Šta je dobrobit životinja? Zlostavljanje životinja i psihološki profil zlostavljača Pravni aspekti zaštite životinja

Povezani članci

• Kroz sterilizaciju 80% populacije pasa u Kantonu Sarajevo ka rješenju problema uličnih pasa
• Zašto se psi vole valjati po prljavštini, blatu, pa čak i manjim strvinama?
• PETA uputila pismo Novaliću i Solaku: Zaustavite ubijanje pasa u vašoj zemlji
• ZENIČANI REKLI NE UBIJANJU PASA
• Udomljeni pas spasio život vlasniku pet tjedana nakon što je stigao u njegov dom
• U prirodnom parku Fortica pronađeni upucani i otrovani psi

Šta je dobrobit životinja i šta su prava životinja?

Piše: Dalida Kozlić dipl. iur.

Dobrobit životinja je koncept koji je povezan sa pravima životinja i koji je u fokusu interesovanja bio kod mnogih velikih umova, kao što su Pitagora, Leonardo Da Vinci, Mahatma Gandhi, ali je njegova značajna uloga počela da živi naročito od XIX stoljeća, kada se ovaj koncept javlja u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dobrobit životinja je fizičko i psihičko dobro životinja. Dobrobit životinja predstavlja obezbjeđivanje uslova u kojima životinja može da ostvaruje svoje fiziološke i druge potrebe svojstvene vrsti kao što su: ishrana i napajanje, prostor za smještaj, fizička, psihička i termička udobnost, sigurnost, ispoljavanje osnovnih oblika ponašanja, socijalni kontakt sa životinjama iste vrste i odsustvo neprijatnih iskustava kao što su bol, patnja, strah, stres, bolesti i povrede, zaštita životinja od progona, lova, svih vrsta eksplatacije, kao što su korištenje životinja za ishranu, krzno, kožu, sprečavanje svih vrsta testiranja na životinjama (farmaceutski, kozmetički, vojni, obrazovni), sprečavanje korištenja životinja za zabavu, sprečavanje zlostavljanja i ponižavanja životinja, sprečavanje korištenja životinja za borbe, sprečavanje uništavanja njihovih staništa itd.

„Filozofski koncept prava životinja uključuje ideju da su neljudske životinje bića koja imaju osjećanja, sposobnost da doživljavaju bol i zadovoljstvo i da im, u skladu sa tim, pripadaju određena neotuđiva „moralna prava“ koja ljudi ne bi smjeli da krše, uključujući i pravo životinja da ne budu korištene kao sredstva za ostvarenje bilo kog cilja od strane ljudi. To bi bila slijedeća prava:

1) pravo životinja na poštovanje njihovih života u skladu sa njihovom vrstom – pravo na život;

2) pravo životinja da budu slobodne, koje odgovara vrsti životinja;

3) pravo na stanište koje je primjereno vrsti životinja;

4) pravo životinja da im čovek ne nanosi nepotrebnu patnju, bol i štetu (da ih ne povređuje);

 5) pravo svih životinja na brigu prema njima (pravo životinja na ljudsko staranje), uključujući i zabranu napuštanja kućnih ljubimaca.“[1]

Prava životinja su ona prava koja omogočuvaju životinjama da upravljaju svojim životima, da su zaštićeni njihovi interesi, kao što je npr. interes da budu pošteđeni i zaštićeni od bilo kojeg oblika patnje, to su prava koja pravno trebaju biti propisana, zaštićena i poštovana kao prava čovjeka.

Prava životinja moraju biti zaštićena zakonom  kao i prava čovjeka. [2]

Čovjek je također vrsta koja pripada životinjskom carstvu i čovjek je životinja. Nažalost, to se danas zaboravlja. Naučno je dokazano da i ostale životinjske vrste imaju jednaku inteligenciju, osjećaje, da jednako osjećaju bol i strah, ali i sreću i zadovoljstvo, kao i čovjek. Čovjek je prema zvaničnoj evoluciji najnaprednija vrsta, to se očituje kroz sposobnost govora i inventivne sposobnosti. Sposobnost govora kod čovjeka ne predstavlja negaciju sposobnosti govora kod životinja – i životinje se sporazumijevaju. Također, i ostale životinjske vrste su jako inventivne. Međutim, ljudski mozak je dostigao najveći stepen razvijenosti, čovjek je sposoban da svoju inventivnost i inteligenciju koristi za mnogo složenije poduhvate, nego životinje, govor kod čovjeka je univerzalniji nego kod ostalih životinjskih vrsta, zbog toga se danas ostale životinjske vrste nalaze u podređenom položaju, nego čovjek.

