Vučić stiže Hrvatsku

Izdvajamo

• Hrvati, zar ste slijepi, zar ne shvaćate, vlastodršci ovu zemlju i ovaj narod vode u neminovnu propast. Brojke su neumoljive, a one kažu da je dug ove zemlje 1991. godine iznosio 4 milijarde USA dolara, a da je danas preko 65 milijardi USA dolara, ili da vam bude jasnije tada je svatko od vas dugovao 840 dolara, a danas svatko od vas duguje 15 000 USA dolara. K tome, navika života na dug i dalje je tu, naše je se elite ne odriču. Time jasno da jasnije ne može biti pokazuju da im do Hrvatske i nije baš previše stalo. A zašto i bi kada će taj dug proračunom prenijeti na građane, a bogatstvo koje su te iste elite stekle u ratnom vihoru će zadržati za sebe.

Povezani članci

• Paralelna stvarnost
• Povratak socijalizma
• Marinko Čulić: Svete krave
• Darko Šarić: Sarađivao sam sa ljudima na položajima, oni su i dalje tamo, a ja ovdje
• Par crtica o ljevici danas
• Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države

Foto: Rade Prelić / RAS Srbija

HRVATSKA POSTAJE ZADNJA RUPA NA SVIRALI EUROPE

U Hrvatskoj je najtemeljitije izvedena „domoljubna pljačka“ u cijeloj njenoj povijesti. Lažni su domoljubi Hrvatsku ogulili do kosti. Tako je temeljito ne bi devastirao niti jedan okupator, jer svatko tko dođe u tuđu kuću ima toliko obzira da ostavi nešto domaćinu da diše i preživi. Ali ovi naši lažni domoljubi pokupili su sve što se pokupiti dalo, pa čak i štokove iz zidova kuće koja se zove Hrvatska.         

Dok hrvatska politička elita, naši dužnošnici i vrhovnici, oni koji vode ovu zemlju šute kao zaliveni o najnovijim statističkim i ekonomskim pokazateljima, mi njihovi potčinjeni koje oni drže u informativnoj blokadi, za tako važne fakte koji govore o gospodarskom položaju Hrvatske, saznajemo od drugih. Tako je nedavno objavljeno da se po standardu, skupu najvažnijih ekonomskih pokazatelja,  nalazimo na predzadnjem mjestu u Europskoj uniji, jedino iznad Bugarske, nakon što nas je nedavno pretekla i jedna Rumunjska. Da, to je ona ista Rumunjska po čijim su neobilježenim cestama do prije desetak godina „kljusala“ zaprežna kola sa stogom sijena.

Nakon toga, dolazi nam prije par dana novi šok, ovaj put iz Srbije. Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije je slavodobitno objavio – Srbija izvozi više roba u Hrvatsku, nego li iz nje uvozi! To je istina o kojoj se u Hrvatskoj šuti pa ispada da je Vučić skinuo Hrvatskoj gaće i pokazao golu istinu.

U petnaestak dana dva teška šoka, dva spuštanja na zemlju, dva nokdauna za Hrvatsku. Pretekoše nas, zamislite, i Rumunji i Srbi! Postali smo zadnja rupa na svirali Europe! A na početku devedesetih smo bili ispred Poljske i Estonije, Litve i Češke, Latvije i Slovačke, ispred Rumunjske, Mađarske i Bugarske, i da ne zaboravimo ono pola Njemačke prije ujedinjenja.

Nužno je samo ukratko teorijski objasniti ono o čemu Vučić govori, o važnosti vanjske trgovine koja omogućava plasman domaćih roba i proizvoda na susjedna nacionalna tržišta. Tako se potiče konkurentnost domaće ekonomije i stvaraju nove navike kupaca na susjednim tržištima za naše proizvode. Koliko li je samo vremena trebalo proći  da se na srpskom tržištu u okviru jedinstvenog jugoslavenskog tržišta „udomaće“ hrvatski brendovi kao primjerice Kraš ili Vegeta. Zbog ograničene potrošnje na nacionalnim tržištima iskorak na vanjska tržišta je neobično važan, posebice za male zemlje i ekonomije kao što je Hrvatska.

Time je objavljena povijesna ekonomska pobjeda Srbije nad Hrvatskom, koja može imati dalekosežne posljedice. Za sada možemo biti mirni jer još uvijek  4 milijuna Hrvata proizvodi više nego 8 milijuna Srba, ali Vučić postavlja temelje da se to promijeni. Vučić stiže Hrvatsku.

