Zašto se ljevica ulizuje krupnom kapitalu?

Povezani članci

• Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama
• Intervju – Latinka Perović: Ostrašćenost je naša druga priroda
• Josip Pejaković: ANTE MARKOVIĆ
• Boris Pavelić:Živi pijesak ratnih zločina
• Otvaranje pregovora sa EU: Svejedno kako se kaže, ja se opet upišam
• Emir Suljagić: MUP RS prešao sve granice, vrijeme je za reakciju građana

Bio sam nedavno u Njemačkoj, u jednom od tih njihovih “sveučilišnih gradova” (imaju ih, brate, takvih gradova, ko da su svu pamet svijeta popili, pih!) i razgovarao s mudrijima o koječemu, pa i politici. Jedna od stvari koje su mi se najviše usjekle u pamćenje jest tvrdnja da ljevica na vlasti – a svi su moji sugovornici bili centraški ljevičari, kao i ja – u pravilu ne traje više od jednog mandata. Ona postoji da bi otvorila prozore, napravila malo propuha koji će otpuhati nataloženu prašinu, ali nakon četiri godine prozori se nanovo zatvaraju i desnica zasjeda na vlast u barem nova dva mandata, ako nešto baš jako ne zakenja.

Puno je iznimki od tog pravila diljem zapadnog svijeta i novije mu povijesti, ali još je više njegovih potvrda; strijeljaše me Nijemci nabrajanjem primjera, i svojih i tuđih… Vratio sam se kući pun nade da nisam prvi koji je to u Hrvata čuo i da u novoj vladi imamo barem dvoje-troje ljudi s tom spoznajom: pred nama su, najvjerojatnije, samo (samo!) četiri godine za provjetravanje korupcijskog zadaha, brisanje nacional-patetične prašine i skidanje mreža tustih kapitalističkih paukova. Imamo samo četiri (četiri!) godine za pravednije i solidarnije raspodjeljivanje stvorenih dobara, te za stvaranje humanijih uvjeta življenja, koje će samo politički samoubojice, nakon povratka desnice na vlast, ići ukidati.

Ljevica, ukratko, mora u svojem kratkom razdoblju na vlasti raditi najmanje dvostruko angažiranije da bi poništila što više onog lošeg iz dvaju prethodnih mandata desnice, donijela nešto novo i uvjerila građane da je tako zbilja svima bolje i, po mogućnosti, zacementirala nešto od tih boljitaka toliko čvrsto da opstanu i nakon sljedeće izborne pobjede desničara. A u tu pobjedu ne treba sumnjati, jer se – znamo onu srpsku: “para vrti gde burgija neće” – u mandatima ljevice, kad se novac pokušava pravednije raspodijeliti, kapital povlači s terena i čeka bolja vremena, ona kad se neće morati toliko dijeliti. U mandatima ljevice, ma što ona proklamirala, priželjkivala i pokušavala provesti, investicije stagniraju, a nezaposlenost raste usporedno s indeksom biračkog razočaranja. Vlast ljevice za kapitaliste (investitore, bankare i ine prašnjave pauke) predstavlja period nametnutog rasipanja legalno stečenog profita, pa im se hibernacija čini daleko povoljnijom varijantom od razbacivanja zarade na kojekakvu stoku sitnog zuba. Ljevičarska vlast stoga odustaje od dijela svojih predizbornih obećanja, umiljava se kapitalu, razbija iluzije svojih glasača i odguruje ih udesno, dajući svojim političkim protivnicima sve više aduta za manipuliranje biračkim stavovima.

I nama će se to dogoditi, nema sumnje (jednom već i jest, sjećate se?) pa bih zato zbilja volio da ova vlast doista taj svoj (statistički vjerojatno) kratki mandat iskoristi za stvaranje nekih novih demokratskih aksioma za koje paukovi neće moći isplesti dovoljno gustu mrežu.

Nacional