih struktura u naredne četiri godine. Ono što karakteriše ovu Deklaraciju, a u odnosu na Političku strategiju iz 2010. godine, jeste izraženija građanska opcija ove partije. Ponovo se u prvom redu nalazi hrvatsko pitanje, ali se sada naglašava njegovo rješavanje u okviru drugih reformskih procesa u multietničkoj Bosni i Hercegovini, sa potenciranjem na jednakopravnosti svih naroda, nacionalnih manjina i svih građana na cijelom teritoriju BiH. Vidljivo je proširenje ciljeva partije u oblasti obrazovanja.

HDZ BiH

HDZ BiH objavio je program za izbore 2014. godine, koji predstavlja samo nadogradnju programa ove stranke iz 2010. godine. Program HDZ-a BiH iz 2010. godine činilo je deset tačaka, odnosno razloga zbog kojih su birači trebali glasati za njih (10 razloga zašto ću glasovati za HDZ BiH). Program je bio kratak, nekonkretan i ocrtavao samo opredjeljenost partije za djelovanje o određenim oblastima. U programu za izbore 2014. godine, nešto detaljnije su opisane oblasti djelovanja partije, te ciljevi koji se žele dostići u narednom periodu, ali ni ovaj program, kao ni prethodni, nema konkretizacije aktivnosti kojima se žele postići postavljeni ciljevi. Nove oblasti prisutnee u programu odnose se uglavnom na boračka pitanja, dragovoljcima i veteranima, ratnim vojnim invalidima i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Od ove godine, HDZ BiH zalaže se i za prostorno uređenje i skrb o okolišu, te obitelj kao temelj društva.

HSP BiH

Hrvatska stranka prava BiH, koja u mandatu 2010-2014 učestvuje u vlasti na nivou Federacije BiH, ni na ovim izborima nije ponudila nikakav program svojim biračima/cama. “Istinomjer” je i ovog puta pokušao doći do programa ove stranke, ili ga pronaći na njihovoj web stranici, ali u tome nismo uspjeli – kao ni 2010. godine, kada je HSP bio jedina stranka na vlasti koja nije imala izborni program. HSP BiH i na ove izbore izlazi u koaliciji, baš kao što je učinila i 2010. godine sa HDZ 1990, s tim što je postizborna koalicija HSP-a sklopljena sa potpuno drugim strankama, te se pokazalo da ni “koalicijski” programi HSP-a nisu naročito precizan pokazatelj programskih ciljeva ove partije.

NSRzB

Program Narodne stranke radom za boljitak (NSRzB) (Program za 10) skoro je u potpunosti prepisan iz programa koji je ova stranka ponudila na izborima 2010. godine (Istrajnim i sistemskim radom do boljitka: Program za mandat 2010-2014). Novi programski cilj zabilježen je u oblasti ustavnih reformi (ukidanje kantona u Federaciji BiH), dok se u sferi obrazovanja pojavilo obećanje o dodjeli besplatnih kompjutera svim učenicima i nastavnicima u osnovnim i srednjim školama. U oblasti borbe protiv korupcije, vrlo nekonkretno i nejasno obećanje ove stranke iz 2010. godine – da će se korupcija smanjiti okončanjem privatizacije – dopunjeno je jednako nekonkretnim obećanjem o smanjenju korupcije uvođenjem e-uprave. Ostale izmjene obuhvatile su samo “adaptaciju” brojeva iz 2010. godine, pa je tako, recimo,  na izborima 2010. obećana jedna milijarda KM za ulaganja u poljoprivredu, dok je u programu za 2014. godinu taj iznos povećan na 1.859.000.000 KM, iako se ni obećanje iz 2010. godine ni izdaleka nije realiziralo. S obzirom da je NSRzB 2010. imao najnekonkretniji program od svih vladajućih partija u FBiH, te da je isti program prepisan i ove godine, može se reći da se ništa nije promijenilo po pitanju konkretizacije izbornih ciljeva ove partije.

