Kako je pit bull od najboljeg prijatelja postao javni neprijatelj?

Povezani članci

• ŠAPA ZENICA OBILJEŽILA 4. GODINE POSTOJANJA I RADA
• Nije mogla da se odluči kog psa će udomiti, pa je kupila CELO SKLONIŠTE!
• 8 PREDNOSTI ljubimaca na RADNOM MESTU: Zašto je dobro povesti ljubimca na posao!
• Zašto se mačke toliko protežu
• Stari pas
• Kad bi slijepe umjesto pasa vodile patke, ovce, magarci…

Foto: Pixabay

Prije (samo) 50 godina pit bull bio je omiljeni američki pas. Moglo ga se vidjeti svugdje. Bili su popularni u reklama i koristili su se da dočaravanje radosti prijateljstva između ljudi i ljubimaca.

Listopad je mjesec svjesnosti o pit bullu, u SAD-u se ove godine dan svjesnosti o ovoj pasmini obilježava 29. listopada i pravo je vrijeme da se zapitamo kako se na ove pse počelo gledati kao na opasnu prijetnju.

Nekoliko napada pasa, pretjerani roditeljski oprez, strah osiguravajućih društava i povezanost ove pasmine s borbama pasa učinili su svoje i s početkom 90-ih godina prošlog stoljeća došlo je do toga da se pit bullove širokom zabranom gotovo stavi izvan zakona. Nazivani su “četveronožnim puškama” i “smrtonosnim oružjem”.

Profesorica humanističkih znanosti i prava, Colin Dayan proučavala je pravnu povijest robova, skitnica, kriminalaca, osumnjičenika za terorizam i drugih koji se smatraju prijetnjama civiliziranom društvu. Za svoje knjige “Zakon je bijeli pas” i “Sa psima na rubu života” istraživala je odnose između ljudi i pasa i to kako zakoni i propisi mogu uskratiti jednaku zaštitu cijelim grupama bića. U svom iskustvu s pit bullovima, uključujući gotovo 12 godina života sa Stellom, kćerkom borbenih pasa šampiona, naučila je, piše za The Conversation, da pit bullovi nisu sami po sebi opasni. Kao i drugi psi, mogu postati opasni u određenim situacijama i zbog određenih vlasnika. Ona ipak smatra da ne postoji opravdan razlog za osudu ne samo pit bullova, već i bilo kojeg psa s jednim genom pit bulla, kao što to rade neki zakoni, ponajprije u SAD-u.

“Takve postupke vidim kao profiliranje pasa, što podsjeća na još jednu pravnu izmišljotinu: Mrlju ili mrlju krvi koja je odredila ljudsku degradaciju i rasnu mržnju u Sjedinjenim Državama”, piše.

Uzgojen za borbu

Pit bull je snažan. Stisak njegove čeljusti gotovo je nemoguće slomiti. Stoljećima je uzgajan da grize i drži velike životinje poput medvjeda i bikova oko lica i glave, poznat je kao “pas za divljač”. Njegova hrabrost i snaga neće mu dopustiti da odustane, koliko god borba bila duga. On i voli istom snagom, njegova odanost je legendarna.

Desetljećima je upornost pit bullova poticala njihovo sudjelovanje u (ne)sportskim borbama pasa, pri čemu su se psi “natjecali” jedni protiv drugih. Borbe su često vodile do smrti, a životinje koje su pobjeđivale zarađivale su ogromne svote onima koji su se na njih kladili. Ali klađenje na borbe pasa nije sport visoke klase. Psi nisu konji, njihovo nabavljanje i održavanje malo košta. Pit bullovi su se lako i brzo povezivali sa siromašnima, a posebno s crncima, u priči koja je pit bullove povezivala s nasiljem bandi i kriminalom. Tako funkcioniraju predrasude.

Borbe pasa zabranjene su u svih 50 saveznih država do 1976., iako su ilegalno i dalje održavane. Izvještavanje o toj praksi iznjedrilo je mnogo tvrdnji o psima koji su se borili. Kako su se zabrane pasmina širile, pravne presude proglašavale su te pse “opasnima za sigurnost ili zdravlje zajednice” i presuđivalo se da “javni interesi zahtijevaju da se istrijebe”.

