ZMAJ OD FOSNE I POVRATAK WALTERA

Izdvajamo

• Ovaj hladan tuš vjerno su prenijeli svi svjetski i regionalni mediji, krizni policijski i vojni stožeri, EU, Kina, Rusija, ostatak prestravljenog planeta. Ovdje bismo trebali završiti priču, ali kako- kad ona zapravo uvijek iznova započinje- s partizanskim bandama i neiskorjenjivim antifašističkim zlom...

Povezani članci

• Priče djece Sarajeva: Kako smo preživjeli opsadu Karadžićevih pacijenata
• Konzul za dizanje novca i utega
• SMRT ANTIFAŠIZMU?
• Kratka priča srijedom: Neslužbeno diplomatsko pismo
• Gunđanje
• Brankica Stanković: “Stidećete se jednog dana!”

Foto: AFP 

Turski dernek u neoosmanskoj provinciji Sarajevo prošao je simptomatično uobičajeno: euforično i lobotomično. Šenuli  ili  šenili  Čović, Dodik i Izetbegović na zadnjim nogama ispred Merkelice, Putina ili Erdogana, oni jezik  gazda ne razumiju- unatoč urođenoj inteligenciji kućnih ljubimaca.

FOSNO MOJA

Netremično Bakirovo zurenje u Sultana Erdogana klanovi komentatora i kritičara promatraju vrlo razroko i podijeljeno. Za jedne Bakir zuri euforično, za druge isti bulji lobotomično. Orijentalistima se pogled sina  Babukina  i ljubimca Erdoganova doima hipnotizirano: Bakir, navodno, tako prati Sultanovu zurlu-surlu. S jedne strane,  Sultan svira svoj Turski  marš  kao fakir, a s druge, pleše kako mu sviraju- hipnotizirani Bakir. Povjesničari i vojni  analitičari isturaju svoja koplja te pozivaju u pripomoć oftalmologe. Tvrde da je posrijedi Bakirova fizička, očna  trauma-  posljedica ratnih stradanja. Stravična ratna razaranja tijekom četverogodišnje opsade Sarajeva zauvijek su  invalidirala Bakira Babukinog. Naime, ovom proslavljenom sarajevskom gaziji vid je trajno oštetilo višegodišnje  braniteljsko zlopaćenje – pod agresijom škrtog polusvjetla trezora Centralne banke. Tamo je bila ratna baza Zmaja – kodno  ratno  ime  Bakirovo!-  koju je dijelio s Babukom Alijom. Odatle, tvrde, Bakirov čudni pogled na svijet i onaj  blagi – ovo dodaju gastronomski stručnjaci za bosanski lonac i tursku kuhinju – teleći na Sultana Erdogana. Tužna  je i sramotna činjenica- tek kratko ovdje napomenimo! – da Turistička zajednica grada/kantona/županije/katuna/turske provincije Sarajevo nije iskoristila ovo neprocjenjivo trezorsko blago- za turističke boravke  pod nazivom U ZMAJEVOM GNIJEZDU. Ili  za središnje mjesto proslave Dana pobjede nad antifašizmom,  koju  bi doživotno predvodio Abdulah Skaka, uz dodjelu godišnje nagrade Mustafa Busuladžić svim budućim  hrabrim i dosljednim borcima protiv antifašizma.

Ratna legenda veli da je Alija Izetbegović volio- urijetko, ali ipak!- obići položaje, po šumama i gorama obrane grada, te bi potom zborio mudro poput glasovitoga mudraca Avde Sidrana: Najviše je pesimizma dolje u gradu, a najviše optimizma ovdje u rovovima!

No, Babuka i u jega mu sin Bakir, naviknuti na teške životne uvjete, nisu se dali korumpirati niti luksuzom optimizma te su se k’o zadnja fukara do kraja rata namučili i napatili u jadu i bijedi pesimističnog em klaustrofobičnog  trezora.

