Dalida Kozlić: Psi su vještački stvorena meta i proglašeni su zlom u društvu

Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin 8.9.2016. u 13:37

Izdvajamo

Psi su vještački stvorena meta i proglašeni zlom u društvu koje ima sve probleme ovog svijeta. Kada to isto društvo ne razmišlja o tome kako I od čega prehranjivati se, nego kako će se ubiti što više pasa, tu već imamo problem. Mi smo psihopatsko društvo, društvo koje pati i od masovne agresije i društvo koje je agresiju usmjerilo u pogrešnom smjeru.

Povezani članci

„Moj otac se cijeli život bavi spašavanjem napuštenih pasa i još za vrijeme bivše države borio se protiv lovaca i ubijanja pasa na ulicama, a u augustu 2004. godine nakon što smo pukim slučajem ostali živi uslijed pucnjave koju je ispred naše porodične kuće izvršio član lovačkog društva iz Breze, kojom prilikom je ubijen pas dok sam ja bila prisutna, ja sam se pored spašavanja počela baviti i aktvizmom i lobiranjem za Zakon o zaštiti i dobrbiti životinja BiH, da bi kada sam diplomirala na pravnom fakultetu nastavila svoju borbu kroz pravnu zaštitu životinja.“

Dalida Kozlić aktivistica za pravnu zaštitu životinja već godinama javnost Bosne i Hercegovine upozorava na posljedice dugogodišnje neimplementacije državnog Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Zbog spašavanja pasa lutalica kao i ukazivanja na finasijske malverzacije i netrensparentnog trošenja budžetskih sredstava na sporadično saniranje posljedica problema napuštenih životinja, ona i njena porodica kontinuirano trpe pritiske lokalnih vlasti. Povod za razgovor sa Dalidom Kozlić bio je fizički napad na njenog oca Eldara Kozlića koji se dogodio početkom ovog mjeseca u prostorijama opštine Breza. Također razgovarali smo i o odluci Kantona Sarajevo o uklanjanju napuštenih vlasničkih pasa i pasa lutalica u cilju sigurnosti zajednice, odnosu javnosti prema odgovornim za nerješavanje ovog problema, politizaciji ovog pitanja kao i drugim pitanjima…

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Prošle sedmice Vaš otac fizički je napadnut u zgradi Opštine u Brezi. Možete li nam reći šta je prethodilo ovom napadu i zbog čega ste Vi i Vaša porodica već godinama pod pritiskom lokalnih moćnika u ovoj opštini?

Nakon što smo 2013. godine moj otac Eldar i ja saznali i prijavili nadležnim organima, da je sa teritorije općine Breza, uz učešće dijela općinskih službenika dio napuštenih pasa koji su se nalazili u centru Breze uhvaćeni i odvedeni u lovišta na području općine Ilijaš, počinju problemi koji se ogledaju u tome da smo najprije napadnuti od susjeda Velić Edina, koji se tokom trajanja istrage maksimalno anagažovao na skupljanju potpisa za peticiju protiv nas i našeg držanja pasa, za koje potpise se poslije ispostavilo da su velikim dijelom falsifikovani, i počeli su razni pritisci na našu porodicu. Edin Velić je tokom suđenja priznao da je pod pritiskom i uticajem općinskih službenika i to da nam zagorča život zbog naše borbe za zaštitu životinja. Potom u inspekcijski nadzor nam dolazi kantonalna veterinarska inspekcija, koja izdaje uredan inspekcijski nalaz u kojem stoji da su psi uhranjeni, vakcinisani, veterinarski obezbijedjeni i da boksovima u kojima su smješteni ispunjavaju sve uslove predviđene Pravilnikom o zaštiti pasa koji se drže kao kućni ljubimci u BiH. Poslije smo saznali da je pomoćnik načelnika općine Breza za privredu Hasanspahić Salih gotovo svakodnevno vršio pritisak na inspkecijske organe da napišu nepovoljan inspekcijski nalaz. Nakon kantonalne veterinarske inspekcije, dolazi nam u nadzor općinska sanitarno – komunalna inspekcija koja konstatuje da su ispostovani svi sanitarno – komunalni uslovi, da se psi drže uredno i da postoji kanalizacija. U jednom vremenskom periodu je vladalo „zatišje“. Nakon što sam nastavila sa prijavljivanjem niza slučajeva zlostavljanja životinja u Brezi, kao i ubijanje pasa u krugu Rudnika Mrkog Uglja Breza, pritisci ponovo počinju.

