Zdravlje na nadriliječničkom tretmanu

Izdvajamo

• Hrvatska se ne smije igrati/eksperimentirati zdravljem svojih građana, jer RH nije ni Kanada niti nedajbože - SAD. Nikad ne treba ni biti. Hrvatskoj je unaprijediti vlastiti zdravstveni sustav i vlastite modele razvitka na socijalnu i svaku drugu dobrobit svih svojih ljudi. Učeći i na drukčijim iskustvima drugih, ali uzdajući se u vlastite razvojne resurse i tradicije. Vući naprijed, popravljati i obogaćivati sustav. Strani primjeri dobra su pouka, ali ne više od toga. Kakvo je takvo je, ali naše je zdravstvo, i znade biti pri ruci kad stisne nevolja. Ako je suditi po „reformističkim“ najavama HDZ&Mostove nove vlasti, čiji se rogovi u vreći upravo preslaguju u strogoj tajnosti, sutra možda više neće biti tako. Tko će biti kriv?

Povezani članci

• Esad Bajtal: Kako su ljudi glađu istjerani na ulice i proteste, ponovo glasali za svoje grobare?
• PUT DO PAKLA POPLOČAN JE DOBRIM NAMJERAMA
• “Desna” Holandija: “Ma, to nisu nikakve izbjeglice!”
• POLITIČKI NEPOLITIČKI PROTESTI
• Tomislav Karamarko je sitni blefer kojem treba dati nogu u dupe!
• Ista meta, isto odstojanje, isti promašaji

Ako „domoljubno-reformska“ HDZ&Mostva vlast oktroira u Hrvatskoj kanadske standarde za zdravlje, bolest i liječenje, kao što daje naslutiti najvjerojatniji novi premijer, kanadski Hrvat Tihomir Tim (!?) Orešković, neće više „Hrvaticama i Hrvatima“ padati na pamet ne samo prežderavati se i oblokavati o blagdanima, pa onda „pomozi, doktore!“ – neumjerenost liječiti o državnom trošku, nego ni posjećivati ordinacije kad uistinu pritisne ozbiljna boleština. Nedajbože zaleći u bolnički krevet, ići na operaciju ili hipohondrijski tražiti složeniju specijalističku pretragu. Hoće li uskoro i zdravlje postati roba koja se prodaje i kupuje?

Marijan Vogrinec

Srećom, pa su službe Hitne medicinske pomoći, dežurstva u domovima zdravlja i bolnice poslije Božića i Nove godine još radile po Varginom voznom redu. Veseli gurmani, koji nisu bili u stanju odoljeti tradicionalnim blagdanskim napastima pečenih purica s mlincima, odojaka s hrenom, janjetine s mladim lukom iz plastenika, sarmama i brdima kalorija iz inih masnih, slanih, slatkih i tekućih delicija, srećom, još su mogli računati na operativno razumijevanje zdravstvenog sustava. Veliko je pitanje hoće li to moći i poslije Uskrsa, kad labavi (ne)kršćanski karakteri opet masovno kolaboriraju s neumjerenošću u jelu i pilu. Usredotočeni na kuhanu ili šunku pečenu u kruhu, obasutu šarenim jajima i svim popratnim krutim i tekućim darovima izvornog hedonizma.

Ako „domoljubno-reformska“ HDZ&Mostva vlast oktroira u Hrvatskoj kanadske standarde za zdravlje, bolest i liječenje, kao što daje naslutiti najvjerojatniji novi premijer, kanadski Hrvat Tihomir Tim (!?) Orešković, neće više „Hrvaticama i Hrvatima“ padati na pamet ne samo prežderavati se i oblokavati o blagdanima, pa onda „pomozi, doktore!“ – neumjerenost liječiti o državnom trošku, nego ni posjećivati ordinacije kad uistinu pritisne ozbiljna boleština. Nedajbože zaleći u bolnički krevet, ići na operaciju ili hipohondrijski tražiti složeniju specijalističku pretragu. Iako je (također) kanadski doseljenik Siniša Varga u SDP-ovoj vladi disciplinirao bolničke dugove, izdvojio zdravstvo iz državne riznice, skratio liste čekanja i rokove plaćanja veledrogerijama, moglo se i doktoru kad je tko htio. Trebalo, ne trebalo. E, više neće.

