Otvoreni proglas mladih Banjaluka
Povezani članci
- Feministička teologija nasuprot Glasa Koncila: kritika glorifikacije poslušnosti
- Srebrenica: ‘NOVOGODIŠNJE POLETARČEVE ČAROLIJE’ subota 27 decembar u 12,00 sati
- Prilika za mlade koji ostaju u BiH
- U Sarajevu počeo trodnevni edukativni program za mlade – CEO Academy 2015
- PISMO STANARIMA STUDENTSKOG CENTRA U SARAJEVU DA SE ODAZOVU PROTESTIMA
- Tama i vrelina augustovskog Blagaja
Pošto smo definitivno shvatili da živimo u jednom dezorijentisanom društvu kojim vlada arogantna i samoj sebi posvećena politička mafija, u kojoj je vlast ujedno i opozicija, dok opoziciju zanimaju isključivo interes i pozicija, odlučili smo da, povodom 12. avgusta, Međunarodnog dana mladih obnarodujemo:
Laži, manipulacije, prevare, zatucanosti, foliranja, fraze, gluposti, bahatosti, podlosti, korupcija, otimanja, krađe, bijeda, kriza, bezizlaznost, propadanja…
Znali smo da postoje sve te riječi, ali nikad ih nismo spajali i vjerovali smo da ih nećemo nikada upotrijebiti. Naknadnom pameću bi se moglo reći da su to očekivani rezultati jedne politike iznevjeravanja sopstvenih originalnih principa.
Mnogoglava politička aždaja koja sebe, prepotentno, naziva političkom elitom je, prije svega, pljunula je u lice mladim ljudima. I zato je mladi ČOVJEK:
Ljut, Razočaran, Bijesan, Zgađen, Ponižen, Tužan, Ogorčen, Prevaren, Razjaren, Nezadovoljan, Iznevjeren, Uplašen, Depresivan, Razdražljiv, Ostavljen, Zabrinut…
Tužno je, ali istinito, da veliki broj dobrih i poštenih ljudi živi u bijedi i na ivici životnih mogućnosti, bez šansi da nađu sebi posao, mladi da formiraju srećnu i zadovoljnu porodicu, a stručni sa željom da ovu, najjadniju i najneperspektivniju zemlju što prije napuste.
Politička i ekonomska scena je takva da ne zadovoljava očekivanja mladih ljudi, nezavisno od njihovog političkog opredjeljenja.
Političko-tajkunski šljam, ponosan na svoju neodgojenost i neobrazovanost, manjak talenta nadoknađuje gotovo demonskom ambicijom, punom ključale zlobe prema svima koji nešto vrijede. Odbacili su principe i vrijednosti, zaboravili šta su obraz i čast, ideje su uništene, uništena je sloboda, nismo jednaki, nismo solidarni.
Predsjednik svih predsjednika nam, bez trunke srama, poručuje da, želimo li preživjeti krizu, moramo više učiti i raditi, a našem vršnjaku, svome sinu, daje milionske kredite da sadi jabuke, tamani krompirovu zlaticu i nabacuje đubrivo Odavno je poznato da njemu svašta može stati u obraz, ali to je čisti bezobrazluk.
Ako nekome do sada nije bilo jasno, od ovih poslednjih izbora više nema dileme. Ova vlast je najpodlija, najnečovječnija i najlažljivija paklena tvorevina i došao je zadnji momenat da se stane na put tom zlu koje se,oko nas, dešava.
Mi nismo dužni plaćati hipoteku loše politike i kao budućnost ove zemlje tražimo društvo jednakih šansi. Bićemo uporni i vjerodostojni sebi, nećemo se predati lošem sistemu i lažnom patriotizmu. Ogroman broj mladih ljudi, različitih talenata i znanja, je krenuo u obračun sa zloduhim lumperajkama u šatorskom krilu, koja ih svjesno huška na infintalizam i popularizaciju društvene imbecilnosti.
Okupljeni oko principa: pamet, ponos, pravda…želimo da mladima otvorimo oči i podsjetimo ih da ne moraju biti zarodbljenici u nacional-populističkim okvirima, te da iniciraju evoluciju političkih stranaka, jer vlast je u njihovim rukama. Moramo uzeti stvar u svoje ruke, moramo prestati popuštati, jer će, inače, budale potpuno ovladati.
Skupine mladih „facebook protestanata“ se već operativno i veoma brzo povezuje, organizuju skupove, modifikuju svoje strategije, pokazuju duhovitost tipičnu za inteligentne mlade ljude i jednostavno daju do znanja da ne mogu više živjeti u ukorjenjenom fatalizmu, koji trenutno stanje prikazuje kao nepromjenjivu sudbinu.
Ovakav oblik stalnog društvenog angažmana prerasta u nezgodan, kontinuirani pritisak na vladajuću političku elitu i nikako se ne smiju podcjeniti.
Kada jedan sistem iscrpi vlastite potencijale za održavanje društvenog poretka nastupa revolucija, ne u smislu klasične revolucije, nego na nivou revolucije društvene svijesti. Kod nas ne postoji tradicija masovnih protesta i kolektivna svijest je, još uvijek, pretežno bezmuda, ljudi se ni u šta ne bi mješali, pa čak ni u borbu za vlastita prava. Ne shvataju da je prošlo vrijeme u kojem je jedini oblik političke participacije građana izlazak na izbore, svake četiri godine.
Da bi se nešto pokrenulo ljudi ne smiju da šute, nego da traže rješenja i promjene koje podrazumjevaju demokratsku proceduru i korak u civilizovano društvo. Još su nesigurni, ali sve ove slike koje vide, svi ovi protesti koji se događaju po svijetu, daju im nadu da ljudi kao oni imaju pravo i hrabrost da kažu da je dosta i da žele dostojno živjeti.
Zbog svega toga treba izaći na ulice i dostojanstveno protestovati. Osim što čemo od hodanja biti zdraviji, kao građani ćemo biti ponosniji, aktivniji, odgovorniji i svjesni svoje snage. Tutanj protesta puno je glasniji od dobro poznate šutnje i put je ka stvaranju, u modernom svijetu, primjerenije političke kulture. Jesen je vrijeme bunta i revolucije!
Pokret mladih za Banjaluku