Donosi se Općinska odluka o postupanju sa napuštenim psima i kućnim ljubimcima Općine Breza, te potpuno nezakonito u inspekcijski nadzor dolazi novi komunalni inspektor Sehović Elsada koja donosi uredan inspekcijski nadzor da se psi drze u skladu sa zakonom, ali i donosi rješenje da moj otac izmjesti pse sa imanja.

Napominjem da je prijavu komunalnoj inspekciji podnio Muris Nuhanović, donator Saveza za bolju budućnost BiH, jedne od stranaka koja se najviše borila da se promijeni Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, što nije uspijelo, i koja propagira ubijanje pasa, kao i da je Muris Nuhanović moj susjed kojeg sam prijavila za brutalno kamenovanje psa, što je i fotografisano. Psa sam udomila, a protiv Nuhanović Murisa se vodi istraga zbog ovog krivičnog djela. Navedenu prijavu komunalnoj inspkeciji je podnio nakon što je pozvan da bude saslušan u svojstvu osumnjičenog u navedenom predmetu. Žalba na rješenje se po brzinskom postupku odbija i ja pokrećem upravni spor koji još nije riješen.

Nakon što su opštinski organi uvidjeli da će pravna bitka biti nepovoljna po njih, kao i da ne mogu da utiču na moj rad, oglašava se načelnik općine Halil Tuzlić, koji je na sastanku koji je održao sa mnom i sa mojim ocem pitao da li bi mogli ostvariti saradnju po pitanju provedbe Zakona o zaštiti i dobrobiti zivotinja BiH i to na način da općina Breza dodijeli zemljište za pravljanje skloništa za napuštene životinje, a da mi pomognemo sa svojim kontaktima i naročito da ih ja uputim u zakoniti rad i nadzor skloništa. Salih Hasanspahić je bio zadužen za koordinaciju. Rok je imao 1 mjesec da nađe zemljište. Međutim ni nakon više od 2 mjeseca nije bilo konkretnog prijedloga, iz razloga što je navedeni tražio da mi riješimo cijelokupan problem napuštenih pasa u općini Breza, da općina nema nikakvu odgovornost, da izmjestimo svoje pse u to sklonište i kako se poslije ispostavilo da namjerno opstruira cijeli proces sa ciljem ostvarivanja ličnog interesa.

Moj otac je 02.09.2016. sa njim zakazao sastanak u njegovom uredu u općini Breza. Kada je moj otac ušao u ured Hasanspahić Saliha, Salih je izašao i u ured uveo Velić Edina, na što je moj otac reagovao da nema šta s njima da priča. Poslije toga na Salihov poziv dolazi Muris Nuhanović, i komunalna inspektorica nakon čega Salih zaključava kancelariju, a moj otac raguje tako što mu kaže da je tu taoc, da nema šta s njima da razgovara, kao i da hoće odmah da izađe. Salih neće da otvori, nego kaže da će “ostati do ujutro ako treba da se riješi “njihov” problem” na što Muris Nuhanović nasrće više puta na mog oca koji ne može da izađe iz ureda i na što Salih odbija da otključa što je sve trajalo oko 15 min kada Salih otvara kancelariju, jer je Nuhanović pokušao da mog oca udari pesnicom.

Otac odmah odlazi u policiju koja se nalazi 50 m od zgrade Općine, policija je ih je zatekla na licu mjesta i slučaj je odmah preuzeo odsjek kriminalističke policije, jer se radi o izvršenju više krivičnih djela, tužilastvo rukovodi istragom. Napominjem da je posebno bitno krivično djelo protivpravnog lišenje slobode koje je izvršio Salih Hasanspahić, kao i da je vrlo indikativno da se sve ovo desilo na prvi dan predizborne kampanje, a što je bitno jer sam primjetila da postoji otpor Hasanspahić Saliha prema onome što mu nalaže načelnik općine, kao i prema njemu lično. Tužilaštvo ZDK ovaj slučaj mora da smatra vrlo ozbiljnim i da preduzme sve zakonom propisane radnje da se počinioci kazne, jer se radi o linču jedne porodice, koja trenutno skrbi o 120 pasa koje je sklonila sa ulice, a što su bili obavezni da urade općinski organi vlasti i koja se bori za provedbu zakona.

Posljednja odluka Vlade KS o uklanjanju pasa lutalica sa ulica Sarajeva izazvala je opšte nezadovoljstvo udruženja za zaštitu i dobrobit životinja. Zbog čega?

