Zlatko Hasanbegović neobavezno

Izdvajamo

• Ovo je prvo politički, a zatim kulturološki problem …., ili je možda i vjera u upotrebi zaštite lika i djela političara i ministra kulture Republike Hrvatske? Ako je tako onda stvarno imamo problem. Svjetonazorski, politički i vjerski. Veselo je nama Hrvatima.

Povezani članci

• Teška reč i teški zločini
• Heni Erceg:Nogometna pivnica
• Sebijapol
• Svetislav Basara: Poziv na dvoboj
• Reuf Bajrović: Zahtjev za federalizacijom je nastavak Tuđmanove politike putem korištenja EU
• Haško sevdisanje

Zlatko Hasanbegović – kao neki „lakmus papir“  ispada kao vrh sante leda koji viri iznad površine i  čini se iz ove perspektive kao ona santa leda u koju je udario Titanik, a i prvi i drugi potpredsjednik i Premijer i Presjednica čine se kao zabludjeli kapetani broda koji su do udara doveli svojom nonšalantnošću……,  iako dobro znaju da će se iz ledene vode spasiti samo oni kojima na čelu piše HDZ – jer čamaca za sve ostale nema.

“Pluralizam je temelj demokracije. Pluralizam podrazumijeva različitost mišljenja i dijalog. Nažalost, dijalog u hrvatskom javnom prostoru postaje sve oštriji i u njemu je sve manje tolerancije”, napisao je premijer Tihomir Orešković na jednoj od društvenih mreža.

To je danas 16. veljače objavljeno u svim novinama i na svim portalima.

U tom duhu i prema  sadržaju Premijerova (indirektnog i zapravo privatnog) obraćanja selektiranoj grupi pratitelja društvenih mreža – ako Premijer uopće ima pravo na takvu vrstu komunikacije –  pogledajte ovaj selektirani „set“ izvađen iz konteksta ali i citiran iz znanstvenih radova kojima se njegov kulturnjak Hasanbegović etablirao kao znanstvenik iz područja povijesti.

Ali prvo pogledajte kratki osvrt na život i rad. Vjera nije bitna, barem do sad nije bila bitna u Republici Hrvatskoj. Devedesetih smo primili sve izbjeglice – ma odakle protjerani.

Zlatko Hasanbegović povjesničar je koji radi na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.

Autor je knjiga na temu muslimana u Zagrebu i Hrvatskoj te niza znanstvenih tekstova.

Rođen je u Zagrebu, 1973. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu a jednopredmetni studij povijesti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao.

Glavnim je urednikom časopisa Pilar. Predsjednikom je Nadzornog odbora Počasnoga blajburškog voda, suradnikom različitih inicijativa za utvrđivanje žrtava poratnog komunističkog terora, posebice među muslimanima u Bosni i Hercegovini te članom Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Predmet njegovih znanstvenih interesa odnos je modernih hrvatskih nacionalnih ideologija, napose pravaštva i njegovih izdanaka, prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeću.

Istražuje muslimansku sastavnicu hrvatske građanske kulture do 1945. godine te političko-stranačke i vjersko-nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini od Austro-Ugarske okupacije do komunističkoga preuzimanja vlasti.

Zlatko Hasanbegović sudjelovao je od samog početka u građanskoj inicijativi U ime obitelji – javno podupirući pravo hrvatskih građana da na prvom narodnom referendumu iznesu svoj stav o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca.

Nakon ovog „dokazivanja“ njegovog iscrpnog bavljenja odnosa prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeću izjavio je – nakon velike medijske buke oko njegovog imenovanja za ministra sljedeću izjavu, citiram glavni dio:

„iz svojih javnih nastupa i radova jasno sam isticao da su ustaški zločini opterećeni ne samo hipotekom poraza već da predstavljaju najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskoga naroda, čija sjena i zloduh do danas stoji nad hrvatskim narodom. 

• Nakon ove izjave u kojoj cijeli hrvatski narod „ugurava“ u kategoriju „najvećeg moralnog posrnuća“ – što jednostavno nije na razini jednog „doktora povijesti“ – zato što nije „cijeli hrvatski narod“ bio zagovornik ustaške ideologije bazirane na rasnim zakonima….., on nastavlja svoju „selektivnu metodiku interpretacije povijesti pa dalje kaže, citiram najvažniji dio:

„mislim da se moje ministarsko djelovanje treba suditi po mom radu, a ne preko selektivne manipulacije činjenicama iz davne prošlosti. Savjest mi je čista i u ljudskom, i u moralnom, i u političkom smislu.