Zlostavljanje životinja

Zlostavljanje životinja je pojam koji se može posmatrati kao pravni pojam, sa gledišta krivičnog prava i kao psihološki fenomen.

Zlostavljanje životinja obuhvata sva ona ponašanja čoveka prema životinjama kojima se namjerno (s umišljajem) ili iz nehata kod životinja izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska cjelovitost životinje ili izaziva smrt životinje.

Najčešće se razlikuju slijedeći oblici zlostavljanja životinja:

1)         Fizičko zlostavljanje životinja se sastoji u narušavanju fizičke cijelovitosti životinje oštećenjem njenih tkiva i organa.

2)        Zanemarivanje životinja se najčešće javlja kao oblik fizičkog zlostavljanja životinja, ali može sadržati i elemente emotivnog ili psihičkog zlostavljanja. Ovaj oblik zlostavljanja životinja ćini njen vlasnik ili držalac tako što propušta da odgovorno obavlja svoje dužnosti

3)         Psihičko ili emotivno zlostavljanje životinja se vrši takvim narušavanjem njene psihičke cjelovitosti koje može izazvati ili izaziva poremećaje u ponašanju životinje. Ono podrazumijeva onemogućavanje životinji da zadovolji svoje osnovne potrebe u ponašanju, da iskoristi prostor za odmor i zaklon, zatim razjarivanje životinje primjenom fizičke sile ili drugim životinjama ili nadražajima koji toj životinji nisu svojstveni, nanošenje straha, patnje i prouzrokovanje osjećaja dosade i nesigurnosti kod životinje, sprečavanje životinje da uspostavi socijalnu vezu sa životinjama iste vrste.

4)        Seksualno zlostavljanje životinja (poznato i kao bestijalnost) podrazumijeva bilo koji seksualni kontakt sa životinjama, koji može, ali i ne mora nužno za posljedicu da ima fizičko povređivanje ili smrt životinje.

5)         Patološko sakupljanje životinja (koje se naziva još i kolekcioniranje ili hordašenje) je poseban vid zlostavljanja, a sastoji se u posjedovanju velikog broja životinja (po pravilu kućnih ljubimaca i to pasa i mačaka) i njihovom prinudnom držanju u ekstremno prenaseljenom prostoru uz propuštanje da im se obezbijedi adekvatna ishrana i veterinarsku njega.

6)        Organizovanje i priređivanje borbi između životinja ili borbi između životinja i ljudi takođe predstavlja svojevrsan vid zlostavljanja životinja. Sama borba između životinja ili između životinja i ljudi uključuje nanošenje životinjama nepotrebnog bola, patnje, straha i stresa. [3]

Zlostavljanje životinja je nažalost jako prisutno u današnjem društvu i predstavlja veoma veliki problem za koji su porebne jake preventivne i represivne mjere da bi se riješio.

Ko zlostavlja životinje?

Zoosadizam predstavlja zadovoljstvo (psihičko, fizičko ili seksualno) koje neko dobija zlostavljajući životinje.

Psiholozi, forenzički psiholozi i psihijatri kao razlog za zlostavljanje životinja često navode traume iz djetinstva, seksualne i nasilne fantazije, različiti vidovi frustracija, želju za kontrolom nad nemoćnim bićem. Međutim, najvažnije je da je cilj zlostavljanja životinje manipulacija i želja za nanošenjem fizičke i psihičke boli biću koje ne može samo da odbrani od bilo koje vrste napada. Zlostavljač životinje nema savjest, on ne saosjeća sa drugim živim bićima. Večina serijskih ubica su bili zlostavljači životinja. Osobe koje zlostavljaju životinje su svjesne da je zakonom zabranjeno i kažnjivo zlostavljanje životinja, kao da je to moralno užasan čin, ali želja za maniplacijom i ispoljavanju vlastitih kompleksa nad nemoćnim bićem je tako jaka da oni svoja sadistička djela stalno ponavljaju.

Zlostavljači životinja su vrlo rijetko psihički bolesne osobe, ali zlostavljanje životinja je simptom teškog psihičkog poremečaja. Psihički bolesnici su rijetko svjesni posljedica svojih djela, dok su psihički poremećene osobe svjesne svojih djela i njihovih posljedica. Zlostavljači životinja su psihopate koje sa umišljajem znaju šta rade, potpuno su svjesni svojih djela i posljedica, ali ne suosjećaju sa drugim živim bićima. Njima je najbitnije da zadovolje sebe iskazujući moć i kontrolu nad nemoćnim bićem i na taj način liječe svoje frustracije i/ili komplekse.

Okrutnost prema životinjama je jedan od najvažnijih pokazatelja da osoba ima potrebu za neprirodnom i prekomjerenom moći i kontrolom. Okrutnost prema životinjama je također jedan od glavnih simptoma poremećaja ličnosti (ne psihičke bolesti), kao što je psihopatija – sociopatija.

Zlostavljači životinja se naizgled čine kao bezopasni ljudi. Često žive normalnim i uobičajnim životom. Međutim, zlostavljača životinja možete prepoznati na različite načine:

1)         Ukoliko zlostavljač posjeduje životinju ili više njih, one su jako zapuštene, bolesne, bez hrane ili vode, na njima se mogu primjetiti tragovi nasilja.

2)        Zlostavljači često daju neprimjerene komentare o životinjama, raduju se ukoliko primjete da životinja pati ili ukoliko saznaju za patnju neke životinje.

3)         Ukoliko se nalaze u prisustvu neke životinje, nasilno reaguju prema njoj.

4)        Uživaju u fotografijama, audio snimicima ili filmovima koji pokazuju zlostavljanje i ubijanje životinja, također često posjeduju takve sadržaje.

5)         Pričaju o različitim tehnikama i metodama kojima se životinja može ubiti ili zlostavljati.

Zlostavljači životinja su 5 puta više skloni da izvrše nasilje nad ljudima, nego druge osobe. Često isprobavanje sadističkih metoda dovodi do toga da počnu zlostavljati ljude. Također, mnoge ubice životinja koriste životinje da na njima se vježbaju, da bi efikasnije zlostavljali i ubijali ljude.

Djeca zlostavljači životinja su potencijalno jako opasne osobe i najčešće sa zlostavljanja životinja prelaze na vršenje teških krivičnih djela.

‘Ubojice … vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca’, kaže Robert K. Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI.

Također istraživanja FBI, ali drugih svjetskih policijskih i sigurnosnih agencija su pokazala da je okrutnost prema životinjama jedan od zajedničkih faktora koji se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama

Stručna literatura za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

Pravna zaštita životinja

S obzirom da ostale životinjske vrste moraju i trebaju da imaju ista prava kao i čovjek (koji i sam pripada životinjskom carstvu), kao i da čovjek dijeli planetu Zemlju sa ostalim životinjskim vrstama, ali i s obzirom na to da zlostavljanje i ubijanje životinja predstavlja simptom teške psihopatologije određene osobe i jasno ukazuje da je ta osoba opasna po životinje, djecu, odrasle ljude, ali i društvo u cjelini, neophodno je da pravni sistem svake države adekvatno zaštiti životinje, ali i sankcioniše njihove zlostavljače i ubice.

Zlostavljanje i ubijanje životinja je večini pravnih sistema (pa tako i pravnim sistemima država Jugoistočnog Balkana) krivično djelo, za koje je u zavisnosti od okolnosti izvršenja djela predviđena novčana kazna, kao i kazna zatvora.

Država da bih spriječila izvršenje krivičnog djela, ali i sankcionisala počinioca krivičnog djela koristi se preventivnim i represivnim mjerama.

1)         Preventivne mjere su usmjerene na sprečavanje vršenja krivičnih djela.

 Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protivpravno, koje je određeno u zakonu kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i koje je učinjeno sa vinošću.

Definisanje određenog djela kao krivičnog djela u Krivičnom zakonu određene države, kao i propisivanjem krivičnopravne sankcije za to krivično djelo, djeluje se preventivno prema izvršenju tog krivičnog djela. Postojanje kazne odvrača ljude od činjenja krivičnih djela. To je generalna prevencija.

Kažnjavanjem počinitelja krivičnog djela se istovremeno vrši i generalna prevencija šalje se poruka društvu da se vršenje krivičnog djela kažnjava u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a i vrši se specijalna prevencija da ta osoba više ne vrši krivično djelo, ali se djeluje i represivno počinitelj krivičnog djela sa kažnjava za učinjeno krivično djelo.

2)        Represivne mjere su usmjerene na kažnjavanje počinitelja krivičnog djela. Sankcionisanjem izvršioca krivičnog djela, on istovremeno i „ispašta“ za počinjeno djelo, a i ima i priliku da se rehabilituje i da više ne čini krivična djela, tj. da ne postane recividista. Izricanjem sankcije izvršiocu krivičnog djela njemu, ali i društvu se šalje jasna poruka da pravni sistem neće tolerisati kršenje zakona i činjenje krivičnih djela.

Krivičnopravna zaštita životinja je najvažniji vid pravne zaštite životinja i njihovih prava. Na taj način država i pravni sistem države djeluju preventivno i represivno prema svim potencijalnim, ali i postojećim zlostavljačima životinja. Da bi se uspješno provela krivičnopravna zaštita životinja, policija, tužilaštvo i sudovi moraju se držati zakona i etičkih kodeksa pripadajućih profesija. U državama koje imaju razvijenu svijest prema pravima životinja dolazi do formiranja tzv. „Policije za životinje“ i na taj način se efikasnije i bolje provodi pravna zaštita životinja, ali dolazi i do efikasnijeg hapšenja i procesuiranja zlostavljača i ubica životinja.

Pravna zaštita životinja se vrši i putem donošenja i provođenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Kršenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja prekršaj. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja se definišu sve oblasti zaštiti i dobrobiti životinja.

Provđenje i nadzor nad provođenjem zakona o zaštiti i dobrobiti životinja mogu da vrše veterinarske inspekcije. U razvijenim pravnim sistemima veterinarske inspekcije obično rade zajedno sa policijom za životinje.

U državama bivše Jugoslavije samo veterinarske inspekcije rade na provođenju zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, kao i na kažnjavanju počinitelja prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Dok su policija i tužilaštvo zaduženi za krivični postupak protiv izvršioca krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja.

Također, pored novčane kazne i kazne zatvora za učinioce krivičnog djela mučenje i ubijanje životinja, i novčanih kazni za počinitelje prekršaja iz zakona o zaštiti i dobrobiti životinja postoji niz mjera u cilju sprečavanja recidivizma kod mučitelja i ubica životinja, a to su:

1)         Mjera oduzimanja životinje ili više životinja izvršiocu krivičnog djela ili počinitelju prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Ovu mjeru propisuje večina pravnih sistema pa tako i pravni sistemi država bivše Jugoslavije.

2)        Mjera privremene ili trajne zabrane držanja životinja se u zavisnosti od težine krivičnog djela ili prekršaja propisuje na određeni vremenski rok ili dolazi do trajne zabrane da osoba posjeduje životinju.

3)         Zabrana držanja određene djelatnosti, ovu mjeru poznaju razvijeni pravni sistemi, a manifestuje se na način da ukoliko je kroz vršenje određene djelatnosti konstantno kršen zakon o zaštiti i dobrobiti životinja i ranije propisane mjere nisu spriječile to, dolazi do obustave djelatnosti u sklopu koje je došlo do patnje i/ili uginuća životinja (npr. ukoliko određena farma djeluje protivno odredbama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i životinje na toj farmi su izložene torturi, a odgovorne osobe su toga svjesne i nisu poduzele ništa da se to sprijeći, može doći do zatvaranja farme i zabrane vršenja te djelatnosti vlasniku).