Zija Dizdarević: Hrvatska i BiH – specijalni rat

Povezani članci

• Marijan Vogrinec: Glas razuma među vukovima koji zavijaju
• Maligni strah u kostima
• Esad Bajtal o posjeti Clinton i Ashton regiji
• Esad Bajtal: Samo kukavice udaraju na mrtve heroje
• Hrvatska se stidi monstruma Kordića: Protest protiv zločinca i njegovih jataka
• Nezrelost društva dokazuju i ekstremne reakcije na Bandićevo uhićenje

Državni vrh Republike Hrvatske nastavlja s pritiscima na Bosnu i Hercegovinu s nastojanjem da se susjednu zemlju kompromituje kao terorističko leglo. Istodobno, tamošnja vlast otvorila je prostor za reafirmaciju «vrijednosti» iz vremena tzv. Nezavisne države Hrvatske.

Građani Dobrinje uklonili su pamflete poljepljene po sarajevskom naselju s fotosom poglavnika tzv. Nezavisne države Hrvatske, kvinsliške nacifašističke tvorevine nastale u Drugom svjetskom ratu s čijim krajem je i nestala. Na letku se veliča nacizam, ustaštvo i poglavar NDH Ante Pavelić, a tekst je sažetak “čestitke” iz 1968. godine, objavljene na dan godišnjice osnivanja NDH koju potpisuje ustaški komandant i zločinac Vjekoslav Luburić, znan i u Sarajevu po užasnim zločinima.

Te letke mogao je staviti bilo ko. Ali i ovaj povod je bio zgodan vazda spremnim internetskim forumašima.

Kao i uvijek, ima u tim oglašavanjima ponešto i racionalno, ali pretežu teorije zavjere i paranoične poruke, začinjene predrasudama i mržnjom. Ima tu svašta, od teza da je riječ o obavještajno-subverzivnom ratovanju sa «sve tri strane», preko ukazivanja da je riječ o djelu lokalnih fakina, do mračnih tvrdnji da su sarajevski Hrvati mahom potomci ustaša što su došli s NDH-a i neće HDZ već nešto pavelićevsko.

I zagrebački magazin Nacional, s datumom 19. rujna 2017. privukao je pažnju bh. javnosti. Na naslovnici je fotografija na kojoj su član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i čelnik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović i premijer Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković.

Na prvoj strani naslov: «Specijalni rat protiv Plenkovića», praćen nadnaslovom: «Ekskluzivni dokumenti – Špijuni iz BiH-a prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike», a u podnaslovu: «Tajna izvješća OSA-e otkrivaju kako medijsko-obavještajnim podmetanjima Bakir Izetbegović potkopava i testira hrvatskog premijera».

Prvo, ako je tačno što Nacional navodi, očito je da hrvatska obavještajna služba ne samo prati šta se zbiva u BiH, već je involvirana u sam vrh bh. Obavještajno-sigurnosne agencije (iliti Obavještajno informativne agencije), odakle dobija povjerljive informacije i dokumente. Drugo, u napisu je tvrdnja da Izetbegović nastoji preko OSA-e destabilizirati HDZBiH u korist HDZ 1990. Treće, zar politička vrhuška Hrvatske uz punu podršku tamošnjih najuticajnijih medija – a bez obzira na ideološku i stranačku određenost – ne vrši dnevni pritisak na BiH, kako bi se ispunjavali isključivo interesi predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i vođe HDZBiH Dragana Čovića? Četvrto, ovim tekstom kao da se vrši pritisak na Plenkovića da se aktivno pridruži kampanji predsjednice «svih Hrvata» Kolinde Grabar Kitarović prema BiH (predsjednica i premijer nisu složni u pristupu nekim važnim unutarnjim i spoljnopolitčkim pitanjima). Peto, i najvažnije, pamflet sa Dobrinje se može smatrati ne baš važnim incidentom ali pisanje Nacionala potiče zaoštravanje političkih odnosa između Zagreba i Sarajeva.

Ostavimo u ovoj prilici sporno oko granica između dvije zemlje, Pelješkog mosta, imovinskih pitanja… Zadržimo se na ideološkim kontraverzama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i političkim manipulacijama i namjerama tim povodom.

