Život sa glupim stricem i pohotnom strinom

Povezani članci

• Dobrodošli u 21. vek
• Situacija ispred Parlamentu BiH dramatična: Dodik šalje specijalce na prosvjednike?
• Korupcija u BiH je u svakoj mogućoj pori našeg društva
• Bezazleni nazubljeni šareni ljepljivi papirići u Bruxellesu
• Tomislav Marković: Prezir prema Bajdenu kao prezir prema činjenicama o zločinačkoj prošlosti
• Nevladin sektor iz BiH traže smjenu Dejana Jovića, glavnog analitičara i vanjskog savjetnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske

foto: AFP

Oduvijek nisam podnosio hrvatski politički angažirani film, a da imam ukusa i pameti dokazuju filmovi poput “Četvoreda” ili “Generala”, bolje da su potrošili te pare na “kurbe i konobare” što ono bi rek’o pok. Miljenko Smoje. No, duboku psihološku traumu izazvao mi je kao mulcu prizor iz filma“Život sa stricem” i bolni rikošet zrna ispaljenog u bijesu koji je mladog hercegovačkog Martina pogodio u međunožje i zanavijek učinilo eunuhom. Još goru muku izazvala mi je njegova trudna djevojka, buduća mu strina, koja je životnu sreću potražila u mitskom Trstu. S kim pohotnico? Sa stricem, personifikacijom slobodnog Hrvata.

Kao učinio mu je životnu uslugu, nastavio lozu, obiteljsku tradiciju, iako je brižni Martin svaku noć zamišljao zajapureno, zadriglo čekinjavo lice strica kako guzi njegovu malu na slamarici. Ne’š ti osobnog i nacionalnog oslobođenja. Čavao od pola cola u čelo.

Naravoučenje: Hrvate treba lupati punom nogom u jaja dok ne osjete brutalan udarac koji ih priziva svijesti i upravo je taj proces na djelu. Gang bang demokracije.

CIRKUS JE DOŠAO DA BI ZAUVIJEK OSTAO

Dobri moji naivni ljudi, jedina razlika između aktualnih hrvatskih parlamentarnih izbora i svih prijašnjih simulacija istih jest u činjenici da se nikad nije pojavila apsurdnija galerija likova spremna u vaše ime zastupati nacionalne interese, kao niti odvratniji raspon tema s kojim su željeli senzibilizirati javnost. Sav hrvatski ološ, pevaljke, nasilnici i pijanci koji su barem u trenutku osobne sramote doživjeli svojih pet minuta slave i uživali u statusu javne osobe, kočopere se na stranačkim listama u čemu prednjači Domovinski pokret šlager pjevača nacionalnih budnica Miroslava Škore. Svi ti prevaranti, korumpirani likovi mahom konzervativne desnice koje od višegodišnjih zatvorskih kazni isključivo štiti politička volja i uškopljeno pravosuđe, kleče u prvim crkvenim redovima, dijele lemozinu u visini prosječne hrvatske plaće i toplo se preporučaju Bogu da ostane ovako kako jeste. Jer, uvjereni su, Bog je njihov igrač, barem ih dosad nikad nije demantirao. Cirkus je došao s namjerom da ostane,

Džaba crtati krugove u pijesku, glasno govoriti da je riječ o korumpiranim i socijalno neosjetljivim gadovima koji troše milijune proračunskog novca na ljubavnice dok im doma zakonite supruge liječe bolne hematome i polomljena rebra, oni imaju vojsku birača ovisnih o njihovoj dobroj volji i pristupu državnom proračunu. “Tako vam je to u braku”- rekla bi HDZ-ova bivša ministrica obitelji Murganić, sažimajući cjelokupan sustav vrijednosti konzervativne desnice u programatsku poruku.

