Sve veći broj manipulacija o ujedima napuštenih pasa sa ciljem prikrivanja organizovanog kriminal koji se odvija u sklopu „higijenskog servisa“ J.P. Lokom d. o. o.

Povezani članci

• Reljevo: Likvidacija pasa lutalica u režiji Semira Efendića
• Spasioci životinja i dalje na terenu
• “I ja imam pravo na život”!
• Živinice: Strašna povreda psa koji je ostao bez njuške
• Jedna slika – Dobar dan tugo (2) ili Nojeva barka za jednog psa
• Istraživanje pokazalo: Mali psi agresivniji od velikih!

Piše: Dalida Kozlić dipl. iur.

S obzirom na kontinuirani rad sa ciljem obustavljanja rada nelegalnog „higijenskog servisa“ koji djeluje u sklopu J. P. „Lokom“ d. o. o., a koji je u vlasništvu općine Novi Grad Sarajevo i u sklopu kojeg je formirana trentuno jedna od većih zločinačkih organizacija na teritoriji BiH, političke i ideološke strukture koje dobijaju novac koji navedena zločinačka organizacija sustavno krade iz budžeta svih općina na području Kantona Sarajevo, u određenom broju medija već neko vrijeme ponovno spinuje navodnu „opasnost“ od napuštenih pasa. Provođenjem ovakve kampanje građani, koji su uglavnom neinformisani o ovoj problematici, dobijaju pogrešnu sliku, a istovremeno se pokušava prikriti organizovani kriminal.

Što se tiče “napada” pasa na ljude to je vrlo kompleksna tema. Termin “napad” nije prikladan niti pravno utemeljen. Psi, kao i bilo koja druga životinja “napadaju” odnosno reaguju u situacijama kada se osjećaju ugroženim i reakcija psa koja za rezultat ima tjelesne ozljede i psihičke traume kod ljudi je posljedica instiktivne reakcije, koja ima duboko ukorjenjene razloge u psihi psa. Naime, pas kao niti bilo koja druga životinja ne reaguje sa umišljajem. Jedina životinjska vrsta koja reaguje sa umišljajem pa tako i napada sa umišljajem je čovjek.

Pod formulacijom da su razlozi za instiktivnu reakciju psa ukorjenjeni u psihi psa se podrazumijeva to da su napušteni psi izloženi izgladnjelosti, žeđi, ekstremno visokim ili niskim temparaturama i svakodnevnom zlostavljanju od strane ljudi. Pas koji se svakodnevno traumira je podložan naglim instiktivnim reakcijama zbog generalno lošeg psiho – fizičkog stanja. Pod terminom „agresivan pas“ se podrazumijeva pas koji povremeno ne osjeća empatiju prema drugim psima ili drugim životinjskim vrstama i u određenim situacijama se ponaša asocijalno. Nije svako asocijalno ponašanje istovremeno i agresivno ponašanje.

Kod tzv. “agresivnih pasa” postoji kontinuitet u asocijalnom ponašanju većeg inteziteta. Psi se ne rađaju agresivni, oni to postaju uslijed izloženosti okrutnostima ulice i ljudi. Istinskih agresivnih pasa uglavnom nema i tim terminom se ne treba olako korisiti. Ima pasa koji su pod utjecajem vanjskog faktora postali nepredvidljivi eventualno ili koji različito reaguju na različitu energiju koja im se odašilje.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH ne poznaje termin agresivan pas i prema tome taj termin je pravno neprikladan. Procjena bihevioralnog statusa, ili agresivnosti životinje je kompleksan i odgovoran postupak, koji se provodi na zakonom propisan način procedurama i nizom različitih testova definisanim od strane strane biheviornih eksperata u određenom vremenskom trajanju. Isti pas može reagovati različito na različite ljude, i pokazati različit stepen asocijalnosti.

Stručnjaka za bihevioralnu procjenu pasa u BiH nema. Postoje mnoge osobe koje posjeduju znanje i sposobnost za bihevioralnu procjenu životinja, ali im nije omogućena adekvatna edukacija i certificiranje da bi mogli raditi na bihevioralnoj procjeni životinja. Veterinari koji nisu certificirani ne mogu procjenivati ponašanje životinja. Niti jedna povreda čovjeka, kao ni psihička trauma se ne smije smatrati da je nastala kao posljedica asocijalnog djelovanja psa ukoliko to nije presuđeno u sudskom postupku.

Svaka osoba koja je je zadobila psihičke ili fizičke ozljede koje su posljedica asocijalnog ponašanja psa, prije svega je dužna da bude pregledana u hitnoj pomoći i dobije nalaz. Ljekari opšte prakse nisu kompetentni da daju kvalifikaciju da li su ozljede nastale uslijed djelovanja psa. Osobe koje su bile zaista žrtve asocijalnog ponašanja psa imaju zakonsko pravo da tuže opštinu na kojoj su doživjeli predmetni slučaj i to iz razloga što su sve opštine propustile da provedu Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.

Jedino vještak medicinske struke u parničnom postupku je kompetentan da na osnovu zakonom propisane procedure, ocjenuje da li su povrede rezultat asocijalnog ponašanja psa. Problem je što u našem pravosudnom sistemu tužitelj i tuženi imaju pravo na vještačenje vještaka određene struke, dok sud često ne traži vještačenje neovisnog vještaka. Ovakva pravna situacija je pogodna za manipulacije, što je slučaj i sa ozljedama nastalim u saobraćajnim nezgodama. Nerijetko se dešava da nalazi vještaka tužitelja budu “manipulisani” u korist tužitelja. Nažalost, mnogo osoba koje su zaista zadobile psihičke i fizičke ozljede i traume koje su rezultat asocijalnog ponašanja psa su dobile mnogo manje obeštećenje od onih koji su imali “boljeg” vještaka, tj. onog koji je vještiji u manipulaciji nalazima.

Pas ne smije i ne može biti predmet bilo kakvih opservacija dok sud ne presudi u sporu. Eutanzija se može vršiti u 5 zakonom propisanih slučajeva (veterinarski opravdani), ukoliko je provedena zakonska procedura kojom je dokazana osnovanost eutanazije (pravna i faktička – veterinarska dijagnoza). Nalog za eutanaziju potpisuje ovlašteni službeni veterinar. Naime napuštene životinje su imale ranijeg vlasnika koji ih je napustio i koji za to zakonski mora da odgovora i za što su zapriječene visoke novčane kazne. Svaka životinja koja se nalazi na ulici je pod skrbi opštine tj. opština je zakonski dužna da se brine o njenoj dobrobiti, ali nije njen vlasnik, kao i bilo koje javno preduzeće.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH ima funkciju da reguliše zaštitu dobrobiti svih životinja pa tako i napuštenih životinja. On je osnov svim zakonima koji se odnose na bilo kakav odnos čovjeka prema životinjama i procedure koje se tiču životinja. Njega prati niz podzakonskih akata.