ENG
Zločin i kazna: MILOŠEVIĆ PONOVO MEĐU SRBIMA
Autor/ica 👤tačno.net
Izdvajamo
- Stvaranje novog mita u Srbiji kako da se izbjegne istinski govor o zločinima prije četvrt vijeka savršen su teren da se ostane zarobljen u prošlosti i nikad ne ostvari budućnost, ne samo u Srbiji nego i šire, na Balkanu.
Povezani članci
- Podrška vatrogascima – herojima na svim požarištima
- Zlatko Dizdarević: Zašto se Europa i Amerika ne žele izjasniti o uzrocima izbjegličke krize
- Opaske uz knjigu Nerzuka Ćurka „Zašto je Bosna a ne ništa“
- Predsjednički “bullshit”
- Marionetsko ozarenje evroljubaca
- Potpredsjednica Europskog parlamenta Ulrike Lunacek: „Velika ulaganja u energetski sektor sa sobom nose i velika iskušenja“
Vijekovima se na Balkanu živi od istorije a umire od nepostojeće i nedolazeće budućnosti. Nacionalizam se ovdje ukorijenio i nikako ne prestaje proizvoditi “istorijske događaje” od kojih je svaki put ljudima sve teže. Jedan od takvih događaja je i presuda zločincu Karadžiću, kojim se ponovo prošlost nudi kao alternativa životu. Politička upotreba ljudi za ratove, jedini smisao njihovog rađanja, pojeftinjuje njihove živote do neshvatljive ništavnosti. Ovdje ljudski život vrijedi jednu vreću brašna, paket šećera i paket ulja, pred velikodušnu darežljivost za izbore onih koji im živote koriste kao ratno sredstvo. Zato se istina o ponavljanim ratovima ovdje jeftino politički skriva.
U Srbiji su ponovo oživjele miloševićevsko-ćosićevske ideje kroz riječi aktuelne srbijanske vlasti i Srpske pravoslavne crkve. Svi oni koji su se nadali da će ovaj zadnji “istorijski događaj” nešto promijeniti i unijeti optimizma za pomirenje, iznevjereni su u očekivanju. Ko je ta osoba koja nam je priuštila takav najnoviji događaj. Navest ću samo mišljenje čovjeka koji se najviše sa njim “družio”, u nepunih osam godina, tužioca Alana Tiger: – “Stotine svjedoka i dokaza potvrdile su politiku etničkog čišćenja, kojoj je Karadžić bio pokretačka snaga… On je bio lažljivac i za međunarodne predstavnike, koji je iznosio lažne priče u sudnici” – kazao je Tiger. Prvog dana iznošenja završne riječi Tiger je ovoga nazvao lažljivcem više od 40 puta. –“Priče o Prijedoru su jezive… Zatvorenici su žestoko premlaćivani kada idu u restoran ili toalet. U Omarskoj su bile žene koje su tokom dana čistile tkivo i ljudsku krv, a po noći su silovane. Zatvorenici su stalno strahovali od smrti. Jednom prilikom ubijeno ih je 180… Dom kulture u Čelopeku (kod Zvornika) čuvali su pripadnici rezervne policije. Zatvorenici su morali jesti odrezane dijelove ljudskog tijela, a mnogi su i silovani” – iznio je Tiger.
Svjetski jevrejski kongres pozdravlja odluku Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da osudi Radovana Karadžića za genocid i zločine protiv čovječnosti, saopćio je predsjednik Kongresa Ronald S. Lauder. “Kao Jevreji, znamo šta je genocid. …Pozdravljamo to što je ICTY ustanovio ne samo da je Radovan Karadžić nadgledao najgori čin masovnog ubistva na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, nego da nije bilo olakšavajućih okolnosti”, rekao je Lauder.
U “istorijskom događaju” presude Karadžiću višestruko je dokazana, pravnom strukom i njenim mehanizmima dokazivanja i utvrđivanja, njegova odgovornost. Znao sam prije presude da će ovaj “istorijski događaj” izazvati pravu uzbunu kod onih koji su odgovorni, mnogo više nego kao potvrda ili iznevjeravanje neke satisfakcije kod žrtava. Zločin genocida i udruženi zločinački poduhvat su dokazani, kao i njegova svjesna namjera. Ono što je možda još najvažnije, a sud je utvrdio, zločin je nastajao i izvršavan unaprijed sistematski planiranim radnjama i sistematskim izvršavanjem. Zločin je činjen kako bi se sa određene teritorije uklonile etničke grupe Bošnjaka i Hrvata. Posljedice su bile pritvaranje u logore i masovne likvidacije uz monstruozna mučenja, silovanja, psihičko i fizičko zlostavljanje i ponižavanje. Presuda ima mnogo širi društveni značaj od presude pojedincu, jer može pomoći u rasvjetljavanju karaktera događaja devedesetih prošlog vijeka.
