Zar je i Tuđman radio za bošnjačku tajnu službu?

Predrag Lucić
Autor/ica 1.6.2013. u 09:49

Ma jebeš i Stanišića i Simatovića i onoga tko ih je oslobodio! Nije to razlog da se Hrvatska ne pogleda u zrcalo.

 

Piše: Predrag Lucić

– Vidiš ti, trafikant, šta kaže Mate Granić nakon ovih haških presuda šestorici iz Herceg-Bosne…

– Garant nešto mudro i razborito?

– Samo se ti zajebavaj… Slobodna Dalmacija je to stavila kao udarni naslov: »Granić: Svaki Bošnjak sada Hrvatsku može tužiti za odštetu!«

– A je li to Granić stvarno rekao?

– Zar sumnjaš? Evo slušaj: »Jedna od posljedica presude mogla bi biti mogućnost da svaki Bošnjak kojem je u BiH nanesena materijalna ili neka druga šteta tuži Hrvatsku i dobije odštetu.«

– Mate Granić je, znači, šokiran mogućnošću da netko kome je nanesena šteta tuži onoga za koga misli da je odgovoran za tu štetu?

– Ne razumijem šta hoćeš reć…

– A ja ne razumijem bi li Mate Granić bio sretniji i zadovoljniji da se onome kome je, kako sam kaže, nanesena šteta uskrati i sama mogućnost da nekoga tuži. Ili možda misli da to pravo treba uskratit samo Bošnjacima?

– A kome drugom? Pa ne govori ova presuda o Peruancima!

– Ali govori i o Hrvatima iz Bosne koji su bili žrtve herceg-bosanskog etničkog inženjeringa.

– Nemoj ti sad Matu Granića svađat s Hrvatima! Uostalom, ugledna ekspertica za haška pitanja Višnja Starešina tvrdi da je upravo zbog toga »presuda činjenično groteskna«.

– Šta je groteskno?

– To što se »presuđuje HVO-u da je protjerivao Hrvate iz srednje Bosne jer je želio zaokružiti teritorij«.

– A nije groteskno to što su ljudi protjerani ili – kako bi to u svojim ženevskim razgovorima rekli očevi nacija, srpske i hrvatske – »humano preseljeni«?

– Otkud ti, jedan obični trafikant, znaš tko je njih protjerao?

– Po toj tvojoj višnjoj starešinskoj logici ni oni sami ne znaju tko ih je »humano preselio«.

– Mate Granić je, ponavljam ti, govorio samo o Bošnjacima koji sada imaju mogućnost da tuže Hrvatsku.

– Da, dirljivo je koliko je dobri naš Očenašek zgranut tom mogućnošću. A je li išta rekao o ljudima koji su lišeni te mogućnosti, jer su uslijed stanovitih događaja, zbog kojih je i donesena presuda Prliću i družini, lišeni i života? Šokira li ga njihova nemogućnost da tuže bilo koga?

– Ma ne možeš govorit o Mati Graniću kao da je bešćutan! Pa valjda si čuo njegovu izjavu: »Razumije se da je bilo i zločina, ali hrvatske su se vlasti najenergičnije borile protiv takvih događaja.«

– Ako se, po njegovom cijenjenom i nadasve tankoćutnom mišljenju, »razumije da je bilo i zločina«, zašto se sada kostriješi na samu mogućnost da onaj tko je doživio i preživio zločin podnese tužbu?

– Šta ti zapravo hoćeš, trafikant? Da svi tuže Hrvatsku?

– Ne. Meni je, za razliku od Mate Granića, posve normalno da svatko tko je pretrpio – kako on kaže – »materijalnu ili neku drugu štetu« može tužit svakoga na koga sumnja da ga je oštetio. I da to može uradit bez obzira na ovu hašku presudu, kao što je, uostalom, mogao i prije nje.

– Tebi ne vrijedi objašnjavat! Pa govori li Mate Granić zidu kad kaže: »Kakve bi mogle biti dalekosežne posljedice na međunarodni položaj države, bolje je i ne pomišljati.«

– A zašto se on boji i pomislit na dalekosežne posljedice? Je li zato što bi najdalekosežnija posljedica bila da se Hrvatska zbog svih zločina počinjenih u BiH najzad pogleda u zrcalo?

– A zašto bi to, tako ti Boga, bila najdalekosežnija posljedica?

– Eto zato što je to zrcalo – sudeći po svemu što govore Granić, Milanović i njima slični – svjetlosnim godinama udaljeno od Hrvatske.

– A šta bi ti htio da Hrvatska vidi u tom zrcalu? Onu – kao što odvjetnik Krešimir Krsnik kaže – »nevjerojatnu laž i floskulu o granicama Banovine Hrvatske koje su u praksu Haškog suda došle djelatnošću bošnjačke tajne službe AID«?

– Nisam znao da je Franjo Tuđman radio za AID kad je 1991. svojim bliskim suradnicima govorio kako »ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama«. Ili kad je 1992. onima što su sjedili na ušima natenane objašnjavao: »Mi smo u programu HDZ-a ali i u Ustavu Hrvatske u proslovu ili, kako to pravnici kažu, preambuli Ustava kazali da u održanje hrvatske državnosti spada i Banovina Hrvatska. Nije to rečeno tek ovlaš, preko koljena ili tek tako, nego na temelju prosudbe sveukupnih povijesnih činjenica, poslije dugih rasprava u širim i užim krugovima.« Treba li ti još dokaza Tuđmanove tijesne suradnje s AID-om? Ili bi se ostali dokazi mogli ukazat u dalekom zrcalu?

– Trafikant, stvarno je besmisleno da tupimo o Tuđmanu, Banovini, Herceg-Bosni i o suočavanju sa zrcalom dok Haški sud pušta na slobodu Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića!

– Ma jebeš i Stanišića i Simatovića i onoga tko ih je oslobodio! Nije to razlog da se Hrvatska ne pogleda u zrcalo.

– Kako nije?

– A zašto bi bio?! Pa ne bojiš se valjda da će u zrcalu ugledat takve zločince!?

Novi list

Predrag Lucić
Autor/ica 1.6.2013. u 09:49