ZAVNOBiH – 70 godina poslije

Povezani članci

• STEPINAC NIJE „PRAVEDNIK“
• Zoran Milanović postao je veći javni ‘navijač’ Milorada Dodika u njegovom razbijanju BiH čak i od Aleksandra Vučića
• Kosovari poručuju: Neće biti ustupaka sa naše strane
• Širenje EU: mirna preobrazba našeg susjedstva
• Željko Komšić: Nikada ne smijemo zaboraviti pored Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu
• Nerin Dizdar: Na isključivost zlotvora odgovorimo otvorenim društvom

Odluke ZAVNOBiH-a su bile dio borbe za ideale i projekat jedinstvene, slobodne, ravnopravne i demokratske BiH. Uz sav dogmatizam, probleme, odstupanja, skretanja i nedostatke taj sistem je funkcionisao skoro pola vijeka.

Piše: Ešref Zaimbegović

Konstituirajuća sjednica Odbora za proslavu 70 godina ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a podsjetila me je na jednu novinarsku polemika od prije tri godine na ovu temu. Polemika je bila  između starog novinarskog vuka, komentatora sarajevskog „Oslobođenja“ Zije Dizdarevića i mladog kolumniste banjalučkih  „Nezavisnih novina“ Dragana Jerinića. Rasprava je započela u osnovi oko proslave Dana državnosti, ali se proširila i na pitanje samog ZAVNOBiH-a i njegovog značaja, a zatim na državnost Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Zija Dizdarević nije morao biti u svemu u pravu ali razumio sam njegovu nostalgiju  i žalost nad sadašnjim životom u razdjeljenoj Bosni i Hercegovini. U osnovi on tvrdi da je Bosna i Hercegovina država, da je višestoljetna ekonomsko-historijska cjelina a da su temelji njene državnosti udareni na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu.

Jerinić  mu je  kontrirao i kazao da to nije njegova država, da je njegova država Republika Srpska, koja je samo prenijela dio državnost na BiH a time (zajedno sa Federacijom) stvorila državu BiH. On  tvrdi da Republika Srpska ima državnost od januara 1992.g kada je nastala “voljom predstavnika srpskog naroda u Skupštini tadašnje Socijalističke Republike BiH“  a da je država BiH nastala u Dejtonu 1995.g.

Ne pamtim  sve detalje  ove polemike. Međutim, način na koji se Jerinić izražavao o ZAVNOBiH-u, njegovom značaju i njegovim vjećnicima je degutantan, podcjenjivački i nekulturan.

U svojoj kolumni „Ko je stariji Zija ili BiH“ od 30.11.2010 on je, između ostalog, napisao:

„A to nije nikako državnost zasnovana 25.novembra 1943. godine, kada se omanja grupa gladnih i umornih političkih komesara Komunističke partije Jugoslavije na putu prema Jajcu sastala da se odmori u Mrkonjić Gradu te onako usput utanačili i dalje pravce partizanskog ratovanja i uspostave kakve -takve vlasti na teritoriji BiH, bez jasno definisanih granica, koju bi privremeno oslobađali. Na tom skupu izabrali su i nekoliko delegata koji su prisustvovali, četiri dana kasnije, na zasjedanju AVNOJ-a , kada su drugovi obznanili svoje političke ambicije da jednog dana, ako pobjede okupatore i njihove domaće saradnike, preuzmu vlast na prostoru Jugoslavije…

Pojednostavljeno rečeno, niko od onih promrzlih delegata iz Mrkonjić Grada, koji su više ličili na nekakvo neregistrovano udruženje građana koje je svoju borbu za vlast legitimisalo oružjem, nije imao blage veze o obnavljanju nekakve hiljadugodišnje državnosti BiH.“

Ovakvo potcjenjivanje vijećnika ZAVNOBiH-a i značaja ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a rijetko se susreće. Jerinić kao da je  žalio što je „neregistrovano udruženje građana“ pobjedilo okupatora i domaće saradnike.