Zaključak koji je Vlada Kantona Sarajevo usvojila na sjednici održanoj dana 30.06.2016.godine, a kojim se naređuje masovno hvatanje napuštenih pasa na teritoriji Kantona Sarajevo, ne samo da predstavlja najgrublji oblik kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, već i ozbiljan oblik privrednog i organizovanog kriminala. Ovom zaključku je prethodilo pripremanje projekta „Monitoring infektivnih i parazitarnih bolesti zoonotskog tipa u populaciji napuštenih pasa u KS”. Realizatori projekta su KJP “Veterinarska stanica” d.o.o. Sarajevo, Veterinarski fakultet u Sarajevu i Kantonalna uprava za inspekcijske poslove – Inspektorat veterinarske inspekcije. Vrijednost projekta iznosi 133.000 KM. Izvršenje navedene masovne akcije hvatanja napuštenih pasa je povjereno KJKP “Rad” d.o.o. Sarajevo i KJP “Veterinarska stanica” d.o.o. Sarajevo. Za provedbu navednog zaključka je zadužemo ministarstvo komunalne privrede i infrastructure Kantona Sarajevo, a finansiranje navedenog zaključka i projekta se vrši iz budžeta Kantona Sarajevo. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je zabranjen svaki vid eksperimentisanja i neovlastenog testiranja na napustenim životinjama, dok je Zakonom o veterinarstvu BiH regulisano da jedino Ured za veterinarstvo BiH može voditi projekte koji se tiču utvrđivanja i kontrole bolesti u populaciji bilo koje životinjske vrste. Skandalozan, nehuman i nezakonit način postupanja prema uhvaćenim psima je najbolje vidljiv kroz primjer ilegalnog skloništa u Žunovnici, a što je potvrđeno i fotografijama koje su nastale u pomentuom objetku, gdje je očigledno da su psi smješteni u prostorije bez hrane i vode, da su izgladnjeli i mršavi i da leže doslovno u vlastitim fekalijama koje nisu očišćene već duži vremenski period, da su izloženi zarazi, da su izloženi opasnosti od međusobnih povređivanja, a usljed nehumanih uslova ti psi umiru u mukama. Također, došlo se do informacija da se psi vode na sterilizacije/kastracije, a tek operisani psi se vraćaju ne u prljav, nego u prostor gdje je sve prekriveno fekalijama. Žunovnica je doslovno koncentracioni logor i najstrašniji primjer kršenja niza zakona od strane kantonalnih vlasti, koje usmjeravaju novac poreznih obveznika na nezapamćenu torturu koja se provodi nad napuštenim psima.

Obzirom na Vašu profesiju pravnika možete li nam navesti razloge zbog kojih Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja od 2009. god. do danas nije u potpunosti implementiran?

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH nije nikako implementiran, ne zato što je to nemoguće ili preskupo, nego što izostanak njegove implementacije otvara vrata kriminalnim aktivnostima, kao ovim na području Kantona Sarajevo. Prvobitno je nakon donošenja navedenog zakona vlastima u BiH bio nebitan, međutim ubrzo su shvatili da je vrlo finansijski unosno imati nezakonita skloništa i nezakonite higijenske servise. Postoji mnogo ilegalnih skloništa za napuštene životinje koje su osnovane od strane osoba koje su bliske politčkim vlastodršcima. Politički podobne osobe formiraju nezakonita i neregistrovana „skloništa za napuštene životinje“, koje imaju funkciju logora, a zatim fakturišu lažne veterinarske obrade, kao i hranu koja nikad ne dolazi do životinja, te na kraj sredstva za eutanaziju, a zapravo napuštene životinje u konkretnom slučaju psi se muče i na najbrutalnije načine ubijaju u tzv. „skloništima“. Također, tu su i osnovani ilegalne higijenske usluge koje primaju novac iz budžeta različitih općina, a koji funkcionišu na istom principu. Na ovaj način se iz budžeta na svim nivoima vlasti izvlači ogroman novac, jer ako imate zakonito sklonište koje smješta pse po propisima, tu nema prilike za krađu novca. Međutim, kada ogradite dio zemljišta na koji smjestite stotine pasa, za koje dobijate novac za hranu, a psi umiru od gladi, a istovremeno ispostavljate račune za mnoštvo drugih „usluga“, tada postajate bogati. Ovo je glavni razlog na neprovođenje zakona – organizovani i privredni kriminal na najvišem nivou.

Godinama ukazujete na činjenicu da se iz budžeta izdvajaju ogromna sredstva javnog novca za saniranje posljedica ovog problema. Možemo li upravo u tom podatku tražiti razloge izostanka sistemskog rješenja?