Zlatko Hasanbegović meni osobno nikada ne bi bio predmetom zanimanja da nije postao „oštricom Vlade“ i zato sam  sa zanimanjem krenuo u potragu za znanstvenim radom s kojim je, (nisam siguran u ovaj podatak) i doktorirao na filozofskom u Zagrebu.

Izdvojio sam neke benigne citate da bih čitateljima ovog teksta pokušao dočarati kojim se (uskim) dijelom Povijesti bavio….., citiram nasumične dijelove njegove znanstvene knjige…..

Islam i Bošnjaci muslimani u Zagrebu 1878–1941. Pravni položaj vjere i oblikovanje zajednice

Dok je „divizijska glazba Hrvatske građanske zaštite svirala koračnicu“, zagrebački muftija Ismet Muftić održao je na peronu pozdravni govor u kojem je pohvalio „mudrost naših državnika“ koji su zemlju „poštedjeli rata“, koji je u to vrijeme već bjesnio Europom. Pohvalio je i „mudru politiku vođe hrvatskog naroda“ Vladka Mačeka kojom je započela „izgradnja slobodne domovine Hrvatske, a time i cijele Jugoslavije u novom duhu“, a u čemu sudjeluju i muslimani u Banovini Hrvatskoj u kojoj uživaju „potpunu ravnopravnost u svakom pogledu tako da naš vjerski i kulturni život nije nikada i ničim bio smetan, nego naprotiv – podupiran. Šta više braća Hrvati katoličke vjere aktivno učestvuju u našim kulturnim manifestacijama i pomažu nas koliko god je to moguće“. Muftić je govor upućen reis-ul-ulemi završio riječima: „(…) molim Svevišnjeg Allaha da blagoslovi Vašu ličnost, ovaj naš dragi grad i cijeli naš hrvatski narod“.56 Spaho mu je zahvalio i okupljenima poručio: „Meni je i otprije bilo poznato da moji vjernici u Zagrebu i obnovljenoj Hrvatskoj žive i da će živjeti tako da mogu slobodno razvijati svoj kulturni i vjerski život.“57 Zatim je ispraćen kroz kolodvorsku čekaonicu u „špaliru Građanske zaštite HSS-a“, a od kolodvora do hotela Esplanade, gdje je smješten i na koji je izvješena zelena zastava Islamske vjerske zajednice, „u špaliru studentske omladine i gradjanstva“.58 U audijenciju su ga primili Vladko Maček, ban Ivan Šubašić, gradonačelnik Mate Starčević, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Albert Bazala, a obišao je i sve muslimanske ustanove i društva u Zagrebu.59

• Malo dalje u istom znanstvenom radu koje krasi njegovu akademsku karijeru……

Prvi pravaški akademski klub koji je okupljao katoličke i muslimanske studente iz Bosne i Hercegovine osnovan je u Zagrebu 1906. godine kao Klub Hrvata akademičara iz Herceg-Bosne Tvrtko. U svakoj akademskoj godini članovi Tvrtka bili su i muslimanski studenti, a u vodstvo Kluba 1913. godine izabrani su Sulejman Mujagić, Džafer Kulenović i Ibrahim Hadžiomeragić. Iste godine na sveučilištu je utemeljen i Klub Hrvata muslimana akademičara iz Herceg-Bosne na čijem čelu je bio Salih Baljić, a odbornik Džafer Kulenović.16 Baljić je 1913. godine, nakon provedenih sveučilišnih izbora, kao član pravaškoga Hrvatskoga akademskog kluba Kumičić, izabran za predsjednika Hrvatskoga akademskoga potpornog društva koje je predstavljalo sve zagrebačke studente pred sveučilišnom upravom.

Sad nakon ove znanstvene „gnjavaže“ ili „otkrića“ da se Hasanbegović bavio isključivo položajem jedne vjerske zajednice u određenom (bivšem) vremenu u kojoj je najkraći zaključak da je to učinio želeći „osvijetliti“ odnose prema pripadnicima muslimanske zajednice u jednom bivšem vremenu nameće se zaključak da se i danas namjerava baviti vrlo uskim i specifičnim segmentima kulture.