U Kanadi, tvrde naši iz dijaspore, triput razmisliš prije nego i samo nazoveš svog liječnika. Obično dvaput odmah spustiš slušalicu. Kao u Hrvatskoj kad je radnica u napasti izvijestiti poslodavca o svojoj rizičnoj trudnoći zbog koje više ne može dolaziti na posao, nego mora do poroda strogo mirovati pod liječničkom paskom. To je smak svijeta i istog trena slijedi otkaz. Javna je tajna da poslodavci, ne svi, dakako, uvjetuju zapošljavanje i ženama u najboljoj fertilnoj dobi time da izvjesno vrijeme neće zanijeti. Šišaš djecu, važna je zarada.

Ugledan demograf s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Anđelko Akrap već godinama „vapi žedan u pustinji“: negativan RH-natalitet (prosjek 1,8-1,9 umjesto barem 2,1-2,5 djece po obitelji) nije zdravstveni ni vjerski, nego problem/krivnja poslodavaca. Novac i umnožavanje profita deviza je nakaradnog, nehumanog kapitalističkog mentaliteta tzv. slobodnog svijeta iz kojega Tihomir Orešković dolazi „spasiti“ Hrvatsku. U tom svijetu dominantne korporativne volje i kapitalističke logike da su moć i novac iznad/prije čovjeka, nema mjesta demokraciji i socijalnoj osjetljivosti. Kanada i osobito SAD s očito propalim Obaminim (i udrugom mandatu) projektom „osnovno zdravstveno osiguranje za sve Amerikance“ primjeri su neprihvatljivosti u modela po kojem je i zdravlje samo roba što se prodaje i kupuje.

Plati, pa se liječi

Kanadizacija ili nedajbože amerikanizacija zdravstva još bi više zaoštrila taj natalitetno-mortalitetni problem, pa nas ne bi u RH bilo 3,5 milijuna tek 2050. godine, kako je izračunao profesor Akrap, nego i znatno prije. „Odrastao sam u Kanadi, tamo sam se formirao“, priznao je Orešković u ekskluzivnom novogodišnjem intervjuu Jutarnjem listu. „Financijski gledano, mogu reći da sam fiskalni konzervativac. (…) Poslovni svijet ima svoje zakonitosti, pravila i standarde i ja ih poštujem.“ Pitanje je hoće li i kako poštovati standarde socijalne stečevine i osjetljivosti, koji su nezanemarivo postignuće u Hrvatskoj i prije i poslije „preokreta“ 1990. godine. Ta se stečevina naslanja na temeljno ljudsko pravo na život i zdravlje, do kojih kapitalistička, korporativna ne-demokracija uopće ne drži, ako je izvan potreba povlaštene manjine.

Tko ne bude imao gotovine na računu, natprosječna primanja iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, pa je i financijski nepoćudan za podići kredit za liječenje, moći će se komotno pozdraviti ne samo sa zdravljem nego i sa životom. Baš kao u demokratski/socijalno „velikim“ zemljama kakve su Kanada i SAD. Doseljeni „domoljubni stručnjak“ nije kriv što je imovinski toliko potkožen da mu premijerska plaća u RH (viša od 30.000 kuna, na ruke) dođe kao džeparac, pa mu se sustav u zemlji javorovog lista čini najboljim na svijetu. Nije Orešković kriv ni za to što su „Hrvatice i Hrvati“ još 1990. glasovali protiv „komunističkog“ državnog ustroja u kojem su imali besplatno liječenje, medikamente, ortopedska pomagala, toplice za posthospitalnu rehabilitaciju… Aklamativno su poželjeli kruha nad pogačom i, eto ga, kapitalističko zdravstvo – u kojem je zdravlje zajamčeno samo vlasnicima nabreklih novčanika. Pošteno? Nije, ali…