Prvi spin vlasti je bio da za jednog psa u skloništu treba mjesečno izdvojiti 157 KM, što nije tačno, ali takva nepotkrijepljena priča upravo je omogućila da se u budžetima predviđaju nerealno visoka sredstva za nezakonita skloništa i higijenske servise. Ono što vlast radi je stvaranje dubljeg problema, jer dok ima pasa na ulicama biti će izvlačenja novca iz budžeta. Pokušajima parcijalne provedbe zakona, samo će se još više produbiti agonija kako napuštenih pasa na ulicama, tako i građana, a budžetska sredstva će se po ko zna koji put nenamjenski utrošiti na nesistemski pokušaj rješenja problema. Pored niza zloupotreba i opstrukcija u provedbi zakona, dosadašnji neuspjeh je i rezultat nastojanja da se odgovorni bave samo posljedicom, dakle ubijanjem koje predstavlja i krivično djelo, a i kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, dok se istovremeno odgovorni ne bave rješavanjem uzroka problema, a to su napuštanje životinja i nekontrolisana reprodukcija.

Ko snosi odgovornost za činjenicu da su psi lutalice od suštinski komunalnog problema indolentnošću vlasti prerasli u problem koji je u konačnici ugrozio zdravlje i sigurnost građana Sarajevskog i drugih kantona?

Prije svega nadležno ministarstvo, a to je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, u sklopu kojeg djeluje Ured za veterinarstvo BiH koji je zadužen za nadzor i odgovoran za implementaciju navedenog zakona. Ured za veterinarstvo BiH je godinama pasivni posmatrač i samim tim saučesnik, jer ne izvršava zakonom predviđene obaveze. Veterinarske inspekcije na svim nivoima koje ne samo da ne postupaju u slučajevima kada su zakonom obavezne da zaustave užase koji se dešavaju, nego sav kriminal i neskriveno podržavaju, zatim organi vlasti koji nisu ispunili svoj dio obaveza koji je propisan zakonom i koji su vještački proizveli još veći problem, a jasno su u zakonu definisane obaveze kada je u pitanju sistematsko rješavanje problema, tužilaštva i policija, pod ovim mislim koja ne procesuiraju slučajeve privrednog kriminala koji su posljedica pranja novca preko nezakonitih kapaciteta, i sami građani koji ne zahtjevaju da se provede državni zakon. Problem napuštenih pasa nije ugrozio sigurnost i zdravlja građana. To jest problem koji se mora riješiti zakonito i što se prije započne provoditi zakon, prije će se i riješiti, ali priča o ugroženosti građana je samo podloga za ovo društvo koje pati od masovne agresije prema slabijem od sebe se osjeća zaštićenim da radi šta ga je volja prema onome ko ne može da se zaštiti, to više nije problem odnosa prema životinjama više, to je problem sutrašnjeg odnosa naše djece prema ljudima.

Možemo li reći da je ovaj problem prerastao u političko pitanje? Tačnije kako komentarišete podatak da se priča oko rješenja problema napuštenih životinja gotovo uvijek aktuelizira u periodima predizbornih kampanja.

Ovaj problem jeste političko pitanje, ali aktueliziranje priče o rješavanju problema napuštenih životinja nije samo klasična predizborna priča. To je priča koja je prije 3 godine stvorena namjenski da skrene pažnju sa mnogo većih problema. Naime, vlast najbolje prolazi dok vlada atmosfera straha, a kao državni neprijatelj broj 1 su izabrani psi. Poslijeratna društva generalno imaju probleme da stresove i frustracije moraju ispoljiti na određeni način. Normalna društva se u poslijeratnim periodima baziraju na obnovi i razvoju. Naše društvo nažalost nije ni normalno ni usmjereno ka obnovi, jer većina naših građana je fokusirana na neegzistencijalna pitanja. Kada ljudi nemaju primanja koja zadovoljavaju njihove potrebe, tada se javlja nezadovoljstvo, koje može dovesti do promjena. Vlasti u BiH, su uvijek imali jedan „savršen“ spin za podgrijavanje tenzija, a to je nacionalno pitanje, međutim to vremenom prestaje biti dovoljno, tako da se morao roditi novi neprijatelj i to su postali psi. Naši građani dok uplašeno gledaju u napuštene pse, nisu ni svjesni koliko je opasno naše društvo, kolika je stopa kriminala i korupcije, nisu svjesni da dok dijete upozoravaju da će mu pas „nauditi“ to isto dijete ne upozoravaju na pedofile, kojih itekako ima u našem društvu, građani su iznova i iznova fokusirani na priču o psima, a da pri tome uopće nemaju pojma šta se dešava oko njih.