Istodobno, ovi iz rovovske klase optimist u hiperprodukciji optimizma su distribuirani posve besplatno u najuspješnija gradska poduzeća Pokop i Bakije, a potom u vječne destinacije obećane zemlje: gradska groblja Bare, Lav, Sveti Josip, Sveti Marko, mezaristan Kovači…

Kako je na nadimak Zmaj od Bosne autorska prava već polagao stanoviti kapetan Gradaščević, Bakir je Babukin ponio ništa manje impresivno drugo ime – Zmaj od Fosne! Zlobnici govore da je Zmaj od Fosne impresivno ime zaslužio kao čelnik sarajevskog Zavoda za izgradnju- Bakirovim arhitektonskim postignućima obnove Sarajeva na tragu herostratski osvijetljenih putova kraljevića Eugena Savojskog i Karadžića retarda  Ravnogorskog. Pristaše Zmaja od Fosne demantiraju zlobnike nepristranim činjenicama: novim Zmajevim gnijezdom na zabačenoj zabiti Poljina.

Radi se o sirotinjskoj obiteljskoj kućici od Fosne, jedva vrijednoj koliko i najobičnija sarajevska četvrt- krunskim dokazom urođene  skromnosti Bakirova begovskog minimalizma te sviknutosti na bh. mizeriju.

FOSNA ŠAPTOM PADE

Malo je tko, veli historiografija, golemom Osmanskom imperiju zadavao toliko glavobolje kao sićušna Bosna i  zemlja Humska. Posljednji podsjet na taj otpor prejakom osvajaču u Bosni je personificiran u kapetanu Gradaščeviću- Zmaj  od Bosne izdevetao je Turke na mitskom Kosovu kao niti jedna europska antemurale christianitatis ni prije niti poslije toga. A kako je bio politički naivac, poručio je Turcima „mi smo u Bosni bili prije vas, a bit ćemo i kad vas više  ne bude!“. Dar prekognicije, vizionarstva,anticipacije Gradaščević nije imao- tek samo ono što se danas prodaje pod bubrege u trgovini ljudima, narodima, državama- po akcijskim sniženjima  u kloakama bez  dna.

Ali ono što je kapetanu Gradaščeviću bilo nezamislivo, s lakoćom se utjelovilo u Zmaju od Fosne – koji u Sultanu  vidi Božjeg Izaslanika. U znak zahvalnosti na vidovitosti Zmaja od Fosne- očigledno nadarenog poput vidjelaca međugorskih, jer i Babukin Bakir vidi čudo neviđeno!- Božji Izaslanik Sultan spreman je pak BiH vidjeti kao novu-staru tursku provinciju. Poslije svega, Unija europskih turskih demokrata pomoći će BiH da žurno, u narednih 500 godina,  po  uzoru na Tursku, uđe u EU. Također, bit će potpora i ulasku BiH u NATO savez- u kojemu je, trenutačno, Turska na jednoj, a ostatak pakta na drugoj strani. A onda, tko  zna, budući je bh. povijest monotona i dosadna priča- Turska će gratis ponuditi svoje demokratsko naslijeđe prakticirano s Armencima 1915., s Kurdima zadnjih dana i godina te svim onima koji su u Turskoj pomislili da imaju prirodno pravo da misle- a dalje je samo nebo granica…

POVRATAK OTPISANIH: VRATIO SE WALTER (I NE SAMO ON!)