Socijalistička partija Republike Srpske je i na ovim izborima uspjela biti najlošija od svih vladajućih partija u pogledu kreiranja i predstavljanja svojih programskih ciljeva (sa izuzetkom HSP-a koji nije ponudio nikakav program). Kako SPRS do sada nije odgovorila ni na jedan upit za slanje izbornog programa, posjetom njihovoj web-stranici utvrdili smo da se na njoj može naći samo “Platforma o političkom djelovanju 2014-2018“, za koju bi se moglo pretpostaviti da predstavlja izborni program za mandat 2014-2018, ako ni iz čega drugog, a ono bar iz perioda na koji bi se ovaj program trebao odnositi. No, čak ni to nije slučaj, s obzirom da je “Platforma za 2010-2014″ u stvari dokument koji je ova stranka usvojila na 5. kongresu, održanom još 2009. godine, te da se odnosi na period 2009-2013. godine i većim dijelom se odnosi na unutrašnje ustrojstvo stranke, a ne na njene ciljeve ako osvoji vlast. Umjesto kreiranja izbornog programa, SP RS je naprosto izmjenila naslov već postojećeg, šest godina starog dokumenta (original naslova se još uvijek može vidjeti na sajtu SP Brčko), ali se nije potrudila da mu promijeni sadržaj. Tako u ovoj “platformi”, recimo, još uvijek stoji najava da će vođstvo stranke “urediti adekvatnu Web stranicu SP”, iako je web stranica SP RS napravljena još 2010. godine. Time je SPRS nastavila niz “gafova” u kreiranju izbornih programa – tačnije, u njihovom potpuno neselektivnom i besmislenom kopiranju. Podsjećamo, ova je partija svoj izborni program 2010. godine skoro u cjelosti prepisala iz programa Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP) za 2009. godinu, uvrstivši tako u njega obećanja koja se odnose na institucije susjedne države, a koje uopšte ne postoje ni u Republici Srpskoj, ni u Bosni i Hercegovini. Sa druge strane, SP RS je prepisala i obećanja koja se, recimo, odnose na usvajanje zakona koji u BiH već postoje – ali ih u Crnoj Gori nije bilo u trenutku kada je SNP pisao svoj program. Ova partija tako već drugi put izlazi na izbore sa prepisanim programima – 2010. je to učinila sa izbornim programom SNP Crne Gore iz 2009, dok je na izbore 2014. izašla sa sopstvenom kongresnom deklaracijom, takođe iz 2009. godine.

Program Srpske demokratske stranke je pretrpio značajne izmjene u protekle četiri godine. Pred Izbore 2010. godine ova partija je prezentovala opširan, ali vrlo nekonkretan program, što pokazuje i činjenica da je ova partija dala najmanji broj konkretnih obećanja u poređenju sa ostalim strankama na vlasti (tek 29). Ovogodišnji program SDS-a je još opširniji od onog za prethodne izbore, a osim toga, razlikuje se i u još nekoliko bitnih tačaka. Prije svega, u sadašnjem programu, SDS se prije svega bavi ekonomskim pitanjima, u kojima dominiraju infrastrukturna, energetska, poljoprivredna i investicijska pitanja, dok su u programu za 2010. godinu prije svih bila istaknuta pitanja i obećanja o održivosti Republike Srpske. Pored ove promjene, program Srpske demokratske stranke sada sadrži mnogo više konkretnih mjera koje ova partija planira sprovesti u slučaju da dođe na vlast, nego što je to bio slučaj sa programom iz 2010. godine. Kao i na prošlim izborima, program SDS-a skoro da i nema mjera koje se odnose na nivo BiH, iako ova partija ima kandidate/kinje i za državni nivo vlasti. U tom smislu, prisutno je ponavljanje obećanja iz 2010. godine, poput ukidanja OHR-a i oslabljivanja državnih institucija, uz neznatno razrađenija obećanja o stopi PDV-a i funkcionisanju Ministarstva spoljnih poslova BiH.

SDP BiH

SDP BiH je za izbore 2014. godine objavio Manifest koji sadrži oblasti djelovanja ove partije u narednom periodu, te direktne ciljeve i aktivnosti koje planiraju sprovesti u mandatu 2014-2018, pod uslovom da budu dio vlasti. Gledajući Manifest u cjelini, isti sadrži veći dio obećanja i aktivnosti koje je SDP BiH predstavio u izbornim politikama za opće izbore 2010. godine. Manifest sam po sebi je daleko manje opširan i detaljan nego što je bio izborni program ove stranke za izbore 2010. godine, kada je SDP objavio 5 zasebnih programa u oblastima ekonomije, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva i socijalne politike. Karakteriše ga veća konkretnost određenih oblasti djelovanja, kao što su npr. zdravstvo i obrazovanje, gdje se, pored ponovljenih obećanja iz 2010. godine, pojavljuju i novi ciljevi za predstojeći mandat. S druge strane, u oblasti socijalne politike, koja je bila jedan od fokusa ove stranke 2010. godine, neke teme su u potpunosti izostale (boračka pitanja, položaj majki sa djecom i sl.), dok su druge predstavljene vrlo šturo i bez konkretizacije aktivnosti ka ostvarenju ciljeva (pitanje penzijsko-invalidskog osiguranja, koje je bilo veoma zastupljeno 2010. godine). Predstavljene su i nove oblasti djelovanja, kao što su evropske i NATO integracije, s tim da ni ovog puta nisu ponuđena rješenja i način budućeg djelovanja, već samo istaknuta opredjeljenost SDP-a BiH za iste. Ono što karakteriše Manifest jeste predstavljanje istog kao nastavka uspješnog mandata koji je iz nas, sa velikim brojem ostvarenih ili započetih obećanja datih još prije 4 godine, iako je ova stranka u protekle 4 godine u potpunosti ispunila tek 1% svojih obećanja.