Ali točak istorije se ne može vratiti nazad. Odluke AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a su donešene i sprovedene. One su bile pravno valjane. Da li su sve, posebno one o konfiskaciji, bile pravedne možemo sa današnjeg aspekta diskutovati. Treba se, međutim, sjetiti da je Austrija tražila od Slovenije, pri njihovom pristupu u EU, da se odrekne odluka AVNOJ-a što su Slovenci rezolutno odbili.

O odlukama ZAVNOBiH-a nije odlučivala, kako kaže Jerinić, „omanja grupa gladnih i umornih političkih komesara“.  Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 25. i 26.novembra 1943.g. prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. To je brojčanija skupina od današnje Parlamentarne skupštine BiH. Neko će reći da nisu demokratski izabrani ali u ratnim uslovima pravi izbori se teško organizuju.

Skupština je tog novembra 1943.g. izabrala 173 vjećnika ZAVNOBiH-a, 31 člana prezidijuma i 58 članova AVNOJ-a. Obezbjđena je demokratičnost izbora i delegati nisu bili (kako to neosnovano spočitava Jerinić) samo komunisti. Tu je bilo i pripadnika drugih stranaka (np.HSS, JMO i dr.). Tu je bilo sveštenih lica, intelektualaca, radnika, težaka.

Najradije bih objavio kompletan spisak vijećnika (posjedujem ga) ali pišem samo neka imena da se vidi raznolika nacionalna i profesionalna struktura tih ljudi:

Alikalfić Fazlija, inžinjer šumarstva, Bjeljac Krsto, sveštenik, Begić Jure, šumarski nadsavjetnik, Čemerlić Hamdija, profesor Visoke teološke škole, Danon Dr.Oskar, profesor, Dugonjić Rato, pravnik, Hadžisarajlić Halil, vjeroučitel, Kamenjašević Ante , gostioničar, Savić Savo, sveštenik, Sudžuka Muhamed, sudija i bivši podžupan, Vukoje Božo, zemljoradnik….

Bili su tamo i ljudi sa moga zavičajnog područja: Čamo Edhem, sreski veterinar iz Gradačca, Boro Popović, pravnik iz Obudovca, Uglješa Danilović, inžinjer iz Odžaka i drugi.

U Predsjedništvo ZAVNOBiH-a su izabrani:

Predsjednik: dr.Vojislav Kecmanović – Đedo, ljekar

Prvi potpredsjednik: Avdo Humo, književnik

Drugi potpredsjednik: Aleksandar Preka, bivši poslanik HSS-a

Treći potpredsjednik: Đuro Pucar-Stari, član Oblasnog NOO-a, član AVNOJ-a

Sekretar: Hasan Brkić, politički komeasar XXVII divizije

Izabrani su dva Srbina, dva Bošnjaka i jedan Hrvat.To samo po sebi nešto govori.

Ti ljudi koji su usvojili  Rezoluciju ZAVNOBiH-a konstatovali su da su se sastali predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda s ciljem da donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. Tom Rezolucijom su riješena osnovna pitanja državnog položaja i uređenja Bosne i Hercegovine.

BiH je potom, odlukama AVNOJ-a postala jedna od republika federativne Jugoslavije, ravnopravna sa ostalim republikama. Ako su ostale republike devedesetih godina postale pravno i međunarodno priznate nema osnova da neko to ne priznaje za BiH.

Odluke ZAVNOBiH-a su bile dio borbe za ideale i projekat jedinstvene, slobodne, ravnopravne i demokratske BiH. Uz sav dogmatizam, probleme, odstupanja, skretanja i nedostatke taj sistem je funkcionisao skoro pola vijeka.

U posljednjih dvadeset godina taj sistem je srušen a bolji nije napravljen. Radi budućnosti mladih generacija  moralo bi se na suživotu građana BiH više uraditi. Napisi poput Jerinićevog pokazuju da to neće biti lako.