Aktualni vladin mandatar ima osobnih razloga i motiva hvaliti kanadski model. Em je bogat, pa može platiti i najskuplje liječenje sebi i članovima obitelji bilo gdje u svijetu, em je državljanin zemlje životnog standarda od 50.271 američki dolar po stanovniku (u RH dlaku više od 11.000 dolara), em je – slučajno? – baš kao financijski predator moćnog establishmenta farmaceutske multinacionalne korporacije Teve, vlasnika prije pretvorbe znatno jače zagrebačke Plive, nakanio najprije „reformski spašavati“ baš zdravlje svojih sunarodnjaka. Čiji jezik nije upio s majčinim mlijekom niti ga je njegovao u roditeljskom domu. „O svom ocu Tihomir Orešković kaže da ga je zarazio osjećajem odgovornosti za domovinu i radnom etikom“, stoji u uvodu rečenog intervjua u Jutarnjem listu.

Čudna neka „domovinska/domoljubna“ zaraza koja makar u tragovima ne sadrži materinski, hrvatski jezik za dnevnu obiteljsku uporabu. Nakon iseljeničke 1968. (rođen je 1966. u Zagrebu) i od 2009. godine za financijskog direktorovanja u Plivi, Orešković ga je nakanio naučiti tek sada. Na najvažnijem političko-izvršnom fotelju u domovini svojih roditelja. To i izostanak političkog/izbornog legitimiteta manje je važno od činjenice da je „domoljubni stručnjak“ (Karamarkova jezična nebuloza) HDZ-ova akvizicija od prije šest-sedam mjeseci. Najprije za budućeg ministra financija, pa pomoćnika premijera (Karamarka) i sada za „nestranačkog“ premijera. Strogo skriven u „domoljubnoj“ zasjedi, koju je civilno-crkvena desnica konspirativno namjestila biračima, čekao je dan D (večer uoči Badnjaka) kada će mu vođa „HDZ-a 2“ metkovićki psihijatar Božo Petrov dignuti rampu na Mostu tzv. nezavisnih lista radi ulaska u Banske dvore.

To s dizanjem rampe odmah je nagnalo skribomanski nastrojenog desničarskog politikanta, sisačkog biskupa Vladu Košića, da se na Facebooku pokajnički pospe pepelom i ispriča Boži Petrovu što ga je izgrdio na pasja kola, jer je „odveo Most u komunističke ralje“. A on ga odveo u ZNA SE ralje i građanima sad više ni Košićev i Petrovljev bog više ne može pomoći. Već i medijski, ZNA SE zašto je provalilo neobuzdano veselje Kolinde Grabar-Kitarović, koja treći put u manje od godine dana žuri po instrukcije u SAD. Hrvatska će, htjela-ne htjela, odsad imati – uz, službeno,  Julietu Valls Noyes u Buzinu – još dvoje jakih veleposlanika SAD/NATO-ovih geopolitičkih, multinacionalno-korporativnih i vojnih interesa: na Pantovčaku i u Banskim dvorima.

Sabor je ionako surogat ozbiljne parlamentarne demokracije. Smokvin list za odluke interesnih skupina izvan „Visokog doma“, koje zapravo sastavljaju državnu vlast. Ne birači. Kao što birače više nitko neće pitati jesu li za ovakav ili onakav zdravstveni model. Dio analitičara, poput Žarka Puhovskog, drže da Hrvatska nije osobito važna SAD-u da bi mu bilo jako stalo postavljati marionete na vlast u Zagrebu, ali to opovrgavaju mnoge činjenice i u prošlosti i dan-danas.

