Zapošljavanje OSI: Najvažnije je dati nam priliku

Zahvaljujući lokalnoj nevladinoj organizaciji ”Justicia” i Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH, Lejla je postala dio tima kao administratorica.

Damir Šabanić iz organizacije Justicia, kaže da je sve krenulo od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH. „Kada smo saznali da možemo aplicirati na javni poziv Fonda, odlučili smo da pokušamo. Otišli smo na Biro za zapošljavanje i tražili podatke o nezaposlenim osobama sa invaliditetom. Fokusirali smo se na osobe mlađe životne dobi, koje poznaju rad na računaru“, rekao je Šabanić. Na ovaj način su došli do Lejle, a kada su kroz razgovor sa njom saznali da je u braku, te da ima malu kćerku, iz Justicije su odlučili da se maksimalno založe kako bi se ona dobila posao.

Lejla je imala određeno radno iskustvo, ali ne toliko pozitivno.‘Radila sam neke poslove, ali to su uglavnom bili kratkoročni, slabo plaćeni i blago rečeno ponižavajući poslovi, bez prilike za napredovanje. Drago mi je što to sada mogu ostaviti iza sebe. Traženje posla za mene je svakodnevna aktivnost i to traje godinama, a od kada sam postala majka, traženje posla je donekle  „posao“ za koji niste plaćeni, a proživljavate poslovni stres“, objasnila je Okić i dodala da je vrlo teško u malim sredinama govoriti o postojanju tržišta rada, pogotovu za osobe sa invaliditetom. ”Kada tražite posao, činjenica da ste osoba sa invaliditetom vam više može naškoditi, nego doprinijeti pri zapošljavanju“, dodala je Okić.

Više od posla

Lejli ovaj angažman daje finansijsku sigurnost, ali i osjećaj da je jednaka sa drugima. ” Imam osjećaj da nešto vrijedim i da imam priliku da se dokažem u nečemu. Takđe, tu je i uključivanje u društveni život, osjećaj da negdje pripadam i da ću imati priliku pomoći drugim osobama sa invaliditetom da unaprijede svoj život“, kaže Lejla.

Iz Justicije najavljuju još radnih mjesta za OSI. Stava su da svakodnevno treba lobirati i za zapošljavanje OSI u javnim institucijama – čak 70% njih nema ni regulisano pitanje pristupa zgradama.

‘Njihov argument je nedostatak novca, starija izgradnja koja je teško prilagodljiva za rampe. Međutim, ni noviji objekti, poput hotela, privatnih firmi, poslovnih objekata nemaju riješeno ovo pitanje, tako da je očigledno da vlast ne želi ništa da uradi”, smatra Šabanić.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom FBiH jasno propisuje uvjete i načine upošljavanja osoba sa invaliditetom. Međutim, ovaj zakon nije puno pomogao Lejli Okić, sve dok se nije angažovala Justicia. Njihov primjer saradnje može poslužiti i drugim organizacijama kao neka vrsta dobre prakse koja se može sprovesti uz malo truda.

”Bio bih jako sretan kada bi barem u svakom gradu po jedna organizacija uspjela zaposliti jednu ili više osoba sa invaliditetom. Dodao bih da se svi moramo edukovati o svojim pravima, jer se BiH kotira veoma visoko u nepoštivanju ljudskih prava u svim sferama života. Uz malo našeg truda, to stanje možemo promijeniti u korist svih nas“, kaže Šabanić.

Lejla takođe vjeruje da će njeno angažovanje u Justiciji doprinjeti drugačijem odnosu organizacija, ali i drugih firmi, javnih i privatnih, u pogledu upošljavanja OSI. Dodaje da svaka osoba zaslužuje priliku da radi.

diskriminacija.ba