Vođina slika

Pa što je ovo? Mi bez toga ne možemo raditi!

Piše: Viktor Ivančić, novossti

Na taj su se način zborno zgrozili delegati HDZ-a u Gradskom vijeću Makarske i demonstrativno napustili sjednicu, iako je ova bila takoreći svečana, jer je održavana u friško obnovljenoj i lijepo uređenoj gradskoj vijećnici, još ispunjenoj intenzivnim mirisima farbe i novog namještaja od hrastovine.

‘To’ što je nedostajalo, ‘to’ bez čega zatečeni hadezeovci nisu bili u mogućnosti pristupiti svome odgovornom poslu, jeste uramljena fotografija Franje Tuđmana u doličnom formatu. Voljeni vođa, elem, nije visio na zidu gradske vijećnice i to je članove pokojnikove partije osujetilo u obavljanju njihovih dužnosti. ‘Mi bez toga ne možemo raditi!’ zavapili su. Na zidu k tome nije visio ni katolički križ, što su ošamućeni predstavnici političke opozicije razumjeli kao dodatni udarac. Nedostajala je također i slika don Mihovila Pavlinovića, ne toliko suštinski važna kao Tuđmanov portret i raspelo, ali ipak znakovita po svom izostanku.

Makarske hadezeovce osobito je povrijedilo bezakonje, tj. ‘kršenje važećih odredbi’ kojim je praćeno ovo političko siledžijstvo. Naime, prema odluci Gradskog vijeća donesenoj u lipnju 2002. – dok je HDZ bio na vlasti – točno je propisano koji predmeti neizostavno moraju biti istaknuti na vidnim mjestima u vijećnici: uz grbove i zastave Republike Hrvatske, grada i županije, obavezni su portreti Franje Tuđmana, Mihovila Pavlinovića i katolički križ.

‘Mi smo legalisti. Ukoliko vijeće i vijećnici ne poštuju zakone i gradske odluke, kako možemo tražiti od građana da se ponašaju sukladno zakonima i odredbama?’ uzrujano je objašnjavao Marko Ožić Bebek, jedan od šefova makarskoga HDZ-a, ogorčen ponašanjem vladajuće većine koja je, bez milosti gazeći i božanske i ljudske zakone, umjesto križa i fotografije Tuđmana na zid vijećnice postavila oveći televizijski ekran.

Vladajuća većina pak, da bi izbjegla buduće proceduralne nesporazume i dovela svoje djelovanje u okvire legalnosti, na istoj je sjednici Gradskog vijeća, bez prisutnosti odbjegle opozicije, poništila spomenutu odluku iz 2002. godine: od toga trena ni Tuđman ni raspelo više nisu obavezni dio interijera vijećnice. Od strane onih koji su ostali u raspravnoj dvorani, prognani su jednoglasno.

Na sličan je bešćutan način SDP-ova vlast u Makarskoj postupila prije nekoliko mjeseci, samo što se tada na njihovu udaru nije našao voljeni državnik, već sama država. Tada je ukinuta odluka prethodne – HDZ-ove – vladajuće većine da se prije svakog zasjedanja Gradskoga vijeća intonira nacionalna himna. Dotad, godinama, članovi lokalnoga parlamenta morali su u stavu mirno odslušati ‘Lijepu našu’, po mogućnosti s rukama na srcu, i tek zatim, nakon što se obredno zavjetuju Domovini, pristupiti redovnoj političkoj aktivnosti.

I eto sad velikih novosti u Makarskoj: nema više himne, nema Tuđmana, nema katoličkog križa, nema čak ni zlosretnog Mihovila Pavlinovića, a bogami nema ni HDZ-a u gradskoj vijećnici. A što je najgore – sve je u skladu sa zakonima i gradskim propisima. Podružnica stranke Tomislava Karamarka nalazi se pred ozbiljnom dilemom: hoće li ubuduće ipak nazočiti sjednicama Gradskog vijeća i sudjelovati u političkom odlučivanju, makar tako da sabotira svaku inicijativu SDP-a, ili će pak ustrajati u bojkotu, izuzeti se iz političkog života grada i na taj način pružiti otpor nasilju vladajuće većine, ali sada bez onog blagotvornog alibija prema kojem to čine ‘zbog kršenja zakona’?

