Vjeronauk nije stvar izbora, već je stvar iznude

Izdvajamo

• Gromoglasna šutnja tako prati i niz civilizacijskih obljetnica u studenom, koje se sustavno ignoriraju, dok se one vjerske guraju u prvi plan. Tim sustavnim erodiranjem školstva došli smo u situaciju u kojoj roditelji imaju pravo na izbor, a zapravo ga nemaju, znaju što im je za djecu najbolje, a izabiru najgore i stoga možemo s pravom kazati kako je vjeronauk u školi stvar iznude, ne izbora, stvar manipulacije i straha kojim se stvaraju dobri i krotki vjernici, ne budući znanstvenici, kirurzi, profesori. Jadna je zemlja koja ima takvu budućnost, no još je jadniji narod koji se nema hrabrosti suočiti sa istinom.

Povezani članci

• BH novinari zabrinuti zbog prijetnji Predragu Luciću
• A sada naputak iz Beograda: Hoće li preživjeti BiH?
• Maja Krek: Šta znači “prosečna zarada” ako je većina nema?
• Ugledni teolog Ivan Bubalo pita Dragana Čovića: Kako te nije stid slaviti sa Dodikom godišnjicu genocidne tvorevine i primati njezina odlikovanja?
• Blogoreja
• Kako napraviti zabranjeni film?

Foto: Cartoon Movement

„Staroga je Boga zahvatio pakleni strah. Sam čovjek postao je njegova najveća pogreška, stvorio je sebi suparnika, znanost stvara jednakost Bogu – sa svećenicima i bogovima je gotovo ako je čovjek učen! – Moralna pouka: znanost je sama po sebi nešto zabranjeno – ona je samo zabranjeno. Znanost je prvi grijeh, klica svih grijeha, iskonski grijeh. Samo to je moralna pouka. – “Nemoj spoznati!” – iz toga slijedi ostalo. – Pakleni strah nije ga spriječio da bude domišljat. Kako se obraniti od znanosti? Bio je to dugo glavni problem. Odgovor: Van s čovjekom iz raja!”

„Antikrist“ – Friedrich Nietzche

Normalno je da volite svoje dijete, kao što je normalno da želite da u svom obrazovanju, u svojoj sredini u školi bude sretno, ni na koji način diskriminirano. