KOLIKO KOŠTAJU I KAKO RADE SKLONIŠTA ZA ŽIVOTINJE U RH?
Povezani članci
Ljude uvijek najviše zanima kako se troši novac koji su od svojih plaća izdvojili za funkcioniranje države, lokalnih samouprava, raznih službi, institucija, ustanova, neprofitnih organizacija. Zanima ih troši li se taj novac transparentno, imaju li koristi od svojih ulaganja i ima li za zajednicu vidljivih promjena na bolje. Zato treba malo računati. Usporediti ćemo jedno gradsko sklonište, jedno sklonište koncesiju i jednu udrugu koja ima registrirano sklonište.
Krenimo s jedinim gradskim skloništem u Hrvatskoj, zagrebačkim skloništem Dumovec. Sklonište je javna ustanova i spada pod Ustanovu zoološki vrt. Grad Zagreb financira zoološki vrt, pa tako i sklonište koje godišnje dobije 4.000.000 kn. Sklonište je ”no kill”. U njemu radi 21 zaposlenik i ima kapacitet od 180 pasa, iako ih se u njemu ponekad nađe i desetak više. Tako svaki pas košta sklonište oko 1.800 kn mjesečno. U tu cijenu su uračunati komunalni troškovi (struja, voda, grijanje i dr.), plaće zaposlenika, održavanje infrastrukture i opreme, nadogradnja, benzin, hrana i drugi troškovi. Svaki pas se cijepi protiv bjesnoće, zaraznih bolesti i kastrira se kao što se i liječi prema potrebi. Sklonište radi i na socijalizaciji pasa, a u planu je razvijanje kvalitetnijeg rada sa psima. Sklonište ujedno obavlja i poslove skupljanja pasa na terenu i prijevoz do skloništa. Također, sklonište prihvaća ranjene mačke. Sklonište redovito provodi edukacijske programe. Sklonište je 2014. godine udomilo 518 pasa, a prijašnjih godina ih je udomljavano i do 600. Ove godine je u periodu od 01.01 – 01.05. udomljen 231 pas. Uglavnom, može se reći da se u prosjeku mjesečno udomi 43 pasa. Svaki pas u skloništu je objavljen na web stranici skloništa i na stranici info centra Suza. Sklonište izrađuje novu web stranicu na kojoj će biti dio gdje će se objavljivati upravo ovo o čemu ovdje pišemo kako bi sve bilo transparentno i kako bi građani mogli postavljati pitanja vezana za tu temu.
Dummovec
S radom skloništa Dumovec ćemo usporediti sklonište Pokupsko Cerje s kojim je Grad Velika Gorica sklopio ugovor o koncesiji za obavljanje poslova skloništa. Grad prema ugovoru o koncesiji financira sklonište sa 750.000 kn godišnje. Sklonište je ”kill” tj. usmrćuje neudomljene pse nakon 60 dana boravka u skloništu. U njemu je zaposleno 3 – 4 djelatnika i ima kapacitet od 31 psa, točnije to je broj pasa za koji Grad Velika Gorica izdvaja 2000 kn mjesečno po psu. U ovaj iznos spadaju svi troškovi navedeni u primjeru Dumovca uz važnu napomenu da je u Pokupskom Cerju 6 puta manje pasa, zaposlenika je 5 puta manje, a budući da je Pokupsko Cerje po kvadraturi objekta i terena neusporedivo manje od Dumovca i svi ostali troškovi su višestruko manji. Ipak, za tu cijenu psi se čak niti ne cijepe protiv zaraznih bolesti, ne kastriraju se, a prema riječima svjedoka često se udomljavaju bolesni, preplašeni i nesocijalizirani.
Pokupsko Cerje
Sklonište sporadično provodi programe edukacije. Svi psi nisu oglašeni. Prema pisanju medija i riječima svjedoka koji su posljednjih mjeseci dolazili u sklonište udomiti psa i bili odbijeni, zaustavljeno je i njihovo udomljavanje. Zanimljivo je da sklonište ima ugovore o koncesiji sklopljene i s drugim općinama, a od prije nekoliko dana i sa Gradom Siskom.
Udruga Pobjede
Primjer treći je ”no kill” sklonište koje vodi Udruga Pobjede iz Osijeka. Sklonište je iz stravičnog kazamata pretvoreno u pravi pseći raj, najvećim dijelom iz donacija i fizičkim radom volontera. Prošle godine je trošak skloništa bio 680.000 kn. U njemu je zaposleno 5 ljudi i ima kapacitet od 200 pasa. Ima tu i mačaka i jedna svinjica. Tako svaki pas košta sklonište oko 300 kn mjesečno. Režijski troškovi skloništa su manji, jer mnogi borave u kućicama, a zimi spavaju na slami koje u Slavoniji ima u izobilju. Svi psi se cijepe protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, čipiraju i kastriraju. Naravno, ne treba svakog psa svaki mjesec ponovo cijepiti niti kastrirati, hrana se većinom dobiva od donatora, a mnogi od njih plaćaju troškove veterinara direktno veterinarima. Udruga udomi oko 200 pasa godišnje što je 17 pasa mjesečno. Udruga provodi programe edukacije, ima izvanredan PR, sve životinje se oglašavaju, a o mnogima su snimljeni i kratki filmovi. Udruga ima 60 redovitih volontera i veliku podršku građana Osijeka, pa je sklonište vikendima puno ljudi. To se nije dogodilo samo od sebe već velikim i predanim radom članova Udruge i njenih volontera.
Ako ste željeli nekakav zaključak, odgovorite si sami na pitanje želite li da se vaš novac troši za uzdržavanje i bogaćenje biznismena koji uz to ubijaju životinje ili želite nešto drugo?
Tekst i fotografije: Psi laju, a karavane prolaze