Hrvatsko zdravstvo, za koje kontroverzni ministar na odlasku Siniša Varga tvrdi da će solidno posloženo predati nasljedniku, proračunski je 2014. godine bilo teško 23,1 milijardu kuna. Milijardu manje po izlasku iz državne riznice (od 1. siječnja 2015.). Time je omogućeno da zdravstvena kuna ostane u komadu, ne razmrvljena u proračunske dvanaestine, te da se troši isključivo za zdravstvenu zaštitu, medicinske zahvate, lijekove, ortopedska pomagala… Pojašnjavajući to uoči izdvajanja iz državne riznice, HZZO je naveo na svojim mrežnim stranicama:

„Neće se štedjeti na građanima, već upravo suprotno – kad HZZO počne dobivati sve što mu zakonom pripada, imat će na raspolaganju primjerice, već od 1. siječnja 2015., gotovo 60% više novca za posebno skupe lijekove koji su potrebni za liječenje raka i nekih degenerativnih bolesti te liječenje starije populacije. Samostalni HZZO imat će mogućnost sa svim dobavljačima pregovarati mnogo efikasnije o cijenama lijekova, cijenama usluga i dr., čime će znatno efikasnije upravljati troškovima nego što je to moguće sada kad je HZZO dio riznice. Postotne uštede na velikim brojkama koje se odvajaju za zdravstvo čine milijunske iznose“.

U prošlih je godinu dana ostvaren pozitivan saldo u nizu tih očekivanja, o čemu znatno bogatije kanadsko zdravstvo još može samo sanjati. Zato što je privatni business/profit kapitalistička svetinja zbog koje je dopušteno i najbesramnije trgovati ljudskim zdravljem. I životima. Oboljeli Kanađani od raznih vrsta raka i hepatitisa C, recimo, mogu računati na produženje života ili izlječenje samo kad duboko posegnu u džep ili stave kuću pod hipoteku kako bi mogli kupiti iznimno skupe i učinkovite lijekove, a u RH su na osnovnoj listi i – besplatni. Dok je još nedavno mogućnost izlječenja od hepatitisa C u Hrvatskoj bila ispod 50 posto, nove su i sirotinji dostupne terapije povisile taj postotak na iznad 90 posto.

U Kanadi i SAD-u je ta vrlo skupa terapija dostupna lovatorima tipa starlete Pamele Anderson, koja se izliječila nakon 16 godina hrvanja sa smrtonosnom bolešću, a u Bijednoj Našoj i sirotanu iz pučke kuhinje. HZZO raspolaže s 800 milijuna za besplatne, a posebno skupe lijekove. Lani su 24 najnovija pametna lijeka stavljena na osnovnu listu. Za liječenje raka dojke, debelog crijeva, vrata i glave, vrata maternice, pluća, prostate, raka jajnika… Uvedeni lijekovi učinkovitiji su, podnošljiviji i s manje nuspojava od klasične kemoterapije. Pametni lijekovi napadaju samo tumorske, jer ih prepoznaju među zdravim stanicama, te omogućuju oboljelima duži i kvalitetniji život.

Perjeta i za siromahe

Recimo, lijek Perjeta (petuzumab), novo vrlo moćno sredstvo protiv metastatskog HER2 pozitivnog raka dojke, koji produžuje život ženama za gotovo pet godina. Prosječna je cijena terapije Perjetom 29.242 kune bez PDV-a. U svijetu godišnje oboli od raka dojke 1,4 milijuna žena, a 450.000 na godinu umre. U RH ih umre oko 1000 godišnje od oboljelih 2100 žena. Perjeta je u Kanadi još mislena imenica. Odobren je tek u nekim provincijama, ali nije sistematiziran i dostupan preko polica zdravstvenog osiguranja. Možda nekad bude, ako bolesnica ne ode na onaj svijet prije no što zadovolji stotine sustavnih ako.

