Zapadni Balkan u okovima korupcije

Povezani članci

• Istina o 27. srpnju 1941.
• Potvrda državnog ubojstva
• Akademik Ćosić među repatim Albancima
• “Težnje za slobodnim i pravednim društvom ravnopravnih građana, koje predstavljaju temelj istinskog antifašizma nisu definitivno ispunjene nikad”
• ‘Strašna majka’ najbolji film Sarajevo Film Festivala
• Pardon, koja je razlika?

Države u regiji spadaju među najkorumpiranije zemlje u svijetu. Gotovo da ne postoji oblast u kojoj korupcija nije prisutna na Zapadnom Balkanu, a poražavajući je podatak kako su najviši nivoi vlasti najkorupmiraniji.

Ipak, prema posljednjim istraživanjima, Bosna i Hercegovina u tome u regiji prednjači, rečeno je u Sarajevu, na Konferenciji o Zapadnom Balkanu.

Jedan od razloga je što već 20 godina, manje-više, isti ljudi su na vlasti. Oni donose zakone, privatizuju firme na način koji njima odgovara i mimo konkursa i pravnih procedura zapošljavaju svoje srodnike ili one „podobne“.

Uprkos brojnim primjerima korupcije, pravosudne institucije u BiH nisu osudile nikoga ko je vodeći u lancu korumpiranih, a sa onima nižeg ranga, tužilaštva prave nagodbe, kaže ekonomistica Svetlana Cenić.

„Mi smo sistem napravili da nagradimo onog ko krade i prezremo
onoga ko odbija da krade. Pa tako tužilaštvo se nagodi – neko fino mazne sedam, osam miliona, ne uplati obaveze, onda se nagode, pa on plati dva miliona i dobije možda neku uslovnu kaznu. Imam pitanje za tužilaštva i za sav pravni sistem: ko će nadoknaditi te pare u budžetu i fondovima? Isto tako mogla sam ući i ja u tu transakciju, fino uzmem 10 miliona, poslije toga se nagodim – ovdje ugled, inače, ništa ne znači, jer ako ste ugledni, onda ste budala“, tvrdi Svetlana Cenić.    

Korupcija je jedan od razloga zbog kojeg Bosna i Hercegovina najsporije napreduje prema Evropskoj uniji. Iako je u regiji prva imala antikorupcione zakone, koje je nametnuo visoki predstavnik, slabljenjem uticaja međunarodne zajednice, oni se nisu provodili.

Srđan Blagovčanin na konferenciji o Zapadnom Balkanu, Sarajevo, juni 2011

Zbog toga, prema riječima Srđana Blagovčanina, izvršnog direktora Transparency Internationala BiH, ne treba da čudi da se u BiH dešava da se političke partije ilegalno finansiraju, a da je podmićivanje, primjerice, doktora, policijaca ili opštinskih službenika postalo svakodnevnica.

„Istraživanja TI pokazuju da BiH tokom prethodnih godina praktično nije ostvarila nikakav napredak. Postali smo, kao i u većini drugih stvari, država – slučaj. Dok druge zemlje napreduju, mi stojimo na istom mjestu. Indeks percepcije korupcije TI to najbolje pokazuje – napredak BiH se svodi na nivo statističke greške“, kaže Blagovčanin.

Politička volja i institucionalni kapaciteti

Korupciji se nije oduprijela ni Srbija. I u toj zemlji političke stranke rade mimo interesa građana kako bi sebi priskrbili što više novca. Najočitiji primjeri, kao i svugdje u regiji, su u javnim preduzećima, koji su generatori korupcije.

Rukovodeće pozicije u tim firmama obnašaju osobe koje su, dogovorom, postavili predstavnici političkih partija na vlasti.

„Mnogobrojnost aktera političkog života već godinama unazad direktno utiče na to da ima više onih koji svoju zaštitu mogu da potraže u okrilju nekog političkog moćnika ili stranke, što konsekventno dovodi do toga da ima manje onih koji podležu gonjenju, procesuiranju kada se utvrdi njihova odgovornost“, navodi Nemanja Nenadić, programski direktor Transparency Internationala Srbije.

Najveći problem u regiji je što, s obzirom na korumpiranost najviših nivoa vlasti, niti jedna zemlja nije u stanju da se izbori sa korupcijom. Posljednji primjer je Hrvatska, u kojoj nije riješen niti jedan slučaj sve dok Evropska unija nije uslovila tu zemlju da, ukoliko ne riješi pitanje korupcije, ne može biti članica Evropske unije.

„Ivo Sanader je donio 2003. stratešku odluku da se kreće u pravcu antikorupcije i vladavine prava, što je bilo zadnje otvoreno pitanje na putu Hrvatske prema Evropskoj uniji. Ja ne ulazim u to koliko je on bio umiješan u neke od afera, ipak, ako je donošenje antikorupcijskih zakona bilo teško pitanje za Hrvatsku, koliko će biti teško za Bosnu i Hercegovinu. Dakle, potrebna je lična odgovornost političkih lidera i građana, nešto što je direktna briga za Bosnu i Hercegovinu, jer slabost te države omogućava korupciju“, ocjenjuje Robert Beecroft, supervizor u američkom State Departmentu.

Zbog rasprostranjene korupcije u regiji i umiješanosti političkih elita, postavlja se pitanje na koji način riješiti taj problem i kako obrazovati građane na način da ne nude novac ljekarima, policajcima, profesorima i sl.

Robert Bendžamin, regionalni direktor programa za Centralnu i Istočnu Evropu u Institutu za nacionalnu demokratizaciju u Vašingtonu, kaže da je za to najvažnija politička volja i institucionalni kapaciteti u državi.

„One koji su počinili korupciju treba krivično goniti, a kazniti one koji su ih podržavali. Prva stepenica za to su izbori. Političke stranke se mogu kazniti tako što građani neće glasati za njih. Drugi oblik demokratije je parlament. Istovremeno, veliku moć imaju i građani. Oni moraju naučiti da ne pomažu državi tako što podmićuju zaposlenike u različitim sferama života. Kada se to iskorijeni, država je na putu ozdravljenja od bolesti zvane korupcija“, zaključuje Bendžamin.