Priča o opasnosti od radikalizma i terorizma pod krinkom islama u i iz BiH je važna konstanta u državničkom djelovanju predsjednice Hrvatske. S tim upozorenjem Grabar Kitarović obratila se i predsjedniku SAD Donaldu Trumpu, a znano je kako se on pali na tu temu. Njenu ustrajnost u upozoravanju na opasnost iz susjedstva (1) možete tumačiti kao opravdanu brižnost načelno, (2) a i za Hrvate ma gdje bili, (3) kao pritisak na bošnjačke političare kako bi se izborila povoljnija izborna i svaka druga politička pozicija za bh. Hrvate (tačnije, za HDZBiH i Čovića), (4) kao pokušaj dalje političke radikalizacije u BiH, (5) kao sredstvo za skretanje pažnje s nadvladavanja eNDeHazijskog revizonizma nad antifašističkom baštinom u Hrvatskoj, čemu se hrvatska predsjednica ne protivi, dapače, i, na kraju ili početku, (6) kao oživljavanje politike Franje Tuđmana koji nije trpio Muslimane (Bošnjake) i smatrao da BiH treba razdijeliti.

Kako god, hrvatska predsjednica konstantno šalje negativne poruke spram BiH i o bh. državi. To ne raduje samo hrvatske velenacionaliste i BiH gdje se na prostoru vlasti HDZBiH njeguje endehazijska nostalgija, već i islamofobe i diljem Evropske unije i svijeta, a posebice velikosrpske napaljenike u dvije RS. Tamo se četništvo, koje je ništa drugo do fašistički nacizam, slavi kao posebna nacionalno-vjerska vrijednost.

Imali li istine u insistiranju predsjednice KGK? Dakako da ima. Selefijsko radikalno naukovanje ušlo je među ovdašnje muslimane, što je dovelo i do odlaska jednog broja mladića na ratišta u Iraku i Siriji. Izetbegović se hvali da je broj paradžemata prepolovljen, ali ima ih još, kao i sredina koje se organizuju i djeluju po načelima mimo onog što su pravila Islamske zajednice u BiH i bh. zakona.

Uz pritisak i učešće stranih faktora, uspostavljena je kontrola nad mogućim subverzivnim subjektima te naravi, koliko je to moguće. BiH je pod nadzorom brojnih inostranih tajnih službi. Sve to sužava mogućnost dalje i masovne radikalizacije među bh. muslimanima. Tu su i zakoni i sudski procesi protiv onih što su ratovali u inostranstvu. Ali možete ljude zatvarati ali ne možete ideju.

Uostalom, zalaganje za uređenje društva i države isključivo po vjerskim kanonima ima i domaće uporište u učenju Mladih muslimana i knjigama njihovog najistaknutijeg ideologa Alije Izetbegovića. Njegov sin je nedavno javno hvalio očevu ideologiju i ponosno ukazivao da se Turska ugleda i ostvaruje te ideje. A Izetbegović sin je lider još uvijek najuticajnije stranke među Bošnjacima i u vrhu je države. U kritici odnosa Grabar Kitarović i još nekih političara u zemljama Evropske unije prema stanju u BiH, Izetbegović ih je pozvao da se pozabave jačanjem ekstremne i profašističke desnice u vlastitim sredinama. E, tu je na skliskom terenu. Njegova SDA je uspjela da na području Sarajeva škola dobije ime po Mustafi Busuladžiću, koji je podržavao nacističke ideje, ustaški pokret i progon Jevreja.

Alija Izetbegović u knjizi Mladi muslimani (autor Zilhad Ključanin) svjedoči:

«Ustaše su osjećale da nismo istomišljenici, iako nas nisu smatrali neprijateljima, utoliko što smo bili antikomunisti, i u tome smo imali nešto zajedničko s njima».

Naime, Izetbegović i njegovi mladomuslimanska sabraća su pravdali svoje neučešće u borbi protiv nacifašističkih okupatora i kvislinga jednakom odbojnošću prema njima i komunistima. Toliko o jednakoj odbojnosti, a daleko je od istine da su svi partizani i drugi antifašisti bili komunisti. U tom pokretu bilo je i hodža.

