Zašto koridor Vc više nije prioritet za BiH

Povezani članci

• Osam razloga zašto Dragan Marković treba ostati selektor
• Zašto je opasno forsirati članstvo u NATO paktu bez unutrašnjeg koncenzusa u BiH?
• 8 razloga zašto BiH nije sekularna zemlja
• Poplave: Zašto smo uvijek nespremni
• 8 razloga zašto je propao sport u BiH
• Zašto je Barcelona najbolji tim na svijetu

Početak kraja priče iz dobrih starih vremena kada smo vrijedili neuporedivo više no danas i iz koje izlazimo zaduženi, sa ugovorima čiju vrijednost ni sami ne znamo, a i dalje nas ubjeđuju da treba „još samo malo“ da se zadužimo, sa „autoputom“ koji nema ni početak ni kraj – čemu li služi? Da li je zaista za naš napredak i prosperitetniju privredu?

Piše: Mustafa Kurtagić

Danas razmatramo zašto Bosni i Hercegovini više nije realni prioritet izgradnja koridora Vc.

1. Zato što nije izrađena ostvariva strategija razvoja. Sve civilizirane zemlje svijeta grade autoputeve kao alat bržeg povezivanja resursa i proizvodnje kako bi na što ekonomičniji način izbacili konkurentan proizvod na tržište i time ostvarili dobit. Barem je tako bilo, BiH je i tu pregazilo vrijeme. Svijet sada ulaže u željeznice jer je cestovni prevoz postao preskup u ovom globaliziranom svijetu. Zemlje koje se odluče na izgradnju ovako velikog projekta pored jasne strategije razvoja moraju postići i izvjesnu količinu nacionalnog jedinstva, kao što ovdje nije slučaj, a na što jasno ukazuju problemi već pri odabiru trase autoputa.

2. Zato što u BiH dionice autoputa izgledaju kao na slici lijevo, a ne na slici desno. Kupovna moć BiH građana rapidno opada bez perspektive skorog oporavka, a kreditne linije za izgradnju dionica su i po 25 godina. Zemlja koja ima 550.000 nezaposlenih građana sigurno nije zemlja kojoj prvenstveno treba autoput već izuzetno dobra strategija spašavanja postojećih nacionalnih dobara, kao što su privredni giganti koji se nemilice uništavaju.  3. Zato što BiH nema jasan i razrađen plan finansiranja ovog projekta. Svijet poznate tri načina finansiranja autoputa: sopstvena sredstva, kreditno zaduživanje i javno-privatno partnerstvo. U BiH nikome nije jasno na koji način će se izgraditi autoput, jer se tretira kao mandatni projekat. Raspon ideja i planova se kretao od prodaje BH Telecoma, pa do nasumičnog traženja potencijalnog koncesionara. 

4. Zato što BiH nema kontinuitet u izgradnji dionica. Bivša Vlada je obezbijedila finansijska sredstva u skladu sa budžetskom projekcijom u vrijednosti cca. 500.000.000 eura za dionice u izgradnji. Međutim, ugovaranjem istih pojavila se razlika od 206 miliona eura potrebnih sredstava koja nisu obezbijeđena. To što nemaju dovoljno novca nije ih spriječilo da potpišu ugovor. Takav avanturizam može BiH dovesti u poziciju da ne može isplatiti ugovorene poslove. I opet smo dužni, mi građani, a autoputa nema.

5.   Zato što autoput kroz BiH nije isplativ. Za ovu tvrdnju najbolji primjer je susjedna R Hrvatska koja je nerealnom izgradnjom autoputeva dovela samu sebe u poziciju prezaduženosti, te da nije u mogućnosti otplaćivati kreditne obaveze. Grčevito se bori da pronađe koncesionara za rukovođenje autocestama. U BiH su studije isplativosti rađene nerealno, ako su uopšte i rađene.

 6. Zato što je u proteklih 15 godina s „mukom“ izgrađeno 50-tak kilometara. Vlast, pri tom se misli na svaku vlast u svakom od mandata, je promatrala svoj trenutni interes. Kada se krenulo sa izgradnjom, javno-privatno partnerstvo i koncesije za izgradnju cjelokupne trase nisu odgovarale vlasti. Gdje je ravnica, mogu i domaće firme. A šta sada s Prenjom? BiH je opet promašila i vrijeme i temu.

7.  Zato što bh. građani u prosjeku voze stara auta. Prosječna starost vozila u BiH je danas 17 godina. Ako zaista vjerujemo obećanjima da će se autoput završiti do 2020.g., bh. građeni će voziti vozila prosječne starosti 25 godina – tehnički nepodobna za autoceste. A izgledi da će kupiti nova su ravni nuli.

8. Zato što je za građane BiH autoput preskup projekat. Ako je poznato da se iz svakog litra goriva odvaja 10 feninga novca građana za Autoceste F BiH, te da nas sve vladajuće strukture nemilice zadužuju, pitanje je da li građani to zaista i žele. Ako i kada sve ovo građani isfinansiraju ostaje još samo da plaćaju putarinu i uživaju u blagodatima autoputa.