Djeca i životinje – izokrenuta stvarnost Balkana

Povezani članci

• Skloništa za životinje u Njemačkoj pucaju po šavovima: “Nećemo preživjeti zimu”
• Nema boljeg ljubimca od onog kojeg udomite sa ulice!
• Dokle će zlostavljači životinja prolaziti nekažnjeno?
• Pomozimo im naći dom
• Ako ne pokupite za psom ili ga držite na lancu slijedi udar po džepu od 500 do 2.000 kuna
• Aktivisti za prava životinja poručuju: Mučenje i ubijanje životinja je krivično djelo!

Foto: Belmin Gurdić Trgo

„Čuvajte se cuka!“

Autoricu ovog teksta uopše ne bi ta grozna rečenica iznenadila da je čula od neke odrasle osobe, ali čuti tu rečenicu iz usta dječaka od 10 ili 11 godina je zaprepašćujuće i to upućenu sumnjivim tipovima koji se šetaju u popodnevnim satima „istražujući“ šta građani rade.

Piše:  Dalida Kozlić dipl. iur.

U šta se to naše društvo pretvorilo?

Taj dječak je trebao da zna, da ne bi smio da se uopšte obraća osobama kojima se obratio, jer se radi o osobama sumnjivog morala i lošeg ponašanja, ali nažalost on upravo osobama kojih treba da se kloni daje upozorenje da se čuvaju cuka. Njega roditelji uče da su životinje opasne i pogubne, a ne uče ga da se ulicama nalaze pedofili, narkomani, ubice, alkoholičari. To ne treba da ikoga čudi. Dok se u normalnoj državi i društvu pri susretu djeteta sa psom skoro uvijek kaže: „Vidi ga kako je sladak.“, u državama bivše Jugoslavije djetetu se skreće pažnja na psa rečenicom: „Ne prilazi mu ujesti će te!“ I šta onda da očekujemo od današnje djece i omladine. Ti isti roditelji smatraju normalnim i prikladnim da im djevojčice od 13 ili 14 godina u noćni provod izlaze obućene kao kafanske pjevačice, ne smeta im što njihova djeca od 5 ili 6 godina uče da voze biciklo na glavnoj saobračajnici, da se igraju u parkovima prepunim igala, smeća i razbijenih flaša, ali im smetaju psi i upozoravaju djecu da su psi i ostale životinje opasne. A sta će uopšte djevojčica od 13 godina u noćnom provodu? Gdje su parkovi i igrališta za djecu? Kako su igle, flaše i smeće dospjeli u park? To nikoga ne zanima, ali sve zanima zašto su psi na ulicama (uobičajno navode pogrešne razloge) i zašto te pse niko ne pobije.

Roditelji na Balkanu ne znaju i ne žele da znaju da životinje pozitivno utiču na djecu i njihovo ponašanje, da se životinje koriste kao jedan vid terapije kod liječenja oboljele djece, kao što su npr. terapijski psi koji su vjerni pratioci djece sa fizičkim i/ili psihičkim poteškoćama.

Upravo zbog podučavanje djece o tome kako su „životinje opasne“, susrećemo se sa sve većim brojem slučajeva da djeca zlostavljaju životinje, samo su neki od primjera paljenje mačke od strane grupe dječaka, bacanje kučića u rijeku od strane djevojčice, stavljanje petarde psu u usta, sve su to slučajevi iz BiH ili ubijanje pasa sjekirom od strane grupe dječaka u Srbiji. Ono što bi javnost trebala da zna da se radi o psihički poremećenoj djeci koja su dozvolu za ispoljavanje sadističkog i nasilnog ponašanja prema životinjama dobila zahvaljujući pričama roditelja kako su „životinje zle i opasne i kako će ih ujesti ili pojesti“. Međutim, opasnost se upravo krije u djeci koja su počinitelji tih gnusnih zločina nad životinjama. Ta djeca trebaju stručnu psihijatrijsku pomoć, a njihovi roditelji trebaju da snose posljedice, zbog toga što su dopustili da njihova djeca dođu u priliku da čine takvo nasilje. Ono što je najvažnije je da se podiže svijest o tome da je mučenje i ubijanje životinja krivično djelo, ali i da su životinje te kojima društvo treba da pomogne, a ne da ih zlostavlja i ubija. Također, kažnjavanjem, ali i medicinski tretmanom djece zlostavljača životinja, vrši se prevencija od njihovog daljnjeg delinkventnog ponašanja. Njihovim nekažnjavanjem postiče se daljnje nasilničko ponašanje prema životinjama, ali i prema ljudima.

Ipak nije sve tako crno. Svijetli primjer toga kako djeca brinu o životinjama je Belmin Gurdić Trgo iz Sarajeva. Belmin je učenik 9. razreda osnovne škole i bavi se skupljanjem hrane za napuštene životinje u Sarajevu. Donatori koji vole životinje Belminu šalju hranu za napuštene pse i mačke, a Belmin više puta dnevno obilazi Sarajevo i nosi napuštenim životinjama vodu i hranu. Također, pomaže povrijeđenim životinjama i udomljava napuštene životinje.

Međutim, Belminu je djetinstvo na određeni način oduzeto. On je svjedok brojnih patnji kroz koje životinje prolaze, a za te patnje su krivi organi vlasti koji nisu poduzeli zakonske mjere da se napuštene životinje zbrinu. Prinuđen je da kao dječak vodi brigu o onima od kojih je društvo diglo ruke, samo zato što se ne želi suočiti sa problemom, ali Belmin ima misiju i on je svjestan da su životinje ono najbolje što postoji na planeti i da se bespomoćnom treba pomoći.