I nije jedina jer dominantna tema predizborne kampanje su bile silovane žene i pravo na abortus. Isprva sam mislio da je u pitanju politički spin, distraktor tema, varijacija rasprave općih mjesta koje bi trebala odvratiti hrvatske birače od razmišljanja o skoroj budućnosti u kojoj je prazna državna kasa, sustav u rasulu, obiteljska srebrnina davno prodana, a neimaština udara po vratima k’o hladni sjeverac, ali ne lezi vraže, oni to ozbiljno misle i još pronalaze način suziti ionako višestruko prešućeno ustavno određenje o slobodi pojedinca. Veli tako čuveni mostarski konvertit i plaćenik radikalnog klera Nino Raspudić da “ako muškarci ne smiju staviti veto na javnu raspravu o silovanjima i abortusu, onda niti žene nemaju pravo Javno govoriti o muškom obiteljskom nasilju”. Bo. Samo on zna što je time želio reći, ali sasvim sigurno ne zvuči dobronamjerno.

Općenito, teme parlamentarne kampanje smislom su vrludale od nemila do nedraga, COVID 19, migranti južnog Balkana, propala turistička sezona koja puni ¼ državnog proračuna, ali koja to nije jer evo došlo je 500 Čeha koje smo dočekali u černobilskim kombinezonima kao izaslanstvo kralja Midasa jer vladajuća garnitura stalno želi ostaviti dojam sigurnosti i kontrole, a zapravo  glupi stričevi i pohotne strine ne daju se izbaciti iz tople postelje vlasti, pritom nas uvjeravajući da to čine za dobro svih nas.

EL BAHHATI KONTRA SVIH

Premijera Plenkovića prepustiti ću prošlosti, El Bahhati se fura na karikaturalnu verziju Clint Eastwood priče “sam protiv svih”, ionako se ubrzano skliže ka zaboravu bez obzira na krajnji ishod izbora. Ljevica, odnosno Restart koalicija drži se kao suzdržana sestra pohotne strine, daj bože da jednom ne lažu i da neće sklopiti veliku koaliciju s HDZ-om. U svakom slučaju, ovu partiju pokera ne mogu izgubiti, ne moraju niti blefirati, sva četiri asa su kod njih, ali preko noći se na slamarici svašta dogodi, povijest nam je u par navrata dokazala neočekivane  političke rasplete.

No, detalj koji zabrinjava jest odnos prema zdravlju i stabilnosti nacije, odnosno politika dobre volje naspram prvih međunarodnih susjeda kao što je recimo Bosna. Prvo je predsjednik RH Zoran Milanović svašta nalupetao o “tri entiteta u BiH”, iako je jasno najavio prilikom svoje predsjedničke inauguracije da mu je službeno Sarajevo jedini sugovornik, a da bi nakon svog gafa, prešutio antibosansku histeriju kao kliconoša svih zala, od terorističkog islama do COVID 19 što je rezultiralo zatvaranjem bosanskih granica prema Europi.

U trenutku kad je postalo jasno da HDZ ubrzano gubi izbore, a lijeva koalicija na čelu s Davorom Bernardićem zabrinuto zbraja moguće političke “kosture u ormaru “ iz doba proteklog zuluma vlastodržaca, HDZ je hladnokrvno i selektivno otvorio prometne koridore prema Mostaru kako bi 92 tisuće birača uputio na hrvatska birališta. Recimo da Mostar ima 100 milijuna razloga da posluša molbu svojih političkih mentora.

NEĆETE VJEROVATI, IMA I DOBRIH VIJESTI

Ipak, nakon sto sušnih godina razjedinjenosti istinske ljevice, a ne folera s Iblerovog trga, urbane gerile, građanske inteligencije i  slobodnomislećih ljudi, prigušili su taštine i iznašli konsenzus izlaska na izbore u dvije grupacije okupljene oko uvjetno rečeno, centrističke političke platforme MOŽEMO i koalicija SSIP, Pametno i Fokus koje se zalažu za državu po mjeri čovjeka, Mashalla.

Nemam zabluda, niti sam euforičan nakon četvrt stoljeća praćenja unutarnje politike, ali činjenica da je napokon stasala generacija mladih, uspješnih i stručnih ljudi s jasnom razvojnom strategijom i pritom, neopterećenih ideološkim i nacionalističkim podjelama “naših zločinaca”, ispunjava me nadom da neću umrijeti misleći da je sve bilo zalud, a sve moje herojske geste pogrešne.

Jer, stričevi i strine koje vode naše brige i čuvaju lozu više nisu potrebni, ako su ikad i bili.. Stiglo je naše vrijeme.