Ovakvo nešto događa se po prvi puta u povijesti. Čak ni u vrijeme protuhrvatskih režima za  Austro-ugarske vlasti ili vlasti velikosrpske buržoazije u Kraljevini Jugoslaviji takvo što nije bilo moguće. Želimo li biti dosljedni, to znači da su vlasti samostalne Hrvatske od 1990. godine do danas pogubnije za ekonomske probitke hrvatskog naroda čak i od nenarodnih vlasti Austro-ugarske i Jugoslavenske Kraljevine. U socijalističkoj Jugoslaviji Republika Hrvatska se razvila u indusrtijsku silu i postala industrijski najrazvijenija Republika, tako da je izvozila i 50 % više proizvoda u Srbiju nego li je iz nje uvozila. Hrvatska je u Jugoslaviji uspješno dizala standard svojih građana koristeći veličinu jugoslavenskog tržišta od 23 milijuna stanovnika za plasman svojih proizvoda. Pa koji je tada razlog da su hrvatski komunisti mogli ono što naši demokratski izabrani predstavnici ne znaju? Odgovor je jednostavan. U Hrvatskoj je najtemeljitije izvedena „domoljubna pljačka“ u cijeloj njenoj povijesti. Lažni su domoljubi Hrvatsku ogulili do kosti. Tako je temeljito ne bi devastirao niti jedan okupator, jer svatko tko dođe u tuđu kuću ima toliko obzira da ostavi nešto domaćinu da diše i preživi. Ali ovi naši lažni domoljubi pokupili su sve što se pokupiti dalo, pa čak i štokove iz zidova kuće koja se zove Hrvatska.

Mi kao da ne shvaćamo da gotovo 30 godina živimo na tuđi račun, živimo od tuđe akumulacije, živimo na dug stalno više trošeći nego privređujući. Za to se u svijetu financija, naravno, plaća skupa cijena. Mi smo u stvari već propali samo to nema tko narodu obznaniti. U financijskim centrima moći već se kalkulira s otocima kojima će se taj dug nivelirati, a taj je proces već započet Zakonom o koncesijama.

Hrvati, zar ste slijepi, zar ne shvaćate, vlastodršci ovu zemlju i ovaj narod vode u neminovnu propast. Brojke su neumoljive, a one kažu da je dug ove zemlje 1991. godine iznosio 4 milijarde USA dolara, a da je danas preko 65 milijardi USA dolara, ili da vam bude jasnije tada je svatko od vas dugovao 840 dolara, a danas svatko od vas duguje 15 000 USA dolara. K tome, navika života na dug i dalje je tu, naše je se elite ne odriču. Time jasno da jasnije ne može biti pokazuju da im do Hrvatske i nije baš previše stalo. A zašto i bi kada će taj dug proračunom prenijeti na građane, a bogatstvo koje su te iste elite stekle u ratnom vihoru će zadržati za sebe.

Kao posljedica svega toga Hrvatsku napuštaju cijele obitelji u potrazi za vlastitim putem do sreće negdje u Europi ili svijetu. Tako je nedavno Njemački statistički ured priopćio da je u 2016. godini iz Hrvatske došlo u Njemačku 55.970 osoba, dok hrvatski Državni Zavod za statistiku govori o svega 36.436 građana koji su otišli iz Hrvatske u različite zemlje svijeta. Kome vjerovati? Našim statističarima ili poslovično preciznim Nijemcima? Radi li se to namjerno? I konačno ako nas je lani samo u Njemačku otišlo gotovo 60 tisuća, koliko nas je još otišlo u Irsku, Austriju,ili druge zemlje svijeta?

Pola nam je zemlje ostalo prazno, a iseljavanje ne jenjava. I kao da postoji neka uzročno-posljedična veza – Što je više ulica s nazivom Mile Budaka, to je sve manje šetača na tim istim trotoarima. Rijetki su oni koji bi prvi čvenk ili spoj ugovorili za sjećanje u ulici M.B. ili imali prvi poljubac na Trgu sa nazivom potpisnika Zakona o krvnoj čistoći.

I sada dok Vučić slavi povijesnu pobjedu u razmjeni dobara između Hrvatske i Srbije, pripisujući naravno zasluge toga svojoj genijalnosti, a ne hrvatskoj kleptomanskoj gluposti; pokazujući istovremeno time nama Hrvatima golu istinu koja se ovdje skriva, ne možemo a ne prisjetiti se promašene, smiješne i isprazne poruke predsjednice izrečene nedavno u Direktu RTL-a:

„Nemojmo skidati gaće ni pred kime“.