Želimo li popraviti stanje u BiH svi moramo biti Paulina Janusz

Povezani članci

• Anton Komat: GOSPODARSKA KRIZA JE ZAJEB TISUĆLJEĆA
• Nikolaidis: Represivni aparat prema huliganima, crkvi i četništvu biće pojačan
• Hrvatska kulturna IDIL-a
• Slavo Kukić: Čović će vrlo brzo prestati kukurijekati
• 08. mart nije samo ženski praznik već praznik svih radnica i radnika
• Boris Dežulović: Ministar gospodarstva Del Boy Trotter

Paulina Janusz, kao i svi gledatelji imaju potpuno pravo da izraze svoje nezadovoljstvo njihovim programom. Hoće li neko prihvatiti tu kritiku, hoće li shvatiti dobronamjerno ili zlonamjerno na njemu je, ali niko, pa ni Senad Hadžifejzović, nema pravo da šalje otrovne strelice i koristi se neprimjerenim rječnikom.

Piše: Haris Ljevo

Novinarstvo u BiH, već duži niz godina, nalazi se na najnižim mogućim granama. I što je najgore, niko ne vidi da bi se u skorijoj budućnosti stvari mogle pokrenuti na bolje. Mnogi novinari, nakon 15 ili 20 godina radnog iskustva, mijenjaju posao, čim im se ukaže prilika za radnim mjestom u nekoj drugoj oblasti.

Gledajući današnju medijsku scenu u našoj zemlji, pa i u većini zemalja regiona, nije teško steći utisak da se situacija u dogledno vrijeme neće nimalo popraviti. Naprotiv, ona bi mogla biti još gora. Postavlja se pitanje, ko je kriv za propast bh. novinarstva?

Novinari, najčešće, za katastrofalno stanje u svojoj profesiji krive pojavu online medija koji ne biraju sredstva da dođu do što više dnevnih klikova, a time i do reklame kojom će pokušati doći do finansijskih sredstava kako bi preživjeli do sljedećeg mjeseca.

Nažalost, većina novinara ne poduzima ništa da se ovakvo stanje popravi. Po onim rijetkima, koji se usude ukazati na probleme, posipa se drvlje i kamenje. Najbolji primjer ovih dana je Paulina Janusz, koja se u svojoj kolumni za portal Media.ba dotakla izveštavanja bh. medija tokom poplava u BiH.

Paulinu Janusz ne poznajem uopšte i ne pada mi na pamet biti njen advokat. Ona je u svom tekstu iznijela svoje lično mišljenje, a na čitatelju je da se složi ili ne složi s njim. Paulina je u svom osvrtu ukazala na brojne propuste i, nažalost, bila je u pravu. Međutim, čak i da nije bila u pravu, Paulina nije zaslužila onakvu reakciju od strane Senada Hadžifejzovića na njegovoj FACE TV.

“O kolegama sve najbolje”, često znaju reći novinari u međusobnom razgovoru, a nazivanje Pauline Janusz “ONO”, sve je samo ne pristojan novinarski riječnik. FACE TV, kao i svi drugi privatni mediji, imaju potpunu slobodu da izvještavaju na način na koji oni žele, ali isto tako Paulina Janusz, kao i svi gledatelji imaju potpuno pravo da izraze svoje nezadovoljstvo njihovim programom. Hoće li neko prihvatiti tu kritiku, hoće li shvatiti dobronamjerno ili zlonamjerno na njemu je, ali niko, pa ni Senad Hadžifejzović, nema pravo da šalje otrovne strelice i koristi se neprimjerenim rječnikom.

Obični gledatelj će, nezadovoljan programom na nekom kanalu, uzeti daljinski u ruke i prebaciti na drugi program, a neko poput Pauline Janusz, koja dolazi iz novinarske branše i dobronamjernom kritikom želi ukazati na probleme, sjest će za računar i napisati tekst o tim problemima. “Samokritika je ključ uspjeha”, rekao je jednom John Kennedy. Nažalost, mnogi to ne shvataju.

Ukoliko želimo u budućnosti popraviti stanje u novinarstvu, svi moramo biti više Paulina Janusz, a manje onaj ružni lik iz priče koji se pogledao u ogledalo i razbio ogledalo nezadovoljan viđenjim prizorom.