ENG
Zagrebački GUP inscenirani nesporazum u Plenković-Bandićevom „braku iz računa“?
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
Izdvajamo
- Nikom od odgovornih, dakako, nije ni u primisli da se GUP dade na referendum. Kao, nemaju građani što govoriti što im treba, pa to žele, kad imaju svog Milana i njegove klijenteliste svih boja i vrsta!? Ta družba će, je li, dati da im šeici iz arapske pustinje podignu Manhattan na Savi, a građani će kao i uvijek dosad bespogovorno (?) zavući ruku u džep toliko duboko koliko to Bandić naredi. Malo morgen, kazao bi onaj iz požarevačkog groba.
Povezani članci
Foto HINA/ Dario GRZELJ/ dag
HDZ-ovo rušenje Generalnog urbanističkog plana (GUP) grada Zagreba u Gradskoj skupštini tek je prvi čin predstave za javnost čiji epilog trenutno nikako ne odgovara vladajućoj političkoj opciji u Bijednoj Našoj. Igrokaz, dakako, nije gotov. Možda je samo na pozornici netko – vrag će znati zašto, a javnost uglavnom znâ tko i zašto – namjerno i saboterski izazvao kratki spoj, pa je naprasno ugašena rasvjeta. Ako ne još ovog proljeća, nove će se scene igrokaza s GUP-om u glavnoj ulozi odigrati najvjerojatnije najesen, ali netom nakon parlamentarnog obračuna kada će i nesuđeni „gradonačelnik Hrvatske“ (kako se samoprozvao u klinču s Ivom Josipovićem i propao u meču za predsjednika RH) znati na čemu je. Nešto manje od pola godine, je li, prije lokalnih/regionalnih izbora u RH
Marijan Vogrinec
Prevelika je lova u pitanju, političke karijere i čak ljudske sudbine – to je zapravo drugo ime/suština onog što se u politici i medijima skriva pod sintagmama osobnih, stranačkih, klijentelističkih, nepotističkim, itsl. interesa – da bi zbog inscenirane „nesloge“ u Gradskoj skupštini Zagreba HDZ-ovog prsta i nokta nesuđenoga „gradonačelnika Hrvatske“ tzv. žetončići Milana Bandića srušili vladu Andreja Plenkovića. Odnosno da bi Bandić u Zagrebačkom holdingu (11.500 zaposlenih), najvećoj tvrtki u RH pod „zapovjedništvom“ jednog-jedinog čovjeka (ZG-gradonačelnika) otvorio sezonu odstrela nevjerojatno velikog broja HDZ-ovih uhljeba na najunosnijim mjestima. Da bi zbog potajno dogovorenog neprihvaćanja mora amandmana obiju strana na Generalni urbanistički plan Zagreba (GUP), čije su izmjene u Bandićevoj režiji već bile izazvale masovan bunt Zagrepčana, revolt urbanističke struke, arhitekata, političke oporbe, čak dijela HDZ-a, ekoloških aktivista, etc., naprasno prekinule Plenković-Bandićevu interesnu „kohabitaciju“ na državnoj razini koji mjesec prije kraja premijerovog mandata. Neki politički analitičari, naime, špekuliraju s tim da Plenković navodno ne može opstati kao šef vlade i saborske tzv. stabilne većine niti Bandić bez HDZ-a, je li, ne može progurati nijedan svoj (uvijek jako sporan i skup) „projekt“ u Gradskoj skupštini.