Godine 1987. Sports Illustrated je na svoju naslovnicu stavio pit bulla s iskeženim zubima i naslovom “Čuvajte se ovog psa” i opisom da je rođen s voljom za ubijanje. Časopis Time objavio je tekst s naslovom “Tempirane bombe na nogama” u kojima se prikazuje ovaj “opaki pas Baskervillea” koji je “hvatao malu djecu poput krpenih lutki i kidao ih do smrti u bjesnilu krvoprolića”.

Pretpostavka da je zao

Ako pas ima “zlobne sklonosti”, pretpostavlja se da vlasnik sudjeluje u ovom projiciranom nasilju, i zakonski i u javnoj percepciji. A jednom kada se to dogodi, i imovina ljudi je u opasnosti. To je bilo očito i u optužnici iz 2007. protiv beka Atlanta Falconsa Michaela Vicka za vođenje borbi pasa u Virginiji. Čak su i Humano društvo Sjedinjenih Država i Ljudi za etičko postupanje sa životinjama, dvije vodeće nacionalne skupine za zaštitu dobrobiti životinja, tvrdili da 47 pit bullova izvučenih iz ustanove treba ubiti jer predstavljaju prijetnju ljudima i drugim životinjama.

Da nije bilo intervencije Društva za zaštitu životinja ‘Najbolji prijatelji’, Vickovi psi bili bi eutanazirani. Kako priča film “Šampioni”, sudbinu svakog psa određivao je poseban, od suda imenovan, stručnjak. U konačnici, gotovo svi psi uspješno su smješteni u utočišta ili su udomljeni.

Rasprava o zabranama pasmina

Pit bullovi još uvijek više nego bilo koji drugi psi pate zbog činjenice da su vrsta psa, a ne posebna pasmina. Nekada je bio priznat od strane Američkog kinološkog saveza kao američki stafordski terijer, popularno poznat kao amstaff i registriran pri Ujedinjenom kinološkom klubu i američkom udruženju uzgajivača pasa kao američki pit bull terijer, a sada se svaki pas koji se karakterizira kao “tip pit bulla” može smatrati izopćenim u mnogim zajednicama.

Na primjer, u presudi Tracey protiv Soleskyja iz 2012., prizivni sud Marylanda izmijenio je običajno pravo države u slučajevima koji uključuju ozljede pasa. Svaki pas koji sadrži gen pit bulla proglašen je opasnim sam po sebi. To je podvrglo vlasnike i stanodavce onome što sudovi nazivaju “strogom odgovornošću”. Kao što je sud objavio: “Kada napad uključuje pit bullove, više nije potrebno dokazivati ​​da su određeni pit bull ili pit bullovi opasni.” Ne slažući se s presudom, sudac Clayton Greene prepoznao je apsurd “neprovedivog” većinskog mišljenja. “Koliko pit bullova”, upitao je, “mora biti u psu da bi ga doveli pod edikt o strogoj odgovornosti?”

Jednako je nejasno kako prepoznati da je pas mješanac pit bulla. Prema obliku glave? Njegovom stavu? Načinu na koji te gleda? Zagonetke poput ovih dovode u pitanje statistike koje pokazuju da su pit bullovi opasniji od drugih pasmina. Ove brojke uvelike variraju u ovisnosti od njihovih izvora.

Sve statistike o napadima pit bulla ovise o definiciji pit bulla, ali stvarno je teško dobiti dobre podatke o ugrizima pasa koji točno identificiraju pasminu.

Tijekom prošlog desetljeća porasla je svijest o tome da zakonodavstvo koje se odnosi na posebne pasmine ne čini javnost sigurnijom, ali kažnjava odgovorne vlasnike i njihove pse. Trenutačno 21 država SAD-a zabranjuje lokalnim vlastima provođenje zakona o specifičnim pasminama ili imenovanje određenih pasmina u zakonima o opasnim psima. Maryland je 2014. donio zakon kojim se poništava presuda Tracey. Ipak, 15 država još uvijek dopušta lokalnim zajednicama da donose zabrane za određene pasmine.

Pit bullovi zahtijevaju mnogo više od ljudi od nekih drugih pasmina, ali uz njihov osvježen način postojanja u svijetu, i mi ljudi možemo naučiti drugačiji način razmišljanja i ljubavi. U usporedbi s mnogim drugim pasminama, oni nude zahtjevnije, ali uvijek dojmljivo zajedništvo, piše Dayan za The Conversation.

N1