SNSD

SNSD je na izbore 2014 izašao sa programskom platformom koja se, kako se navodi u dokumentu “Izborna platforma – uvodni dio”, sastoji od više dokumenata – Nova ekonomska politika za izlazak iz krize, Uporedni prikaz od 2001. do 2005. i od 2006. do 2014, te Dejtonska struktura Bosne i Hercegovine i pravni položaj Republike Srpske. No, iako je SNSD naveo sva tri dokumenta kao izborne programe, činjenica je da se ni “Uporedni prikaz”, kao ni “Dejtonska struktura” time ne mogu smatrati, jer ne nude niti jedan cilj ili mjeru koja bi se odnosila na nastupajući mandat. Prvi dokument je, zapravo, prikaz određenih statističkih pokazatelja, usmjeren na to da pokaže “uspjehe” SNSD-a u proteklih osam godina na vlasti, uz vrlo sumnjivu metodologiju dokazivanja tih tvrdnji, s obzirom već i na samu činjenicu da se kumulativni rezultati za period od četiri godine prije dolaska SNSD na vlast (2001-2005), poredi sa periodom od osam godina (2006-2014). Drugi dokument također nema nikakvih programskih ciljeva, već predstavlja klasičan politički pamflet kroz koji se tumači ustavna pozicija Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, u veoma propagandističkom maniru. Ono što, na kraju, ostaje od “izborne platforme” ove stranke, jeste ekonomski program “za izlazak iz krize”, koji je znatno kraći i manje obuhvatan od programa s kojim je ova stranka izašla na Opšte/opće izbore 2010. godine. Ono što naročito upada u oči, jeste potpuno odsustvo velikih projekata u sferi energetike i infrastrukture, kao što su izgradnja novih energetskih postrojenja i autoputeva, kakve je SNSD obećavao i na prošlim i na pretprošlim izborima. Iako je većina ovih obećanja ostala neispunjena u oba prethodna mandata, čini se da je SNSD za 8 godina ipak odustao od obećavanja milijardi investicija u energetski sektor i “premrežavanja” Republike Srpske mrežom brzih cesta i autoputeva.

SBB – “Politika SBB-a”

Nakon što je u predizbornu kampanju za Opće/Opšte izbore 2010. godine SBB ušao sa veoma opširnom programskom deklaracijom, u kampanji za ovogodišnje izbore SBB se odlučio da objavi dosta sažetiju varijantu programa na svojoj zvaničnoj web stranici. Iako programska deklaracija iz 2010. godine još uvijek stoji na web stranici SBB-a, iz ove stranke su potvrdili da je ovogodišnji program stranke objavljen pod nazivom „Politika SBB-a“. Međutim, ako pogledamo oba ova dokumenta stiče se dojam da je ovogodišnja „Politika SBB-a“ u suštini samo skraćena verzija „Programske deklaracije“ ove stranke iz 2010. godine, sa većinom prepisanih rečenica iz starog programa. Programski ciljevi su tako ostali manje-više isti, kao što su obrađene i iste oblasti kao 2010. godine, ali je u njihovu razradu uloženo znatno manje truda, dok je konkretizacija aktivnosti za ispunjenje ciljeva u potpunosti izostala.

SDA

Stranka demokratske akcije je za izbore 2014. godine ponudila platformu pod nazivom “Stabilizacija, razvoj i zapošljavanje, integracije“, koja je nešto manje opširna od njihovog programa iz 2010. godine (Program ekonomskog razvoja i integracija: Izborna platforma za Opće izbore u Bosni i Hercegovini 2010 godine), kada je SDA bila stranka sa najvećim brojem datih obećanja. Dio programa za ove izbore prepisan je iz prethodnog, ali je SDA u većini oblasti koje je tematizirala u svom programu također uvrstila i nova obećanja i izbacila neka od ranije postojećih. Tako je, recimo, u oblasti ustavnih reformi, naglašena podrška za ustavnu reformu Federacije BiH, koje nije bilo u njihovom prethodnom programu; dok su, u sferi borbe protiv kriminala, ove godine izostala obećanja o borbi protiv terorizma, koja su bila prisutna na prošlim izborima. U programu za 2014, našli su se i potpuno novi segmenti, kao što je uređenje grada Mostara i saniranje posljedica majskih poplava. U ostalim oblastima, ova je stranka uglavnom dopunila nekadašnja obećanja novim ciljevima, koji se najčešće nadovezuju na aktuelnosti iz proteklog mandata. Simptomatično je da je program SDA “otvoren” izjavama kojima se ova stranka u potpunosti ograđuje od sopstvenog učešća u vlasti u proteklom mandatu, ističući kako nije bila “vodeća stranka” i “pobjednička stranka”, zbog čega su, kako se navodi u platformi SDA, “uslijedile najgore poslijeratne četiri godine” u Bosni i Hercegovini, te se izražava i razumijevanje za “opravdano nezadovoljstvo građana zbog destabilizacije države i općeg pogoršanja u društvu s rastom nezaposlenosti, prisutnim napravdama, rastom kriminala i korupcije, pogoršanjem sigurnosti”. Ovakvo predizborno pozicioniranje sopstvene stranke svakako ne odgovara stvarnom stanju stvari, budući da je SDA provela cijeli mandat kao jedna od 4 vladajuće stranke na nivou FBiH; do kraja 2012. je učestvovala u radu Vijeća ministara, a na vlasti je također bila i u Sarajevskom, Srednjebosanskom, Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom, Hercegovačko-neretvanskom, Bosansko-podrinjskom i Tuzlanskom kantonu.