Da li je percepcija javnosti prema odgovornima za ovaj problem promijenjena budući da su udruženja za zaštitu životinja često imenovana odgovornima za pse na ulicama?

Percepcija javnosti je apsolutno promijenjena. Prije svega nevladni sektor nema bilo kakav institucionalni značaj, nego se radi, ako govorimo, o istinskom NGO, o ljudima koji ukazuju na ono što treba poboljšati, promijeniti, ali i na ono što je nezakonito. Građani moraju biti svjesni da bi da nije aktvista, ljubitelja, udruženja i građana koji samo hrane pse, na ulicama u pojedinim sredinama bilo i do 50% više pasa. Da li uopšte dio građana može da shvati da je zakon propisao jasno odgovornost, obaveze i nadležnost organa vlasti za rješavanje ovog problema, a da su udruženja u stvari ta koja rade posao države. Mi smo emocionalno ucijenjeni, jer imamo izbor ili uzeti psa ili ga pustiti na milost ili nemilost vlasti. Ako ja kažem da sam trenutno imam pod skrbi 120 pasa, da li građani mogu da shvate šta bi bilo kada bi ja pustila tih 120 pasa? Svima su puna usta države i jedinstvene BiH, a kada postoji populacija građana koja se bori da se DRŽAVNI zakon provede, tada smo mi odgovorni za problem. Kada Dino Konaković na sastanku kaže da „ga boli briga za državni zakon“, onda on kaže ja sam iznad države, ja radim šta hoću. To se zove državni udar. Kada udruženja i aktivisti kažu državni zakon se mora provesti, tada smo mi lopovi, želimo da budu psi na ulicama, itd… Građani moraju da nauče tražiti da se provode zakoni, mi to tražimo, a kad kažem mi, mislim na svakog poštenog ljubitelja životinja, koji ne želi da njegov novac ide na krvoprolića i da finansira kriminal.

Kako riješiti ovaj problem danas? Može li se pitanje napuštenih životinja u ovom trenutku, sedam godina nakon donošenja Zakona, riješiti jednostavnom implementacijom tog istog zakona?

Povećan broj pasa na ulicama je uvijek i samo direktna posljedica neodgovornog vlasništva, i neprovođenja preventivnih Zakonom predviđenih mjera od strane odgovornih, poput nekažnjavanja napuštanja životinja, neprovođenja pune identifikacije vlasništva, neprovođenja projekta sterilizacija i kastracija uz vakcinaciju i obilježavanje napuštenih životinja u adekvatnom obliku i broju, te neprovođenja edukacija i info kampanja koje za cilj moraju imati dizanje svijesti građana o uzrocima problema. Navedeni zakon je vrlo jasno i decidno regulisao sistem rješenja prekobrojne populacije napuštenih životinja. Prva zakonska obaveza je izgradnja skloništa za napuštene životinje čija je svrha zbrinjavanje napuštenih životinja do udomljenja, a čiji je način rad regulisan Pravilnikom o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene životinje BiH. Druga zakonska obaveza u sistemu je registracija vlasničkih životinja. Do završetka izgradnje skloništa, opštine mogu pomoći u hranjenju napuštenih životinja, a svakako su dužne provoditi i zakonsku mjeru kastracije i sterilizacije napuštenih životinja. Ukoliko se skloništa, koja trebaju da budu „centri za udomljavanje i liječenje napuštenih životinja“, izgrade i održavaju u skladu sa državnim pravilnikom i ukoliko postoji adekvatna politika vođenja skloništa, troškovi neće biti enormni. Kvalitetnom edukacijom i podizanjem svijesti građana doći do povečanja procenta udomljavanja napuštenih životinja.

Do koje mjere su psi zbog suštinske nebrige lokalnih vlasti, nadležnih institucija kao i neprofesionalnog izvještavanja medija stigmatizirani u našem društvu?

Ljudi se boje pasa, o psima se priča, o psima se raspravlja, zato vrijeme smo najjadnija država u Europi i zato vrijeme narod koji je tlačen dug period, iživljava se na onom ko se ne može zaštiti. Psi kanališu bijes koji narod treba da osjeća prema onima koji su nas sve doveli da živimo ovako kako živimo. Psi su vještački stvorena meta i proglašeni zlom u društvu koje ima sve probleme ovog svijeta. Kada to isto društvo ne razmišlja o tome kako I od čega prehranjivati se, nego kako će se ubiti što više pasa, tu već imamo problem. Mi smo psihopatsko društvo, društvo koje pati i od masovne agresije i društvo koje je agresiju usmjerilo u pogrešnom smjeru.