Plus, što nesuđeni „gradonačelnik Hrvatske“ Milan Bandić ima – ni sam valjda ne zna broja – toliko pravosudno-istražnog putra na glavi zbog sumnje na navodno milijunski kriminal i kojekakva pogodovanja, pa bi bilo dovoljno da iz nekog nejasnog razloga iznenada samo kihne treći stup vlasti, je li, „neovisno o politici pravosuđe“ i da se opet po povratku iz berbe graha uz vikendicu Bandić brzopotezno vrati u remetinečki apartman s rešetkama. Naravno da Plenkovićeva vlast ne bi imala veze s tim budući da je represivni aparat „neovisan o politici“, iako se točno zna kako mu šefovi dolaze na utjecajne pozicije i na koju im političku stranu srce kuca. U cijeloj piramidi trećeg stupa vlasti, od DORH-ovih istraga, Uskokovih tretmana i policijskih privođenja do sudskih odluka. Ma kakve bile i ma o komu se radilo. Dakako da vjerodostojan premijer nije svom najvažnijem partneru koji mu drži glavu iznad vode ni izdaleka natuknuo nešto u tom smislu: što bi bilo kad bi bilo. Pametni ljudi zato i jesu pametni, jer im ne treba nacrtati ono što je razvidno samo po sebi.
Obraz deblji od đona
I, igrokaz se komotno može nastaviti novim prizorima. Od kojih purgere spopadaju teške migrene od delanja toga što je još za „mrskog bivšeg režima“ došao iz Gruda u BiH navodno s koferom od skaja, trapericama i majicom studirati ONO i DSZ (tada, je li, studij općenarodne obrane i društvene samozaštite) na Fakultetu političkih znanosti. Danas Bandić odrađuje već šesti mandat gradonačelnika, raspolaže proračunom od blizu 10 milijardâ kuna (više no svi ostali gradovi u RH zajedno), vlasnik je političke stranke pod svojim imenom (Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) i navodno odlučuje hoće li premijer ostati premijerom i HDZ na vlasti u državi. Nikakav programirano izgubljeni korak u izglasavanju GUP-a – za čije se katastrofalne preinake radi projekta tzv. Zagreba na Savi, prenamjenjuje 1,1 milijuna četvornih metara zelenih površina u građevinske na trajnu štetu Grada i građana obvezao šeicima u Dubaiju – neće biti razlogom Milanu Bandiću da, kako je zaprijetio, skine rukavice. Naime, da pokaže premijeru/HDZ-u tko je gazda čije se želje u Zagrebu moraju uvažiti da bi on uvažio premijerove u državi te izvanredno pošalje RH na izbore za novi saziv tzv. Visokog doma.
Obraz je deblji od đona na cipeli svaki put u Bijednoj Našoj kad je velik novac u glavnoj ulozi, a politički ego radi o(p)stanka na vlasti/moći pada pod celofan tzv. općeg interesa. Zagrepčani plaćaju najviši prirez u RH (18 posto), nemaju zadovoljavajuće riješen problem zbrinjavanja otpada, javni promet, sustave predškolskog odgoja, školstva, zdravstva, etc., ali imaju gradonačelnika koji pati od estradizacije svojih dužnosti, svađa se s novinarima, vrijeđa žene, klijentelistički raspolaže javnim novcem, viče na pročelnice, ne ustručava se kočijaških prostota u komuniciranju sa suradnicima… Bahatost i primitivizam prešli su u posljednje vrijeme sve granice ne samo političara koji drži do svog dostojanstva nego i dobrog kućnog odgoja. Izgubljeni kompas u svakom smislu najavljuje mu kraj?
„Mi zaista ne vjerujemo da će koalicija biti razvrgnuta, iako je Milanu Bandiću povrijeđen ego“, tvrdi potpredsjednica Živog zida Vladimira Palfi u Studiju uživo televizije N1 Hrvatska. „Mislim da je ipak njegova sigurnost i stabilnost iznad osvete. Živi zid je spreman sudjelovati u prikupljanju potpisa za eventualni referendum o opozivu zagrebačkoga gradonačelnika. Bandićev politički utjecaj sigurno više nije kakav je bio. Sve dok postoji koalicija s HDZ-om, njegova sloboda nije upitna.“ Ni sâm Plenković ne očekuje Bandićevu osvetu na nacionalnoj razini zato što je gradski HDZ srušio GUP u Skupštini grada Zagreba te, osjećajući se sigurnim u to što/zašto govori – valjda ne bez razloga – ironizirao izjavu gradonačelnikove zamjenice o tomu kako ona „dobro znâ što je salama taktika“. Jer, uvjeren je premijer, suradnja HDZ-a i Milana Bandića neće se nakon rušenja GUP-a promijeniti ni na zagrebačkoj niti na nacionalnoj razini, kao što „neće biti promjena ni u ukupnoj vladajućoj koaliciji“.