Na najavljeni atentat na Sultana Erdogana u Sarajevu  mnogi su tek slegnuli ramenima i rezignirano procijedili kroz  zube: Zar zbilja, Bože? Sarajevu baš samo fali da i Treći svjetski započne u njemu… Ali ne- Treći svjetski nije započeo  u Sarajevu niti je itko malčice obezglavio čuvara slobode i demokracije Sultana Veličanstvenog. Nije bilo svilenih gajtana, kama iz potaje, paklenskih strojeva niti bombaša samoubojica. Tek još jedan spin vrijednih turskih obavještajaca- svaku virozu koja nasrne na Božjeg Izaslanika em Sultana nad sultanima oni tretiraju kao pokušaj brutalnog atentata. Druga je sigurnosna ugroza ugrozila mir i  spokoj ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića i njegovih kolega u regiji i, čini se, mnogo šire! I bacilo je to u sjenu Izaslanika Božjeg i Sultana, a kamo li Zmaja od Fosne koji je već u dubokoj sjeni ovog prvog. Sve indicije i saznanja, očevidi i uvidi upućuju na stadion Grbavica, vlasništvo Nogometnog  kluba  Željezničar– kluba mračne radničke, antifašističke i partizanske prošlosti. U sarajevskim četvrtima koje gravitiraju Želji i stadionu- Hrasno, Hrasno Brdo, Grbavica 1 i 2, Vraca, Kovačići, Socijalno, Dolac Malta, Pofalići– u cijeloj, dakle, općini Novo Sarajevo, otkrivene su partijske  ćelije, ilegalne antifašističke i partizanske organizacije. Nakon što su u dobro vođenoj i koordiniranoj akciji  ovlašteni policijski službenici hakirali i osujetili njihove internetske napade, Sarajevo je osvanulo zatrpano letcima, plakatima, crtežima i grafitima. Razgoropadio se, poput gnjevne nemani, po zlu čuveni partizanski i antifašistički terorizam. Više od Turaka u Zetri,  sve je vrvjelo od petokraka, srpova i čekića, crteža Tita, Ive Lole Ribara, Waltera, Che  Guevare. A tek plima od grafomanije po zidovima, pročeljima, prozorima i vratima: napisi, parole, stihovi, citati… Riječju, na sve strane, šarenije i strašnije od predizbornih jumbo plakata te je ovdje moguće prenijeti tek opskuran,  simboličan dio, potpisane i nepotpisane primjere partizanskog terorizma i antifašističkog vandalizma: NIJE  BITNA IDEOLOGIJA, BITNA JE BIOLOGIJA, BITNA JE GENETIKA BALIJA, USTAŠA I ČETNIKA-  EDO MAAJKA; /HEREZA: MAJKA SVIH BITAKA- COOLIN BAN; /VRIJEME JE, PRIJATELJI,  VRIJEME JE – J.B.TITO; /POČELO JE…IDEMO… EKV,/ POVRATAK U BUDUĆNOST: JAJCE, BIHAĆ, DRVAR, KOZARA,  SUTJESKA, NERETVA, /  KARAJLIĆU, NISAM CRK’O – MARŠAL  TITO;/ OTPOR  SE DRŽI U MALIM BOČICAMA -MOŠA PIJADE,/ AJMO IH RUŠIT- FRENKIE,/ A  SADA- DO KOSKE!- TIHI I PRLE,/ VRATIO SAM SE, MATERE NE DIRAM, AL’ OSTALO NE BIRAM- VLADIMIR  PERIĆ WALTER,/ OVAJ PUTA ĆU PAMETNIJE- GIBO & TITO,/ BARE MOSTARSKE, POLJINE, PANTOVČAK, DEDINJE- SVE ZA PREKOMJERNO GRANATIRANJE!,/DRONOVE NA GADOVE I  SMRADOVE- PARTIZANSKA ESKADRILA,/ NIKAD  ROBOM! – MIRKO I SLAVKO (A TU JE I SALKO!),/  VRATILA  SE  HORA  RAMIZA  I  BORA- BRATSTVO & JEDINSTVO,/  HEJ, SLAVENI  I  OSTALI, ZAR  STE OVO SVI POSTALI?!,/ SIKTER, SULTANE! DAS IST WALTER!- VLADIMIR  PERIĆ,/ ČOVIĆU, MILE, BAKIR-BEŽE, ŠTAKORI VEĆ BJEŽE, JER OBRUČ SE STEŽE- NOP ANTIFA,/ UJE, ČETE I BALIJE, ZNAM VAS JOŠ IZ ŠPANIJE – FADIL JAHIĆ ŠPANAC,/ NAPOMENA: SUTRA ZAPOČINJE  ČETVRTO  ZASJEDANJE  AVNOJA, NAKUPILO  SE  GRADIVO, DRUGARICE I DRUGOVI!- JOSIP BROZ  TITO, /  SMRT  FAŠIZMU-  SLOBODA NARODU!- STJEPAN  STEVO  FILIPOVIĆ, / NEMANJA I NELE, OD ISTE STE FELE, MALO DA VAM NACRTAM ŠTA SU ANTIFAŠIZAM  I  NADREALIZAM- KOČA POPOVIĆ…