S druge strane, što bi to značilo da oporbeni vijećnici pohode sjednice dok u vijećnici nema Tuđmanove slike, ako – prema vlastitom priznanju – oni ‘bez toga ne mogu raditi’? Ne bi li u tom slučaju oni predstavljali bezglave i potpuno nemoćne političke invalide s kojima će se vladajući poigravati kako god im se prohtije? Nisu li članovi najveće hrvatske partije dovabljeni u stupicu: servirani su im legalni uvjeti za političko djelovanje, ali bez Oca & Utemeljitelja koji ih sa zida nadzire i usmjerava oni ‘ne mogu raditi’. Proždire ih teška dvojba: treba li dolaziti na posao ako si onemogućen u tome da ga valjano obavljaš?

Navodno se ovim problemom užurbano bave i u zagrebačkoj središnjici. Postoji ta opcija da makarski hadezeovci – kada se već dogodila nesreća da u njihovoj gradskoj vijećnici ne visi Vođin portret, kao uramljeni znak jednakosti između partije i države – u svojim novčanicima nose sličice Franje Tuđmana, uz fotografije supružnika, djece i kućnih ljubimaca, ili da ih postave na zaslonima svojih mobitela. Isti bi uređaj, korištenjem slušalica, mogao poslužiti tome da svaki od vijećnika na početku sjednice u osami posluša nacionalnu himnu, na taj se način obodri i postane mentalno dorastao raspravi koja slijedi.

Prema nekim saznanjima, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko osobno već uvelike koristi takve oblike samopomoći, pogotovo kada se zatekne u prostorima čija unutrašnja dekoracija nije na razini nekadašnje vijećnice u Makarskoj. Jedan strani diplomat nedavno se povjerio u intimnome društvu: ‘Nije me toliko iznenadilo što Karamarko u svom novčaniku nosi Tuđmanovu sliku, već to što na toj slici Tuđman toliko sliči na Pavelića.’ ‘Ma nemoj?’ navodno se zgranuo jedan od sugovornika. ‘Časna riječ’, potvrdio je diplomat kimajući glavom. ‘Prema tome, kad hadezeovci s Tuđmanovim slikama nasrću na zidove, kvaka je na slovu z.’

Do sličnog je zaključka izgleda došao i makarski vijećnik, jer je prema zagrebačkoj središnjici izrazio bojazan da će individualna i unutarstranačka konzumacija Vođine karizme davati polovične rezultate. Nije stvar samo u tome da Tuđman na hadezeovce pozitivno utječe i čini ih radno sposobnima, nego on treba istovremeno zbunjivati i strašiti njihove političke protivnike. ‘SDP će se drugačije ponašati u vijećnici dok ih naš Vođa sa zida drži na oku’, navodno je poručio Marko Ožić Bebek. ‘Tuđmanova prisutnost u javnim prostorima od krucijalnog je značaja!’

Shvativši ozbiljno zebnju lokalnog aktivista, a ne želeći ništa prepuštati slučaju, iz središnjice HDZ-a navodno su zatražili stručnu pomoć od nezavisne analitičke službe ‘Novosti’. Nakon što su uzeli sve parametre u obzir, u analitičkoj službi ‘Novosti’ procijenili su kako je makarski vijećnik, po svemu sudeći, u pravu. Ipak, za konačnu odluku bilo bi mudrije sačekati subotu, 29. novembra, kada će njegova teza biti testirana na terenu.

‘Zašto baš subotu, 29. novembra?’ navodno se začudio Marko Ožić Bebek, na što su iz analitičke službe ‘Novosti’ pojasnili: u subotu, 29. novembra, pripadnici Torcide će organizirati veliki protestni miting na splitskoj rivi, kao izraz otpora nasilju iz Zagreba, a s drugog kraja obale na oku će ih držati brončani lik onoga koji je prouzročio sve protiv čega se bune. Zanemarimo li ostale zločinačke aktivnosti, spomenički subjekt u najmanju je ruku kompletan hrvatski nogomet sveo na servisnu službu građanskog Dinama.

‘Bilo bi logično očekivati da prosvjednici Brončanoga dignu u zrak, ili ga barem propisno devastiraju, jer je on bio utemeljitelj i glavni projektant zla protiv kojeg oni danas dižu glas’, telefonom je analitičar ‘Novosti’ tumačio makarskome vijećniku. ‘Ukoliko to ne učine, možemo zaključiti kako je Vođina karizma dovoljno prijemčiva da one koje je unesrećio dobiva na svoju stranu.’

‘Čekajte malo’, pobunio se vijećnik. ‘Pa i makarski hadezeovci idu na protestni miting. Hajduk je za nas svetinja!’

‘I nećete Tuđmanov spomenik zaliti kantama boje?’

‘Naravno da nećemo.’

‘Eto vidite. Hajduk je svetinja, ali pičke žive vječno.’