Rekla bi ona pristala makedonska pjevačica Tijana Dapčević, „sve je isto samo njega nema“ (GUP-a). A mi bismo dodali, nema ga do sljedeće i povoljnije prigode, jer „naš Milan“ – kako mu je znao tepati Radio Sljeme – pravi je pit bull kad je u igri velika lova. Kad zagrize, a zagrizao je sa šeicima iz Dubaija za milijardu i kusur vrijedan projekt tzv. Zagreba na Savi (isti su ulagači projektirali Beograd na Savi), taj ne otpušta zube ni kada ga ustrijele, pa… Sljedeća je pak zakonska prigoda vratiri prijedlog GUP-a Gradskoj skupštini na usvajanje za tri mjeseca. U svibnju. E sad, stari i već podbačen prijedlog, ponešto izmijenjen prema ovim ili onim mandmnim ili sasvim novi dokument na kojemu inzistiraju urbanistička struka, ekološke udruge i većina javnosti? Najvjerojatnije stari s nekim pak kozmetičkim zakrpama (da se Turci ne dosjete?), jer odbačeni ne bi bio validan istoj garnituri gradskih vijećnika koja ga takvog nije prihvatila, a za izradu potpuno novog GUP-a na novim osnovama nema vremena. Tri mjeseca je premalo za tako opsežan i složen posao i svu procedutu bez koje ne može na dnevni red Gradske skupštine Zagreba.
Druga je Bandiću nezgodna okolnost što HDZ-u taj termin ne odgovara iz više ključnih razloga. Prvo, pitanje je kako će završiti unutarstranački tzv. bratoubilački, izborni rat za predsjednički tron i vodstvo u stranci, gdje tzv. tvrdokrilašima Bandić i koalicija s „našim Milanom“ nije po volji. Oni ga ne žele. Smatraju da je politički toksičan, što se potvrdilo nedavno na predsjedničkim izborima. HDZ-ovu naivnu slastičarku Kolindu Grabar-Kitarović skupo je u Zagrebu (i šire) stajalo pjevanje na Bandićevom rođendanu, darovanje rođendanske torte s državnim grbom na glazuri i prkosna tvrdnja novinarima da će mu – bude li završio svoju karijeru iza rešetaka – nositi kolače u zatvor. Nije kazala zašto ih ne nosi i intimusu Zdravku Mamiću u Međugorje, kamo je pobjegao od hrvatske prdekane. U svibnju će, iako gotovo nema sumnje da će Andrej Plenković hametice pobijediti oponente na unutarstranačkim izborima, HDZ još biti itekako zauzet predsjedanjem RH Vijećem EU-a i ne treba mu nikakav dodatni uteg problematičnog Milana Bandića.