I uz  skribomanske  nebuloze od grafita, čudna imena, također ispisana ili potpisana kamo god da pogledate: Nisim  Albahari, Viktor Bubanj, Adem Buć, Sava Kovačević, Janez Tone Hribar, Nada Dimić, Marija  Bursać, Radojka Lakić, Olga Ban, Jakob Bernard, Jure Galić, Jusuf Džonlić, Hajdar Dushi, Emin  Duraku, Xhevdet Doda, Mladen Stojanović, Mahmut Bušatlija Buš, Avdo Humo, Miljenko  Cvitković, Vladimir Perić Walter, Pero Kosorić, Fuad  Midžić, Hasan Brkić, Rudi Čajavec, Franjo Kluz, Ivan  Goran Kovačić, Ivo Lola Ribar…

NEUNIŠTIVO PARTIZANSKO ZLO

U Velikoj dvorani Zetre, koja je već zaboravila Sultana i tursku okupaciju, pred nekoliko desetina novinara, snimatelja i reportera iz više od stotinu medijskih kuća iz svijeta i regije, izvanrednu press konferenciju održao je  ministar sigurnosti/ bezbjednosti BiH, Dragan Mektić. Uz zastrašujuću medijsku pokrivenost, konferencija je videolinkovima bila povezana s Kremljom, Pekingom, Bijelom kućom, Bruxellesom, sjedištima MMF-a i Svjetske banke, te kriznim stožerima EUROPOL-a, INTERPOL-a i, dakako, NATO-a. ISIL, neonacizam-neofašizam, migrantska kriza i islamofobija,  Trump, Iran, Sjeverna Koreja- sve je to zasjenila prijeteća pojava partizanske gerile i antifašističke rebelije u Sarajevu- gradu koji je odavna sinonim za fatalne i globalne geopolitičke kataklizme. Iz višesatnog slijeda odgovora ministra Mektića izdvajamo znakovite i alarmirajuće izjave/odgovore: (…) Nakon samo nekoliko sati- ponosno je naglasio ministar  Mektić- naše su operativne službe, uz nesebičnu i visoko profesionalnu pomoć kolega iz  Beograda, Zagreba, Podgorice,  Prištine, Skoplja i Ljubljane otkrile identitet potpisnika grafita, plakata, letaka, pamfleta- i web stranica koje smo uspjeli ugasiti. Radi se o imenima izvjesnih i takozvanih narodnih heroina i heroja iz irelevantnog Drugog svjetskog rata, pripadnica i pripadnika militatnih partizanskih i koljačkih antifašističkih formacija, redom neosuđenih, ali dobro znanih ratnih zločinaca. Svi oni su, nažalost, biološki nedostupni, nestručnim jezikom kazano- već dugotrajno mrtvi. Ali- tu ministar kao da je odjednom porastao za barem desetak centimetara!- invencijom naših operativaca za enkripciju i obavještajne kriptograme terorističkih  grupa, otkrili smo da navedena imena navodnih narodnih heroina i heroja nisu nikakvi aliasi – naprotiv, pronašli smo veće količine nedozvoljenih imenjakinja i prezimenjakinja, odnosno imenjaka i prezimenjaka neosuđenih partizanskih i antifašističkih zločinki i zločinaca iz Drugog rata. U Bosni  i  Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Hrvatskoj, Sloveniji, naši kolege i mi do ovog smo trenutka priveli:  Stjepana Filipovića- 16 komada, Fuada Midžića 24 komada, Viktora Bubnja- komada 13, Ivana Kovačića – 17 komada, Gorana Kovačića -19 komada, Fadila Jahića- iako svi tvrde da nisu Španac- 32 komada, Mladena  Stojanovića – komada 36, Vladimira Perića- 29 komada, Hasana Brkića- 43 komada, Janeza Hribara- 18 komada, Josipa Vidmara- 11 komada, Hajdara Dushija- 33 komada, Bora i Ramiza- preko 100 komada, Ive Ribara- i od njih, kao, nijedan nije  Lola!- 28 komada, Marija Bursać- 52  komada, Nada Dimić-47 komada, Radojki Lakić- komada 61, Konstantina Popovića- pogađate, baš nijedan da je Koča!- 48 komada, Jure Galića- 36 komada, Mirka i Slavka – nemoguće  je  i nabrojati, Josipa Broza – za sada – tek  jedan… Evidencija se proširuje svakih pola sata, ali  smo, u međuvremenu, mi i svi  naši kolege u navedenim državama, hitno izvršili preventivna privođenja i hapšenja. U Sloveniji su privedeni  ključni  ljudi stranke Levica, u  Hrvatskoj su već pod bravom vođe Radničke fronte i Nove  ljevice- Mate Kapović, Katarina Peović Vuković, Rada Borić, Nadežda Čačinović, Dragan  Markovina. Za  poznatim rediteljom Danisom Tanovićem raspisana je međunarodna potjernica, kompletno vodstvo Naše stranke je iza rešetaka, a Predraga Kojovića, slavodobitno  proglašavanog   četnikom, u ovoj smo akciji  razotkrili  kao  najobičnijeg partizanskog spavača i antifašističkog  jurišnika.