S obzirom da je kultura „ukupnost duhovne, moralne, društvene i proizvodne djelatnosti jednog društva…“ (Anić Goldstein), a da se Hasanbegović odmah po imenovanju krenuo baviti kulturom vrlo fragmentalno i s određenim stavovima koji su se velikom broju kulturnjaka učinili blago rečeno „uskima“ – nije čudo da je nekoliko tisuća prezentnih imena današnjeg kulturnog korpusa hrvatskog naroda „diglo glas“ protiv takvog „novog“ načina i interpretacije odnosa prema Kulturi uopće.

Posebno nas je sve zasmetao odnos prema nekim segmentima kulture koje je – odmah po dolasku – taj ministar  počeo ultimativno, selektivno i neobjektivno vrednovati – kako se čini – „po svom privatnom svjetonazoru“. Ili je to bila neka njegova „nova granska politika dogovorena s HDZ-om“?

Peticiju je potpisalo tri četvrtine kulturnjaka Republike Hrvatske.

Možda Zlatkokultura Hasanbegović ima pravo kad kaže da treba preispitati odnose unutar nekakve komisije za dodjelu sredstava nekakvim udrugama.

Imamo mi u državnom aparatu stotine komisija za dodjele sredstava koje se trebaju ispitati, slažem se s njim u tome. (I to je, otprilike sve u čemu se većina nas običnih ljudi slaže s njim.)

Pitanje je na koji način će se to raditi. Pitanje je na koji način će se uopće raditi u ovoj Vladi.

Ono što svi vidimo jest to da se nameće način djelovanja koji suspendira dostignuti nivo komunikacije.

Ne znam kako drugačije razumijevati izjave o podijeljenosti društva i krivnje dijela Hrvata koji nisu glasovali za jednu političku opciju.

„neka se zapitaju svi oni koji ne podržavaju našu politiku – zašto je tomu tako, jel…“

Takva izjava prvog potpredsjednika Vlade izravno se sukobljava s izjavom Premijera kojom sam započeo ovaj tekst…..

Karamarkova izjava je upravo putokaz kako da njegovi ministri komuniciraju prema narodu.

Kao drugi zaključak može se navesti da i Predsjednica razrješava „prvog špijuna“ u zemlji, a da to razrješenje – po sadašnjim zakonima –  može dati samo Premijer uz su – potpis Predsjednice.

Takva „dramatiziranja“ unutar jedne političke opcije – jer su svi spomenuti aktivni članovi ili su došli iz članstva hadezeovske orijentacije –  jednostavno nameću zaključak da smo u potpuno novoj situaciji.

Politički odnosi danas su potpuno u sukobu jedne te iste političke platforme. Apsurd, ali i istina.

U sukobu su svi protiv svih na hadezemostovskoj domovinskoj koaliciji.

Oporba im uopće nije potrebna da bi im „mrsila“ račune.

Predsjednica pritišće Premijera, prvi potpredsjednik pritišće drugog potpredsjednika Vlade, a Ministri se prvo obrate s rečenicom „da će oni sad konačno napraviti ozračje snošljivosti jer je to najvažnije ovoj Vladi“, a zatim krene „ajmo sve ab ovo (ispočetka) riješiti – jer su nas ovi prije upropastili…..“

A tek što reći o Predsjednici  koja na silu mijenja „prvog špijuna“……,

• a što misliti i raditi s prvim potpredsjednikom koji proziva sve Hrvate koji nisu glasovali za HDZ…..,
• a što da radimo s drugim potpredsjednikom Vlade koji traži „stručne ljude“, a nema pojma kakve mu ljude predlažu za izvršne funkcije u državi jer jednostavno nema podataka osim onih koje mu serviraju iz hadezea.

Ono što je najgore od svega jest položaj „spasitelja“ Hrvatske u liku Premijera iz Kanade.

Što li si tek Tim Orešković misli kad mu netko „prevede“ na njegovu „kanadsku logiku“ što mu radi Karamarko provodeći  autokracija koju otvoreno zastupa kao prvi potpredsjednik Vlade upućujući izravne naputke „kako se treba ponašati pravi Hrvat“ …., ili pak njegov tajnik stranke i član „ekspertnog tima za predlaganje kandidata za izvršne funkcije Brkić koji će „raščistiti“ sve što nije u skladu s hadezeom, a što  s pravom izaziva nesigurnost barem dvije trećine Hrvata.