„Tu je situacija vrlo jasna…“
Potom dolazi ljeto, sezona godišnjih odmora koja ove godine političarima neće biti odmorna/opuštajuća budući da najesen zapadaju parlamentarni izbori, ciklički, svaka četiri ljeta najvažniji događaj u državi. Odlučuje se tko će obnašati vlast – uglavnom HDZ-ova ili SDP-ova koalicijska opcija – tako da kompromitacija Bandićevim GUP-om nikomu neće biti ni u ludom snu. Budući da Bandić ne može bez HDZ-ovih vijećnika, gordijski čvor će ostati čvorom do daljnjeg. Sljedeće godine na redu su lokalni/regionalni izbori na kojima će nesuđeni „gradonačelnik Hrvatske“ jamačno aplicirati za sedmi mandat lidera hrvatske metropole. Ne bude li u međuvremenu smijenjen pritiskom javnosti ili ga se HDZ riješi tako što će institucijama prepustiti neometano od politike – raditi svoj posao. HDZ će, tko god mu bio na predsjedničkoj poziciji, najprije gledati svoje interese, a budući da i Bandić gleda najprije svoje, pa prema njima određuje prioritete svog načina korištenja javnog novca, moći i utjecaja, ne treba očekivati niti se već događaju osvete na HDZ-ovim uhljebima na unosnim poslovima ili radnim mjestima na koje ih je polit-trgovački doveo gradonačelnik. Jer, paradoksa li hrvatske tzv. mlade demokracije, on o njima odlučuje.
Na marginama Prstenovog poslovnog foruma ovih dana, Plenković je – valjda ne bez razloga – glatko otklonio mogućnost bilo kakve Bandićeve osvete zato što mu je HDZ srušio GUP: „Ne, tu je situacija vrlo jasna, što se mene tiče, tu mogućnost otklanjamo. Suradnja Milana Bandića i HDZ-a Grada Zagreba se ne mijenja“. Istodobno je odbio kao neistinitu objavu u Jutarnjem listu kako se nekoliko sati prije glasanja o GUP-u u Gradskoj skupštini sastao s Bandićem i tražio od njega odgodu glasanja. Kako se god okrene, HDZ si je rušenjem GUP-a kupio vremena za obaviti niz prečih poslova od pogodovanja Bandićevim megalomanijama bez veće koristi za Zagrepčane, a na veliku štetu vlastitom rejtingu. Neki Bandićevi gorljivi oponenti – kao i Tomislav Tomašević, gradski vijećnik platforme „Zagreb je naš“, koji se kani kandidirati za gradonačelnika – tvrde da se ne radi o dogovorenu igrokazu Bandić-Plenković, nego o pobjedi struke i javnosti čiji je bunt prisilio i HDZ i gradonačelnika Zagreba da makar privremeno odustanu od izrazito štetnog GUP-a hrvatske metropole. Sa strašnim posljedicama i za ostatak zemlje.
„Zagreb treba ići u 21. stoljeće“, istaknuo je Tomašević u HTV-ovom formatu „Nedjeljom u dva (Nu2)“ Aleksandra Stankovića. „Dvadeset godina kasnimo. Nismo metar tramvajske pruge napravili, nismo riješili pitanje Jakuševca (desetljećima već izrazito sporno odlagalište otpada, op. a.). Već 20 godina imamo zabranu izgradnje javnih garaža u centru grada kako bismo maknuli što više automobila iz središta, ali kako bi se i što više aktivirale pješačke zone i biciklističke staze. Sve europske metropole rade upravo to, a mi suprotno. Što se tiče željezničke pruge, u zadnjih smo se 20 godina u Hrvatskoj više fokusirali na izgradnju cesta. U odnosu na druge zemlje, potpuno smo zapostavili željezničku infrastrukturu. Stanje je znatno gore no prije 30-40 godina. Ne da nismo modernizirali pruge, nego nismo ni održavali ono što smo trebali. Dobrim dijelom pruga, vlakovi ne mogu voziti vrže od 50 km/h.“
