Sklonište za napuštene i izgubljene pse Gladno Polje – Sarajevo

Povezani članci

• Povratak velikih europskih grabežljivaca
• Obuka pasa za pomoć kod epilepsije
• Kako pas utječe na vlasnikovo zdravlje? Neke od prednosti…
• Galebovi posmatraju i biraju šta će da jedu – ko im pomaže da nauče gde se nalazi slastan zalogaj?
• Pošumljavanje u Kini rezultiralo povratkom rijetkih životinja
• Pse ubijaju, zar ne? Kaja je uginula sa ekserom u glavi

Petak 19. juna 2015. godine  ZZ UPI Ilidža je zabranila volonterima pristup skloništu. Pozvana je policija te su policijski službenici zamolili volontere da smjesta napuste sklonište.  Iza njih je ostao nedovršn posao, mali štenci koje nisu stigli ni nahraniti i bolesni psi kojima nisu stigli podijeliti redovnu terapiju. Zašto ovakak tretman volontera?

Odgovor je vrlo jednostavan. ZZ UPI Ilidža je prijavljena komunalnoj inspekciji općine Ilidža od strane volontera ovog skloništa nakon jednomjesečnih molbi da riješe problem začepljene kanalizacije tj. nefunkcionisanja septičke jame.

ZZ UPI ilidža već tri godine prima novac u svrhu  izdržavanja pasa u navedenom skloništu.  Ugovorom između općine Ilidža i ZZ UPI Ilidža godišnje se iz budžeta općine Ilidža izdvaja cca. 60.000,00 KM za potrebe ovih pasa. Do dana današnjeg niko nema odgovor na pitanje gdje je taj novac. To vjerovatno niko i ne zna osim odgovornih i uposlenih lica u ZZ UPI Ilidža.  Od prvog dana pse u skloništu kao i sklonište održavaju volonteri svojim sredstvima i uz pomoć donatora (veterinarska obrada i njega, hrana, čišćenje, nabavke kućica za pse, te do najosnovnijih sredstava i alata za rad npr. deterdženti, crijeva za vodu, posude za hranu i vodu, četke i sl.

ZA sve navedeno postoje i dokazi koje ćemo rado ustupiti na uvid zainteresovanim medijima i nadležnim instutucijama.  Sklonište je tri mjeseca bez rukovodioca, tačnije direktora, sve je u rasulu, a ZZ UPI Ilidža egzistira na račun pasa u skloništu.

Od dana nastanaka skloništa 30. 04. 2012. godine do danas nije ispunjena niti jedna stavka iz Ugovora o iznajmljivanju-objekta skloništa za napuštene i izgubljene životinje od 30. 04. 2012. godine kao ni Pravilnika o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje („Službeni glasnik BiH“: br. 27/10) kao ni član 28. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja  („Službeni glasnik BiH“: br. 25/09) u kojem stoji:

Član 28.

(Skloništa za životinje)

 (1) Vlasnik skloništa za životinje dužan je:

1. a) osigurati dovoljnu količinu hrane i vode za životinje;
2. b) osigurati veterinarsko–zdravstvenu zaštitu životinja;
3. c) osigurati dovoljno životnog prostora za svaku životinju i omogućiti joj dovoljno

kretanja;

1. d) voditi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji;
2. e) voditi evidenciju o svakoj udomljenoj životinji;
3. f) izvršiti obaveznu sterilizaciju i kastraciju svih pristiglih napuštenih i izgubljenih

životinja nakon isteka roka iz stava (2) ovog člana;

1. g) primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama;
2. h) angažirati se na udomljavanju životinja i pronalaženju vlasnika;
3. i) mikročipovati svaku pristiglu životinju ako ona već nije mikročipovana.

U zimskom periodu kada je voda  bila zaleđena  20 dana volonteri su sa vlastitim vozilima išli i po nekoliko kilometara udaljeno od skloništa da bi obezbijedili psima vodu za piće barem jednom dnevno.  ZZ UPI Ilidža se oglušila i na taj problem takođe.

Kad god su građani i volinteri ukazali na probleme i nerad uposlenih ZZ UPI Ilidža ulaz im je bio zabranjen, a često je dolazilo i  do verbalnih sukoba.  Na kraju sve završi na štetu onih koji su najmanje krivi , a to su u ovom slučaju psi.

Kako god, na pitanje gdje se troši novac poreskih obveznika, zašto odgovorna lica ne rade posao za koja su plaćena zatvore nam se sva vrata…i nastaje tišina.