Zajedno ili nikako

Povezani članci

• Ante Tomić: Rebić i ekipa na Gay Pride u Rimu trebaju poslati misionare. S kamenjem
• Od jezika, rode, da se bojim
• Kad fazani lete
• Dennis Gratz: U formi nacrta usvojena izmjena Zakona o bibliotečkoj djelatnosti
• Mostarski sajam u oronulom i propalom gradu
• Svetislav Besara: Marksizam i varvarstvo

Foto: REUTERS/Eric Gaillard

Olimpijada je gotova, medalje podijeljene. A ima tu i jedna lekcija koju treba naučiti.

Svi ste vjerovatno registrovali da je u J. Koreji upravo okončana zimska olimpijada. Norveška je ”pomela” konkurenciju sa osvojenih 39 medalja. Kada se tome doda da je ova mala zemlja na igre poslala 109 takmičara, statistika je još impresivnija. Statistički, svaki treći olimpijac se okitio medaljom.

Malo ko izvan Norveške je registrovao dramu oko podjele poziva za OI. Petter Nortug Jr., jedan od najvećih nordijaca nije dobio poziv za učešće. Nortug je na ranijim takmičenjima osvojio (između ostalog) 13 zlata na svjetskim prvenstvima, dva zlata, srebro i bronzu u Vancouveru, te 38 pobjeda u raznim disciplinama Svjetskog kupa. Sve to u toku osam godina koliko se takmičio na vrhunskom nivou.

Zašto je Norveška mogla sebi priuštiti da na olimpijadu ne povede takmičara koji bi skoro izvjesno bio u trci za zlato na više distanci, pogotovo na 50 km slobodni stil, gdje je najbolji norveški predstavnik završio na sedmom mjestu?

Razlozi koji su na konferenciji za štampu navedeni su bili Nortugova bolest (grip) neposredno pred izbor kandidata, kao i malo slabiji rezultati u Svjetskom kupu. Da ne ulazimo sad u prehladu takmičara koji živi od igara na snijegu.

Slabi rezultati su interesantni. Nije Nortug loš skijaš, dapače. Međutim, mala zemlja kao što je Norveška (5 miliona stanovnika), da bi ostvarila ikakve rezultate ovisi o zajedničkom radu. Oni su shvatili da jedino zajedničkim naporima mogu konkurisati sa daleko većim nacijama, koje imaju i veći izbor talenata. Norveška svoje talente čuva i odgaja za rezultate kolektivno. U ovoj zemlji postoji izreka da je za odgoj jednog djeteta neophodan trud cijelog sela.

Petter Nortug je prije tri godine napravio nešto što je nezapamćeno u istoriji norveškog sporta. Odlučio je da prekine saradnju sa Olimpijskim savezom i potpiše individualni ugovor sa sponzorskom kompanijom. Odlučio je da ide sam, jer mu je to u tom trenutku donijelo bolji ugovor (više novaca).

Ovaj potez se pokazao kao izuzetno kratkotrajna korist. Raskid sa reprezentacijom nije značio da Nortug neće nastupati u Svjetskom kupu, ali je izgubio svu podršku tima. Više nije imao pravo na medicinsku i fiziološku podršku reprezentacije, a možda najveći gubitak bio je prekid saradnje sa ski tehničarima.

Nakon nekoliko uspjeha neposredno nakon prekida sa reprezentacijom, dolazi pad. U ovoj sezoni Nortug ima plasman na 48. mjesto skandinavskog kupa, te gledanje Olimpijade na TV.

Marit Bjorgen (37), kojoj je istovremeno nuđeno da nastupa individualno za istog sponzora izabrala je nastup za reprezentaciju. U toku igara osvojila je pet medalja. Dva zlata, jedno srebro i bronzu.

Norveška je shvatila. Za vrhunske rezultate neophodno je zajednički raditi. Interes pojedinca nikada ne može biti ispred interesa države. Usitnjavanje neminovno vodi ka gubitku, pogotovo u malim zemljama.

Imalo bi se tu ponešto naučiti i za nas, pratili ili ne pratili zimske sportove.