Prema stanju sada, velika većina Bošnjaka ima otpor prema vehabijama, selefijama i idejama koje idu uz njih. Islamska zajednica pod vođstvom reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića se distancira od radikalizma pod krinkom islama i nastoji eliminisati njihov uticaj unutar svojih institucija. Na kraju krajeva, u BiH su prisutne vojne i policijske snage EU, a i NATO je tu.

Brojka od 5.000 aktivnih selefija u BiH i još 10.000 koji ih podržavaju možda je i tačna. Ali koliko je u Hrvatskoj onih koji su aktivni i u javnosti na idejama nacifašizma i ustašstva i koliko je onih koji ih podržavaju? Hrvatski obavještajni izvještaji tvrde da je opasnost od njih zanemarljiva i da su neorganizovani. Pa šta je ako nije organizovanost ono što HOS-ovci rade, uključivši i postavljanje ploče s ustaškim pozdravom «Za dom spremni» u Jasenovcu? Zar nije masovnost prisutnost desetina hiljada ljudi na koncertima Thompsonu s ustašoidnim oznakama i porukama?

Da nam ne bi bila pripisana pristranost, evo šta drugi pišu u Hrvatskoj danas. Tako Deutsche Welle prenosi navode nekoliko listova koji opisuju trenutno stanje u Hrvatskoj kao antireklamu za proširenje EU, kritikujući koketiranje sa fašizmom i loše odnose sa susjedima.

Evo izvoda iz tog napisa DW:

«’Hrvatska vodi prijepore o svojoj historiji’, naslov je članka u kojem se Neue Zürcher Zeitung osvrće na promjenu imena jednog od najljepših zagrebačkih trgova. Naravno, riječ je o Trgu Maršala Tita kojeg je Zlatan Hasanbegović, bivši ministar kulture, koji je devedesetih godina okolo hodao s fašističkom kapom, uspio preimenovati u “Trg Republike Hrvatske”.

“Otkako se Hrvatska izdvojila iz Jugoslavije ona vodi prijepore o vlastitoj historiji. Desnica radi na ‘antitotalitarnom konsenzusu’, koji izjednačava Titovu višenacionalnu diktaturu s fašističkim ustaškim režimom. Ali, to je historijski netačno; Titov režim je imao vrlo represivne strane, ali je osigurao milionima ljudi skromno blagostanje i količinu slobode kakvu nije poznavala ni jedna druga socijalistička država”, argumentira Neue Zürcher Zeitung.

List Berner Zeitung bavi se Hrvatskom naglašavajući da je njezino ponašanje “antireklama proširenju EU-a”. Thomas Roser iz Beograda prenosi da je i smrt uglednog publicista Slavka Goldsteina izazvala poplavu uvreda na njegov račun što spomenute novine navode kao još jedan dokaz “fašizacije hrvatskoga društva”.

Neki drugi argumenti koje mediji navode su propovijedi svećenika kojima se širi mržnja protiv partizana i Srba, spaljivanje srpskih novina, postavljanje ploče sa ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, a povrh svega i stav predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja minimizira spomenute probleme.

Berner Zeitung je kao potpuno neprimjerene ocijenio istupe hrvatske predsjednice u kojima ona govori o tisućama osoba u BiH koji su potencijalna teroristička prijetnja.»

Eto, tako tekuću hrvatsku politiku predstavljaju u Deutsche Welle, medijskom glasu Njemačke, ključne članice EU i države koja je Hrvatsku dovela do nezavisnosti.

Veća opasnost za BiH, od tog o čemu zbori šefica hrvatske države, jeste ono što se zbiva u obrazovno-vaspitnim ustanovama gdje je jedna etnička zajednica većinska a nacionalne stranke na vlasti. Samo jedan primjer iz Sarajeva, a ima ih i ovdje i drugdje nebrojenih… Josipa u srednjoj školi obasipaju prijetećim uvredama, tipa: «Ti si ustaša, vi ste nas poklali u Ahmićima».

Josip je, ipak, stekao druga u razredu. On ga je pozvao kući. Baš lijepo… ali ga je zamolio da ne kaže pred roditeljima svoje ime već «neko naše». Bolno do neba.

N1