Njegovo preosveštenstvo DPS

Amfilohije i njegova verzija srpstva i pravoslavlja, dok je DPS–a, ne treba da brinu za svoju budućnost. Nisu to javno pojali prošlog ponedjeljka u Podgorici patrijarsi pravoslavnih crkava i mitropolit SPC, ali sigurno su likujući otišli iz glavnog grada Crne Gore kada su vidjeli i čuli ko im se sve i kako sve iz jače vladajuće stranke ozarenih lica snishodljivo obraća.

Onima koji više od dvije decenije prate sve moguće lupinge DPS-a i njenog lidera i nosioca sedmog premijerskog mandata to nije nikakvo iznenađenje. Milo Đukanović bi zarad opstanka na vlasti sklopio savez i sa crnim đavolom. Krenuo je s Miloševićem, Šešeljom i Amfilohijem. Evo ga na evropskom putu s Miloševićevim Dačićem, Šešeljevim Vučićem i Amfilohijem kao takvim. Njegova mirbožanja i svađe sa Amifilohijem, koji je u protekle dvije decenije kao niko proklinjao i vrijeđao Crnogorce i Crnu Goru, mogla bi biti upakovana u dobru sapunicu. Tih svađa, te ljubavi.

Glavni je problem što mnogi građani Crne Gore učestvuju u Amfilohijevom i Đukanovićevom serijalu. Oni koji kritikuju Đukanovića a ne vide šta radi Amfilohije u ulozi prevejanog političara – ne shvataju da su to dva jahača apokalipse samo u različitim odorama. Ili obrnuto: oni koji kritikuju Amfilohija a ne vide kako autokrata Đukanović ponižava crnogorske građane nisu svjesni da su to samo dva lica zla koje je snašlo Crnu Goru. Zarobljenici vlastitih predrasuda okosnica su ovakve, zarobljene Crne Gore

To se ogledalo i u ovonedjeljnom skupu u hramu u Podgorici, sagrađenim uz izdašnu finansijsku pomoć Vlade, novcem poreskih obveznika. Pojedinim porukama i folklorom podsjećalo je i na ratne devedesete. Vlast je ovjerila da je za nju Srpska pravoslavna crkva jedina legitimna u Crnoj Gori. Da ne bi u tom smislu bilo kakve dileme prvi Amfilohijev prateći vokal Filip Vujanović bio je na čelu organizacionog odbora. Na kraju je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, po sopstvenom priznanju ateista, zaboravne podsjetio na raniju presudu Svetozara Marovića – Crnoj Gori je dovoljna jedna crkva. Amfilohijeva.

Treba li sad sveštenici i vjernici Crnogorske crkve da sitničare što Amfilohije nadzire i razgrađuje najveće crnogorske svetinje u koje oni ne mogu ni da privire.

Sve nam to DPS ispoklanja povodom 1700. godišnjice Milanskog edikta. Da car Konstantin to može da čuje vjerovatno bi se prekrstio i u čudu zapitao – zar patrijarsi i premijer Đukanović ne znaju da Milanski edikt počiva na toleranciji i ekumenizmu?

U svakoj civilizovanoj zemlji u ovom vijeku vlast je najznačajniji servis građana. I ne miješa se u poslove crkve i vjernika. Niti njima dopušta da se miješaju u državne poslove. Ovih dana DPS je bio odani uslužni servis Srpske crkve. SDP je to isokristio kao šlagvort za kratak spoj sa moćnijim koalicinom partnerom. Ništa novo. Još jedna jeftina zabava za naivne.

Bilo je i crnog humora. SNP optužio lokalnu vlast na Cetinju da se stavlja na stranu Crnogorske pravoslavne crkve i ,,krši ustavno određenje da su vjerske zajednice odvojene od države”. To što je DPS objeručke prigrlio Amfilohija valjda je obaveza po svetom slovu Ustava Crne Gore.

Bilo je ove nedjelje i zanimljivih ovozemaljskih dogodovština. Bivši radnici Radoja Dakića, pod sloganom Četvrt vijeka bez lijeka, mitingom su obilježili svoj protest kojim započe takozvana antibirokratska revolucija po scenariju Slobodana Miloševića. Na njenom talasu stigao je i Milo Đukanović. Bivši dakićevci već četiri godine uzaludno traže izvršenje sudskih presuda po kojima treba da im se isplati 37 miliona eura. Čudno da im se Đukanović nije obratio ovako: ,,Sestre i braćo u Hristu, što ste tražili dobili ste!”

Dakićevci su dio duge kolone propalih firmi žrtava tranzicije. Evo, poslije duge agonije pao je i KAP. Koliko će nas koštati njegov bankrot teško je procijeniti.

Možda će to znati vidovita Violeta, koja, kako najavljuje državna Pobjeda, stiže u Crnu Goru. Može biti dolazi u zvaničnu posjetu DPS-u da mu prorekne sudbinu. Da li će ga, recimo, Amfilohijevi sljedbenici na izborima svojim glasovima nagraditi, kao što je Amfilohije ovjenčao Đukanovića Poveljom velikog dobrotvora. I tako ga spasiti skorog neminovnog kraja. Mnoge i pansiona u Spužu.
Veseljko KOPRIVICA, Monitor