„Zbog visokih troškova, Kanađani su značajno ograničili opseg usluga koji pokriva osnovno osiguranje, pa je on znatno manji nego u Hrvatskoj“, piše Tportal, analizirajući među kanadskim Hrvatima što je to što Tihomir Orešković toliko hvali i želi presaditi u RH. „Primjerice, osnovno osiguranje uopće ne pokriva troškove stomatologa, lijekova na recept, kućne njege i protetike, a tek manjim dijelom pokriva troškove bolničkog liječenja. Sve te usluge treba platiti kroz dopunsko ili privatno osiguranje. Velika je razlika i u načinu upravljanja zdravstvenim ustanovama. Za razliku od Hrvatske, u kojoj je većina zdravstvenih ustanova u vlasništvu države ili lokalnih jedinica uprave, u Kanadi prevladava privatno vlasništvo. Privatnici upravljaju ambulantama, bolnicama pa čak i hitnom službom.“

Privatizacijski Damoklov mač nad hrvatskim zdravstvenim sustavom aktualiziran je i svojevrsnim Mostovim ultimatumom u pet točaka, pa je cijela priča dobila na dramatičnosti. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi predsjednice Spomenke Abveršek reagirao je upozoravajućim priopćenjem: te reforme su mimo propisa i mogu opasno zbuniti javnost, a pozitivne su samo depolitizacija zdravstva i strateška ulaganja, osim gradnje novih bolnica. „Neće nove bolnice podizati izvrsnost sustava“, tvrdi se, „već ulaganja u postojeći sustav.“

Sindikat odbacuje Mostov zahtjev za jačanjem domova zdravlja kao mjeru za jačanjem primarne zdravstvene zaštite, jer je „od domova zdravlja, nakon privatizacije 1997., ostao samo naziv ustanove, a primarna razina zdravstvene zaštite odvija se kroz brojne ambulante koje vode privatnici, koji su samo u koncesiji u domovima zdravlja i kojima je teško koordinirati“. Prijedlozi o tome da se zdravstveno osiguranje i bolnice reformiraju uključivanjem liječnika i poslodavaca u kolektivno pregovaranje, drži Abveršek, dokaz su da u Mostu vlada „totalno nepoznavanje materije i nepoštivanje propisa“.

Nakon glasne buke u javnosti, Mostova saborska zastupnica Jasna Matulić je u emisiji Novi dan televizije N1 Hrvatska pokušala sanirati štetu: „Ostajemo pri tome da zdravstvo mora svakom građaninu pružiti potrebnu zaštitu. Mora se napraviti jednaka kvaliteta po cijeloj Hrvatskoj, i tu neće biti privatizacije, ne u tom smislu u kojem se komunicira“. Opovrgnula je mogućnost uvođenja kanadskog modela – „neće se uvesti“, kazala je izrijekom – u kojem se plaća više od 70 posto onoga u zaštiti zdravlja i liječenju, što građani u Hrvatskoj ne plaćaju dodatnim kešom. „Spominjanje kanadskog sistema se ne može jednostavno preslikati na Hrvatsku; manja smo zemlja i drukčijeg standarda. Mandatar Tihomir Orešković dokazuje da je socijalno osjetljiv, iako dolazi iz korporativnog businessa, baš činjenicom da kreće od reforme zdravstva.“

To je dijametralno različita pretpostavka od stajališta Žarka Puhovskog u HTV-ovom Intervjuu Tjedna, emisiji političke komentatorice Jasmine Popović, koji drži da je najvjerojatniji budući premijer opasno deficitaran za taj posao: nema izborno, političko i demokratsko iskustvo. To, što dolazi iz korporativnog miljea, nije prednost, tvrdi Puhovski. „Korporacija djeluje kao komunistička partija, nalozi dolaze odozgor, s vrha, a ne odozdo, iz ‘baze’, te postoji direktivan mehanizam za kontrolu štete“, kaže. Pretpostavke Jasne Matulić o Oreškovićevim primjernim korporativnim kvalifikacijama zasnivaju se samo na činjenici o njezinoj političkoj mentalnoj „disciplini“ unutar koalicije HDZ-a, sedam „domoljuba“ i Mosta, jer se unaprijed zna da će barem 78 ruku disciplinirano podržati izbor novog premijera.

