Zamislite da ste čovjek

Povezani članci

• Mržnja pogonsko gorivo za polit-ideološku impotenciju
• Jesmo li ovce? Jesmo!
• Ekonomska kriza ima dramatične posljedice i na – psihu
• Razgovor sa Sarandom i Seljatinom Bogujevci
• Zvižduk preko mrtvih kostiju, s ruba pameti
• Pa, priznajmo Kosovo…

Zamislite da ste čovjek, pa da znate sudbine Pave i Maje. Da ste toga svjesni. Te djece koja nikome, nizašto  nisu nikada bila kriva. I zamislite da ste čovjek, dok danas gledate kako majmuni parkiraju Pavin tenk, i Majin traktor ispred svojih navijačkih tribina.

Piše: Ivo Anić

Zamislite da ste djevojčica.

Imate deset, jedanaest, imate svoje lutke, svog Kena i Barbie, imate svoj život, svoju školu, svoje prijatelje, svoju simpatiju. Zamislite da ste djevojčica. Primili ste ispod klupe pismo od onog kojeg najviše volite u kojem vas poziva u kino, žurite kući u onoj ognjici koju samo ljubav u tim godinama može izazvati.

A sada zamislite noć i kaos koji se dogodio toj nesretnoj djevojčici. Noć u kojoj su pijani vojnici pucali pod prozorom, a u njenu kuću upali još pijaniji, i rekli njenom ocu da skupi na brzinu sve što ima na traktor i da krene put Srbije.

Zamislite tu djevojčicu, a takvih je djevojčica bilo na tisuće, ne stotine, već tisuće, koje pojma nisu imale zašto ih onako bunovne vade iz njihovih soba, a još sutra su se dogovorile u kino sa svojim simpatijama.

Zamislite te djevojčice.

Ne možete ih zamisliti?

Djevojčica se zvala Maja. I imala je dvanaest godina. I imala je prvu ljubav, dom, imala je svijet. Ne možete je zamisliti? E pa pokušajte sa onim traktorom ispod tribine Maksimira, na istom takvom traktoru ta je djevojčica otrgnuta od svog djetinjstva. Zbilja veleban spomenik našoj nenadjebivosti.

Spomenik zbog kojeg je jedna djevojčica ostala bez djetinjstva. Bez mladosti.

Zamislite da ste dječak.

Dječak koji je upravo preko prijatelja, od prijatelja primio poruku da ona želi s vama na koncert Idola. Spremate se, uzbuđeni ste, volite sve što ona voli. Azru, Idole, Partibrejkerse. Obukli ste najbolju košulju i nove 501 leviske. Zamislite da ste taj dječak? A zvao se Pavo, Pavle, kako hoćete. I dok se spremao u kuću je upala vojna policija. Pavo je netom napunio osamnaest. Pavu su odveli i pospremili ga u tenk za Vukovar. Isti onaj tenk koji ste vi debili danas posatvili pred svoj stadion. Pavo je volio Azru, Pavo je volio Partibrejkerse i u njihovoj majici je poginuo. U istom tom tenku. Da nikada nije znao zašto, ni zbog čega. Onaj koji je na Pavu ispalio zolju imao je istu majicu. Sa logotipom Azre.

Zamislite da ste čovjek.

Zamislite da ste čovjek, pa da znate sudbine Pave i Maje. Da ste toga svjesni. Te djece koja nikome, nizašto nisu nikada bila kriva. I zamislite da ste čovjek, dok danas gledate kako majmuni parkiraju Pavin tenk, i Majin traktor ispred svojih navijačkih tribina.

Zamislite da ste čovjek?

Što bi kao čovjek vi danas trebali napraviti?

Iz straha veličati njihove nenadjebive pobjede? Ili kao čovjek, sjetiti se Pave i Maje. Kome su oni išta skrivili? Zar nisu bili toliko veliki, a toliko mali, da u vama jednom, barem jednom probude samilost?

I kakvi ste vi to ljudi?

Pitam vas, i ne mogu da vjerujem da još uvijek živim s vama u istom gradu. Kakvi ste vi to ljudi?

Zar vam sudbine Maje i Pave ništa ne znače? Zar ste svi postali toliko bolesni, toliko neljudi, tolike životinje? Ako jeste, a znam da jeste, neka vam Maja i Pavo budu na savjesti. Jer tko god veliča tragediju, tragedija ga očekuje. I zbog toga ovaj narod nema šanse. Kao i onaj sa druge strane.

Jer možete vi imati granice, možete imati državu, možete imati zastavu, i možete parkirati traktore i tenkove gdje god vas volja, ali ne možete imati ljudskost.

Da bi je imali, danas bi pognuli glavu zbog Maje i Pave.

Ako samo jednom, barem jednom, zamislite da ste čovjek!