Masovni pokolj pasa u KS košta 680.000 KM

Povezani članci

• Otvoreno pismo parlamentarcima BiH
• Aktivisti iz Sarajeva posjetili azil za pse u Doboju
• MONSTRUOZNO: KO JE OBJESIO PSA?
• Koale ugrožene zbog nestanka staništa: U Australiji izgorelo 2.000 hektara šuma
• Kućni ljubimci pozitivno djeluju na zdravlje svojih vlasnika
• Na crnogorskom primorju ulovljena jedna od najotrovnijih riba na svetu

A kaznu ću uredno platiti, istog momenta kada čovjek koji je sinoć ubio psa, plati svoju kaznu zbog toga. Kada kombi koji je ostavio 8 štenaca od mjesec dana u plastičnoj gajbici na 5 stepeni bude kažnjen. Kada čovjek koji je izbušio rupu na svojoj VLASNIČKOJ kuji, plati svoju kaznu… A koliko košta život?!!

Piše: Ivana Tomić

Koliko će samo neukih ljudi prijaviti svaku njuškicu koja se promili za koricu hljeba? A mi možemo biti mirni i sigurni u to, da će se sa ulica grada Sarajeva uklanjati samo agresivni psi jer je u istu svrhu oformljeno stručno tijelo zvano ŠINTER! Sjajna predstava za široke narodne mase koji će klicati od sreće i zadovoljstva… nad ubijanjem! Eutanazija je samo lijepa riječ iz plakara, polaštena i servirana da uljulja onu mrvu savjesti, za koju se nadam da bi još poneka duša mogla u sebi da prepozna.

Sinoć sam držala dlan na toplom tijelu psa čije je srce zadnji put otkucalo. Pregažen i ostavljen na cesti, kako to obično biva, u lokvi još vrele krvi koja se slivala niz beton.

Stojale smo iznad njega i nijemo čekale da umre. Trenutak je tako htio, da auto snažno projuri pored nas i ostavi neizbrisive tragove krvi po meni. Ja ću odjeću oprati, ali do kada, evo, do kada ćemo biti umazani krvlju u svakom smislu i lomiti se u sebi da bi ispravljali posljedice, dok se na uzrocima zarađuje za deset i više života?!

Ja više ne želim krv, ničiju. Ne želim pse na ulicama, niti je ikome drago zbog napada pasa na ljude. Mene psi nikada nisu napali, da li zbog spleta okolnosti ili puke sreće, ali ljudi jesu. Rješenje postoji, daleko jeftinije od 680.000KM ako uzmemo u obzir da su ovo sredstva koja su namjenjena samo JEDNOM kantonu, ali ono ne može doći preko noći. Sva ova farsa koju sada gledamo, uz raspirivanje mržnje i agresivnosti prema tim četveronožnim bićima koja imaju srce daleko veće nego mnogi ljudi koje poznajem a sa nekima sam čak i u rodu, nije ništa drugo nego sakrivanje dokaza o tome koliko je novca nestalo bez traga a koja su bila namjenjena za rješavanje problema napuštenih pasa na ulicama. Niti bi bilo gladnih, promrzlih, maltretiranih, osakaćenih i inih životinja čiji se nagon za preživljavanjem ništa ne razlikuje od našega.

U Tuzli je većina travnatih površina prekrivena znakovima za zabranu izvođenja kućnih ljubimaca, dok paralelno sa tim, nemamo niti jednu zelenu površinu za životinje. Sitne duše se late fotoaparata kako bi još meni najdraža vrsta ljudi, dobila kaznu zbog inata i principa zdravog razuma kojeg se i sama držim a dok slušate do svojih vrata nasilje u porodici – ŠUTITE!!! I dok god šutimo, i dok god se stvari rješavaju unatraške, nama nikada neće biti bolje. Služićemo se floskulama poput; dobro je, može i gore; ko zna zašto je to dobro, itd, a pritom toliko stvari NEMAMO da nam više i ne trebaju!

Ako je ikome nenormalno što ću ja iz inata odvesti psa na zelenu površinu gdje je zabranjeno psu da bude, od jučer, da li je tim istim ljudima normalno da imamo po 30 godina, završene fakultete i niti dana radnog staža? Ovo je samo jedan od bezbroj primjera sveopšte nakaradnosti našeg sistema. A kaznu ću uredno platiti, istog momenta kada čovjek koji je sinoć ubio psa, plati svoju kaznu zbog toga. Kada kombi koji je ostavio 8 štenaca od mjesec dana u plastičnoj gajbici na 5 stepeni bude kažnjen. Kada čovjek koji je izbušio rupu na svojoj VLASNIČKOJ kuji, plati svoju kaznu…

A koliko košta život?!!