Alisa Mahmutović: Koji je ovo put Dalida???
Povezani članci
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Pripremite se na dugoročniju borbu, jer Tuž(n)ilaštvo iznutra sto puta je gore nego izvana. A šetnje i broj ubijenih samo će se umnožavati…
Jučer su građani Sarajeva ponovo su šetali za istinu i pravdu, za sigurniji život u gradu, po ko zna koji put. Bilo je tu prozivanja, naročito glavne tužiteljice i postupajućeg tužitelja gosp. Ćate. Bilo je tu i zviždanja i uzvika: „Bando napolje!“ Među najupečatljivijm uzvicima bilo je ponavljajuje pitanje jedne žene, koja se pitala: “imate li vi djecu’“. A od poruka na transparentima najviše mi se dopala poruka – „Koji je ovo put, Dalida?“ Od prve nasilne smrti ljudi ovdje mole da na određene pozicije dođu oni koji znaju raditi svoj posao, koje niko nije postavio po ideološkoj, rođačkoj, poltronskoj, prijateljskoj i inim drugim linijama. Međutim, predstavnici vlasti upravo s takvima imaju problema, zato što bi radeći sigurno mogli upravo doći njih, do onih koji su 20 i više godina pljačkaškom privatizacijom formirali postojeći kontekst pravne nesigurnosti. Bez njega nije moguće da u nekoliko mjeseci bude ubijeno toliko djece, a da baš niko nije kriv. Kontekst možemo i proširiti: kako niko više ne spominje djecu koja su izvršila suicid u Bugojnu ili Bijeljini? Djevojka iz Bijeljine prostrijelila je sebi glavu upravo kad je naša glavna tužiteljica, i pored postupajućih i pored portparolke, izašla i cinično, bombastično, pobjedonosno, osvetnički kako samo priliči osobama koje se prema kamerama odnose gotovo religiozno, izrekla da Mahir nije zlostavljan. Dijete koje ispišete zadnju godinu iz škole, i obavijestite te nastavnike šta je dijete prošlo, a tužiteljica iz toga zaključi logično: nije bilo vršnjačkog nasilja. Ne želim ovdje govoriti ni o elementarnoj logici, niti želim reći da naša glava tužiteljica boluje od grandioznog poremećaja ličnosti, niti da je njezin libido okrenut njoj samoj, već se to samo nekako doima. Bitno je da izgleda da se radi, a stvari su do kosti jednostavne. I amnezije su dio tog istog koncepta, promjene iskaza… Sve je već viđeno. Svi moramo jednom shvatiti – ovdje se sudi s partijskih i interesnih pozicija. Divan je, recimo, primjer Segmedine Srne, da se formira komisija u slučaju rahmetli Dženana Memića da razluči istinu od laži, odnosno pravdu od nepravde. Pitam se samo, gdje je bila zastupnica kad je to isto morala uraditi i za Mahira? Ili je i ona, možda, kao glavna tužiteljica djelovala sa stranačke pozicije, pitanje je koje nameće tranzicijsko iskustvo? Da li je kod Mahira razlog za šutnju bio taj što gospođa Srna nije mogla protiv šefovih najbliskijih poslovnih saradnika? Kako da se bilo šta ispituje ako su šefovi prijatelji i poslovni saradnici bili verbalno dotaknuti, jer njima se ništa ozbiljno ovdje ni ne može dogoditi. Vlasnik firme BS je E. H. a njegova žena E. H. zastupnica Volva i pritom Emir i Elvedin Grbavica imaju drugu zajedničku firmu. Ako pritom dodamo da je Elvedin Grabovica, bivši direktor Elektroprivrede, i da mu je rođeni brat u MUP-u (otuda možda curenje informacija), a radio je sve kompjuterske sisteme elektroprivredi: (http://nap.ba/new/vijest.php?id=15845. Pristupljeno 17 05. 2016), dolazimo do mogućeg razloga za šutnju uvažene zastupnice. Svi su prijateljski i poslovno vezani za Segmedininog partijskog šefa, istina bivšeg. Bilo bi interesantno vidjeti ko je internet provider obrisanim članovima s grupe, bilo kućne, kancelarijske ili mobilne konekcije s koji su se kačili na grupu. Ako je to BHT, vjerujem da matematika o tome kako se došlo do hakiranja tih accounta neće biti preteška.