Tim Orešković je razapet ko “Isus na Križu“ – reklo bi se u starom Zagrebu…, nitko mu ne bi bio u koži…

Danas nije pitanje nesigurnosti ljudi koji su glasovali za drugu političku opciju – a kojih je samo tri tisuće manje od ovih koji su na vlasti.

Danas je pitanje nesigurnosti i straha svih ljudi u Republici Hrvatskoj.

Ovakav hadezeovski sustav koji treba zamijeniti onaj bivši esdepeovski sustav dovodi do neizbježnih sukoba unutar ukupnog hrvatskog korpusa u koji su uključeni i svi ljudi.

Svi ljudi…, baš svi ljudi…,  uključujući i one koji s politikom nemaju nikakve veze.

I oni „apolitični“ postaju – zato jer moraju – ljudi koji moraju odlučiti: „za ili protiv hadezeovaca…“

A hadezeovci su sada Vlast. Njih se „mora“ slušati ili ne možeš poslovati. To je poruka ove Vlasti.

Destabilizacija prouzročena direktnim djelovanjem glavnih aktera politike aktivira sve slojeve društva i odvodi hrvatske građane u situaciju da se moraju opredijeliti jesu li za HDZ ili su protivnici Hrvatske i kao takvi postaju legitimna meta za svaku vrstu djelovanja svih elemenata državnog aparata.

Zlatko Hasanbegović – kao neki „lakmus papir“  ispada kao vrh sante leda koji viri iznad površine i  čini se iz ove perspektive kao ona santa leda u koju je udario Titanik, a i prvi i drugi potpredsjednik i Premijer i Presjednica čine se kao zabludjeli kapetani broda koji su do udara doveli svojom nonšalantnošću……,  iako dobro znaju da će se iz ledene vode spasiti samo oni kojima na čelu piše HDZ – jer čamaca za sve ostale nema.

Ne svi hadezeovci – samo oni kojima na čelu piše HDZ!

Putujući s nepodnošljivom lakoćom prema općem sukobljavanju Hrvata hadezeovaca i Hrvata običnih (uopće ne spominjući esdepeovce) polako, ali sigurno postajemo totalno nesigurno društvo u kojem nitko ne želi uopće boraviti. U takvom okruženju možemo imati osamnaest Tihomira Oreškovića i trideset i tri Marića za upravljanje financijama plus devet genijalaca za vanjsku politiku „koji konačno idu u pravom smjeru“ – ali unatoč svemu tome Tomo nas vodi ka hladnoj vodi jer naš „hrvatski Titanik“ će moći samo potonuti. Tonemo već četvrti mjesec jer ne funkcioniramo, Tim Orešković još uvijek čeka i ne zna što da radi…..

Predsjednica u koju je većina imala nadu i Most u koji je također većina imala nadu možda mogu ublažiti efekt „Titanika“ – ako shvate ozbiljnije ovo što nam se događa – ali sve to  proizvodi manjina koja je momentalno na čelu hadezea i na upravljačkom mostu broda.

Znakove koje ostavlja pored puta ovakav Karamarkov hadeze su jasniji i od onih legendarnih  „Znakova pored puta“….

Povjesničari Karamarko, Hasanbegović, Tepeš i diplomirani Brkić tu knjigu kao da nisu pročitali.

Ako i znaju za Andrića vjerojatno će mu – po svom svjetonazoru kojim nas zasipaju – pripisati nacionalnost kao mjerilo za nepoznavanje njegovog rada. To je tek tragedija za sve nas Hrvate.

Uopće ne znam što da mislim o potpisima „sedam milijuna povjesničara“ koji su potpisali Hasanbegovićevu antipeticiju u odnosu na peticiju „glavnih“ kulturnjaka Hrvatske.

Zar su toliko bedasti da nam žele reći da je Zlatko „dobar“ znanstvenik? To nije sporno.

Ne razumijem niti onog vjerskog čovjeka koji želi preko Hasanbegovića braniti Islam.

Tko je uopće i ikada  spomenuo koje je vjere i zašto bi to trebalo biti važno?

Ovo je prvo politički, a zatim kulturološki problem …., ili je možda i vjera u upotrebi zaštite lika i djela političara i ministra kulture Republike Hrvatske?

Ako je tako onda stvarno imamo problem. Svjetonazorski, politički i vjerski. Veselo je nama Hrvatima.