„Premijer Tihomir Orešković može biti as iz rukava, ali i mačak u vreći“, ustvrdio je sociolog Slaven Letica u HTV-ovoj emisiji Studio 4. „Korporativni menadžeri su u pravilu neuspješni predsjednici država i vlada. Bilo bi dobro da, dok ne formira vladu, ne istrčava u javnost s tezama kako je kanadski zdravstveni sustav super. Most je sebe ponudio kao neku vrst dvostrukog osigurača: za moralni kredibilitet vlade i za provođenje reformi. Proglasili su se nekom vrstom kongregacije za nauk vjere u svjetovnom smislu, a to je nasljednica inkvizicije. Ako oni budu imali takvu ulogu, teško će vlada biti na dugom štapu.“

Lipa javorovog lista

Mogući HDZ-ov kandidat za ministra zdravstva Ante Ćorušić razbacuje se ovih dana kojekakvim „zanimljivim, reformskim“ izjavama („Budem li izabran, najprije ću promijeniti naziv: umjesto Ministarstva zdravlja – Ministarstvo zdravstva“), pa se očešao i o kanadski model. „Ukidanje zubara, okulista ili lijekova na recept za Hrvatsku u ovom trenutku sasvim sigurno nije prihvatljivo zbog slabe financijske moći građana. To je pametna ideja i u Kanadi ima svoje uporište, ali mi si to ne možemo priuštiti. Ako BDP bude rastao po stopi većoj od četiri posto, kao što je to HDZ planirao, možemo o tome razmisliti.“

Kako sada stvari stoje, u dogledno vrijeme neće biti moguće ni „razmisliti“ o tome da se, kanadski, u Bijednoj Našoj liječnike plaća po učinku, a građani sami snose troškove liječenja i medikamenata. Ako se to ipak oktroira mimo javne volje, a zdravstvene milijarde preliju u privatne/korporativne džepove, ZNA SE tko će odgovarati građanima za „stanje nacije“. Ne samo politički, na izborima: sjaši Kurta da uzjaši Murta.

Bilo bi pogubno političkim oktroiranjem uništiti zdravstvenu stečevinu RH, jer nije prirodno „reformski“ kalemiti kanadski javorov list na hrvatsku lipu. U kakofoniji sumnji, neizvjesnosti, tinjajućeg straha, zazora, ali i bjanko potpore Oreškoviću – za kojeg do jučer nitko živ u široj hrvatskoj javnosti niti je čuo niti se kome ukazao na izborima – sve su glasniji negativni tonovi u javnosti, upozoravajući glasovi.

Hrvatska se ne smije igrati/eksperimentirati zdravljem svojih građana, jer RH nije ni Kanada niti nedajbože – SAD. Nikad ne treba ni biti. Hrvatskoj je unaprijediti vlastiti zdravstveni sustav i vlastite modele razvitka na socijalnu i svaku drugu dobrobit svih svojih ljudi. Učeći i na drukčijim iskustvima drugih, ali uzdajući se u vlastite razvojne resurse i tradicije. Vući naprijed, popravljati i obogaćivati sustav. Strani primjeri dobra su pouka, ali ne više od toga. Kakvo je takvo je, ali naše je zdravstvo, i znade biti pri ruci kad stisne nevolja. Ako je suditi po „reformističkim“ najavama HDZ&Mostove nove vlasti, čiji se rogovi u vreći upravo preslaguju u strogoj tajnosti, sutra možda više neće biti tako. Tko će biti kriv?