Tomašević smatra da je najučinkovitije smijeniti gradonačelnika Bandića na izborima, pokazati mu da nije gazda Zagreba i da građani ne žele da dela kako kaže da dela, a rezultati su mu krajnje zazorni. Deset tisuća i pedeset eura četvorni metar javnog WC-a na Krešimirovom trgu!? Ili pak „zlatne“ nadstrešnice na tramvajsko okretištu u Dubcu!? Siniša Hajdaš-Dončić (SDP), vladin potpredsjednik, ne želi komentirati aktualije, je li, glede i u svezi, cirkusijade Plenković-Bandić-GUP jer je „naš Milan“ za njega, kaže – „dead man walking“. Hodajući mrtvac. „Bitno je da se probamo dogovoriti u oporbi o tomu da Bandića u prvom izbornom krugu na najsigurniji način maknemo s vlasti, što je važno i za Zagreb i za RH“, kaže Tomašević. „Zato bih želio da on ide na nove izbore i na njima izgubi. Nadam se da ću ga ja pobijediti. Gradonačelnik i GUP su postali toksični. Nakon 31.000 primjedbi, ujedinjene struke, 20.000 prosvjednika jednostavno nije bilo opcije da čak i HDZ proguta to nezadovoljstvo. Nakon GUP-a, u tom braku iz računa kao da je nastupio hladni rat.“
Oporba je u Gradskoj skupštini Zagreba već i prije neuspjeloga glasanja o GUP-u tražila raspisivanje referenduma o tom strateškom dokumentu, jer je svih 31.000 primjedbi građana u tzv. javnoj raspravi – koja se nekim kvazilingvističkim manevrom nacionalističkog novogovora u RH u zadnje doba naziva javnim savjetovanjem – glatko odbijeno. Bandićeva momčad stručnjaka po direktivi „znâ bolje“ od svih urbanista, „zelenih“ i građana što je za budućnost metropole i njezine žitelje najbolje. Sic transit. Nikom od odgovornih, dakako, nije ni u primisli da se GUP dade na referendum. Kao, nemaju građani što govoriti što im treba, pa to žele, kad imaju svog Milana i njegove klijenteliste svih boja i vrsta!? Ta družba će, je li, dati da im šeici iz arapske pustinje podignu Manhattan na Savi, a građani će kao i uvijek dosad bespogovorno (?) zavući ruku u džep toliko duboko koliko to Bandić naredi. Malo morgen, kazao bi onaj iz požarevačkog groba.
Bagerski juriš na Zagreb
Bivša ministrica graditeljstva, saborska zastupnica i čelnica Glasa Anka Mrak-Taritaš na svom je Twitter profilu komentirala skupštinsko rušenje GUP-a time da „u Zagrebu kreće ELDORADO“ te na presici dodala da su „amandmani zastrašujući. Kuda idu ova zemlja i ovaj grad? Bageri će potaracati Zagreb i pretvoriti ga po mjeri Bandićevih prijatelja. Ovo što smo dobili na stol je sramota svih. Bilo bi bolje da se Plenković ne vraća iz Rima (bio je u posjetu Papi, op. a.). Nakon ovoga bi trebalo ukinuti Zavod i Ured za strategiju“. Ako ministar graditeljstva Predrag Štromar (HNS), ujedno i potpredsjednik Plenkovićeve vlade, dade suglasnost na amandmane na GUP, Anka Mrak Taritaš preporučuje „svim gradovima i općinama uz more da daju amandmane, pa neka svatko gradi gdje želi, jer ako je moguće u Zagrebu zašto ne bi bilo moguće i negdje drugdje“.
Igrokaz, dakako, nije gotov. Možda je samo na pozornici netko – vrag će znati zašto, a javnost uglavnom znâ tko i zašto – namjerno i saboterski izazvao kratki spoj, pa je naprasno ugašena rasvjeta. Ako ne još ovog proljeća, nove će se scene igrokaza s GUP-om u glavnoj ulozi odigrati najvjerojatnije najesen, ali netom nakon parlamentarnog obračuna kada će i nesuđeni „gradonačelnik Hrvatske“ (kako se samoprozvao u klinču s Ivom Josipovićem i propao u meču za predsjednika RH) znati na čemu je. Nešto manje od pola godine, je li, prije lokalnih/regionalnih izbora u RH.
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