Presuda će pomoći da se prevaziđe dosadašnje stajalište agresora, ali i dijela svjetske javnosti da je u BiH vođen nekakav građanski ili vjerski rat, te se barem do polovine 1993. nije ni moglo govoriti o “zaraćenim stranama”. Najveći dokaz tome je da je najbrojnije i masovno stradanje civila bilo kod Bošnjaka, jer niti su imali oružje, niti su se spremali za bilo kakav rat. Uz to bio je od UN-a embargo na oružje, koji je praktično važio samo za tu etničku grupu. Evropa je mirno posmatrala stradanje svog najmanjeg naroda. Kako se moglo govoriti o “zaraćenim stranama”, ako ste na jednoj strani imali JNA, koja je bila srbijanski instrument okupacije područja koja su u Beogradu zacrtana kao “srpske zemlje” i uz to naoružali do zuba Srbe u BiH. Na širem planu Milošević je već 1990. bio otpisao Jugoslaviju donošenjem novog ustava Srbije, čime je izašao iz ustavnog sistema SFRJ. Prema članu 72, stav 1 tog Ustava: “Republika Srbija uređuje i obezbeđuje: 1. suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama”. Ustav SFRJ mogao se primjenjivati samo u stvarima koje odgovaraju Srbiji, a u svemu drugome ne poštivati.
Zašto je tako oštro reagovano iz Beograda na presudu Karadžiću? Jednostavno zato što se Beograd u tome prepoznao, ali kako to sve sakriti. Nije čudno što je premijer Vučić prvo otišao kod patrijarha Irineja. Patrijarh srpski Irinej reagovao je: “Kao Crkva i država zajedno pomažemo jedni drugima da se očuva Srpska kao tekovina srpskog naroda. Da očuva svoj identitet, svoju kulturu i svoje ime, kao i svoj narod koji pripada biseru srpskog roda”.
Upravo dok ovo pišem Vučić najavljeni sastanak sa Čovićem u Mostaru 12. aprila obrazlaže “Idem u Mostar da predstavim Srbiju, prije svega srpsku privredu”… “ jer ja moram brinuti da isplatimo plaće i mirovine”… I tako obmana do obmane sve gore od gorega, premijer Srbije ide u Mostar da riješi “plate i mirovine” u Srbiji. Sve čestitke, a već od sutra će biti veće i plate i mirovine, pardon, penzije svim Srbijancima. Kako god on to “riješio” sa Čovićem, ostaje neodgovoreno kako ne progovori ni jednu riječ o suštini “istorijskog događaja”, kako to ponovo svijet “gazi Srbe samo zato što su Srbi”, a on to ne da, kako on to u kontekstu presude Karadžiću i onoga za šta je osuđen, prije svega što mu se stavlja na teret, najprije spomenu “mi smo ponosan, nepokoran i nepokoren narod” . Jel mi pamet skroz otišla ili ja ne znam čitati. Potražit ću pomoć psihologa da mi kaže šta ova rečenica znači – je li to srpski narod ponosan na zločine. Zar se može u kontekstu zadstrašujučih činjenica o zločinu govoriti o ponosu. Raspolaže li neko podacima da svijet ugrožava Srbe zato što su Srbi. Kakav god da je Vučićev boravak na brdu iznad Sarajeva 1992. ima veze sa ovakvim reakcijama.
Ovakvim obmanama i lažima ne može se prikriti karakter događaja i uloga Srbije u BiH 1992. – 1995. Kako god danas srbijanska i srpska javnost prihvatila Vučićevu odbranu Karadžića i njegovih zlodjela, u svijetu se neće moći poreći istina da je Milošević Ustavom Srbije 1990. prvi načeo Jugoslaviju zarad ujedinjenih “srpskih zemalja”. Ne vjerujem ni da će bilo ko uvjeriti cjelokupnu srbijansku javnost kako je Bil Klinton kriv za Srebrenicu, kako je Amerika režirala masovna ubistva i protjeravanja Albanaca sa Kosova, kako su Bošnjaci i svijet smislili takozvane “zaštićene zone” da bi ubijali Srbe, pa su Srbi trebali uništiti i opasne zone i Bošnjake, kako su se cijelo vrijeme Bošnjaci samoubijali da bi izazvali gnjev svijeta prema Srbima i vrhunac idiotluka, koji izgovara sam zločinac Karadžić, kako se borio protiv istih onih koji danas ubijaju Brisel i Pariz. Umjesto o tome bolje je govoriti o povećanju penzija u Mostaru za Srbijance, jer to ionako nikad neće doći ni na kakav sud. Počinjeni zločini se ne mogu sakrivati pričom o ekonomiji, penzijama i evropskom putu bez istine o prošlosti. To je i osnovni uslov pomirenja, a ne nekakav inat u Mostaru.
Zašto je najlakše otkrivati političku laž, a najteže zaustavljati njeno širenje!? Zato što je priprosta kao i njena široka publika, željna uvijek velikog vođe, zato što se politika izvještila u tome. Usvajanje laži ne traži nikakav umni napor, prihvata se od vođe kao dio plemenskog, “kolektivnog” načina mišljenja. Banalna je kao i zlo koje može proizvesti zavedena masa. Stapanje sa grupom je krajnji cilj, jer tada nema više ni pojedinca ni izdvojenog mišljenja. Svi izgubljeni ljudi ovog svijeta najbolji su u takvim grupama i najpodesnije vojske svih karadžića, pa i ovog konkretnog.
Stvaranje novog mita u Srbiji kako da se izbjegne istinski govor o zločinima prije četvrt vijeka savršen su teren da se ostane zarobljen u prošlosti i nikad ne ostvari budućnost, ne samo u Srbiji nego i šire, na Balkanu.
Autor/ica 👤tačno.net