Jer, ta firma dotičnog oca dotične djevojčice sa spiska BH Telekomu pruža i sljedeću uslugu: Storage i Database serverski sistemi
BH Telecom, Bosnia and Herzegovina
Hrvatske telekomunikacije, Bosnia and Herzegovina
Iz toga se onda bez problema mogu slagati dalje kockice vezane za svjedoke, tužioce, hakiranja, itd.
S druge strane, firma bliska Lagumdžiji za četiri godine sa državnim institucijama i preduzećima sklopila poslove u vrijednosti 15. 909.913 KM!
(http://www.avaz.ba/clanak/172096/)
I to:
BS Telecom Solutions d.o.o. Sarajevo unosne poslove je dobijao od marta 2011. do 1. septembra 2014. godine: BH Telecom i BS Telecom Solutions sklapaju dva ugovora 19. avgusta 2011. godine od kojih je jedan vrijedan 2.552,16 KM, a drugi 15.729 KM .
BS Telecom Solutions 12. marta 2012. godine sa JP Elektroprivreda BiH sklapa posao vrijedan 192.873,80 KM, a u ugovoru se navodi da je u pitanju realizacija kontaktnog centra za potrebe Podružnica Elektrodistribucije Sarajevo i Elektrodistribucije Mostar.
U junu 2012. godine i to 18., 19., i 25., BS Telecom Solutions i BH Telecom sklapaju tri ugovora od kojih je prvi u iznosu 1.790.000 KM, drugi 247.500 KM, a treći 292.000 KM.
Ova firma potom 28. septembra 2012. godine sklapa ugovor sa Elektroprivredom BiH d.d. Sarajevo vrijedan 1.148.555,60 KM .
Dalje ova firma u decembru 2012. sa JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar sklapa ugovor vrijedan 1.045.000 KM, a sa BH Telecomom vrijedan 1.198.500 KM.
U 2013. godini sa BH Telecomom Lagumdžijini prijatelji sklapaju tri ugovora vrijedna 519.930 KM, 1.088.545 KM, 998.500 KM.
Iste godine u oktobru BS Telecom Solutions je sklopila posao i sa JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar vrijedan 147.090,25 KM, te u decembra sa JP Elektroprivreda BiH d.d. 589.526,60 KM.
Iste godine sklopili su ugovor i sa Federalnim zavodom za zapošljavanje vrijedan 3.196.433,17 KM. BH Telecom d.d. Sarajevo i BS Telecom Solutions surađivali su i 2014. godine i sklopili ugovore vrijedne 2.278.500 KM, 69.576,63 KM i 59.900 KM, a sa JP Autoceste FBiH sklopljen je ugovor vrijedan 394.000 KM.
U konzoriciju, ova firma je sklopila s BH Telecomom još dva ugovora i to 5. oktobra 2012. godine vrijedan 783.200 KM i u maju 2013. godine vrijedan 2.513.972,89 KM. (http://www.bstelecom.ba/bs/reference-i-partneri)
Dakle, iako je naslov ovog teksta pragmatičan, moramo uvijek imati na umu da ćemo i zašto ćemo glavnu tužiteljicu sve češće zvati vidovita Dalida, a sve manje tužiteljicom. Sve ovo što sam navela, jasno ukazuje zašto Mahir nije mogao imati barem poštenu istragu. Zbog svega ovoga, a riječ je samo o jednom roditelju i roditeljici, Dalida mora bacati kašike, a indicije i osnove sumnje ostaviti po strani. Samosrozano tuž(n)ilaštvo praveći neviđene kompromise postaje sve više jedna od taktika kontrole ove vlasti. A teror bilo koje institucije u tranzicijskom kontekstu čini pojedinca izolovanim, atomiziranim, shrvanim strahom i nesposobnim za akciju. STRAH! To je emocija na kojoj se temelje sve druge relacije, pa se pokušava promijeniti suština svijeta, koja je, stvarno, u odnosima. Zato nije kriva samo Dalida. Ona je više lik koji bi mi, da nije u pitanju smrt mog djeteta, bio komičan. Stoga poručujem ožalošćenoj porodici Memić, verzija koju će zauzeti istražitelji zavisi od toga čija je kćerka ta djevojka i ko su prijatelji njezinih roditelja, pa se ne čudite ako počnu, na kraju, istraživati vas unutar porodice, ako počnu utvrđivati ko je i kako koga zvao od milja, koliko ste sa svojom ženom imali poziva i dr.
Bit će tu svega, ali najmanje stučnog istraživanja. Pripremite se na dugoročniju borbu, jer Tuž(n)ilaštvo iznutra sto puta je gore nego izvana. A šetnje i broj ubijenih samo će se umnožavati…