Na  izravno pitanje jednog od novinara: što je sa strankama poput SDP-a u Hrvatskoj, BiH, Građanskog saveza i Demokratske fronte?, ministar Mektić se gromoglasno nasmijao i odmahnuvši rukom odgovorio: Ma ne, nama su zanimljivi samo ovi opasni ljevičari i okorjeli neprijatelji režima, salonski su b.o.- bezopasni. Ni u Srbiji niko nije uhapšen – dodao  je  ministar Mektić- jedan mi je beogradski kolega baš maločas rekao: Idi bre, Mektiću, pa koji ti  je- nećemo valjda Vučića da ‘apsimo, kakve on veze ima s partizanima i  tim bandama antifašista?

Dok su strani novinari i dopisnici tražili prijevod i pojašnjenje, kolegice i kolege iz regije jednoglasno su se smijali, zadovoljni ministrovim vrckastim odgovorom. Za kraj, novinari turskog STAVA, Vučićevog RTRS-a  te HDZ-ovog  Prisavlja iliti HRT-a povikali su istodobno, no sve ih je za decibel nadglasao stanoviti, neki su rekli svinjoliki, kolega: Lijepo vas molim, gospon ministre, Velemiris Buljanec, voditelj te urednik emisije Poglavnikova Buljica  Televizije Zagreb, dakle kaj sad? Šta su se tu krvnički iživljavali antifašistički koljači i ubojice i sve će završiti  igrokazom od uhićenja, kaj god?! Ne mogu vjerovat da je tomu kraj? Jesam u krivu? U krivu ste, mislim… ovaj–  zbunio se ministar Mektić pred izljevom velemirisne Poglavnikove Buljice, naime, njezina voditelja- svi bi mi  voljeli da je tu kraj… Ali, znate-tu ministar rukom obrisa graške znoja s čela te, duboko uzdahnuvši, nastavi- bojim se da smo tek na početku… čemu lagati… pred nama  je  dug i  težak put… još od onog rata je  poznato da su partizanske bande i antifašistička gerila praktično neiskorjenjivi… Ovaj hladan tuš  vjerno su prenijeli svi svjetski i regionalni mediji, krizni policijski i vojni stožeri, EU, Kina, Rusija, ostatak  prestravljenog  planeta. Ovdje  bismo  trebali  završiti priču,  ali  kako- kad ona zapravo uvijek iznova započinje- s  partizanskim bandama i neiskorjenjivim antifašističkim zlom…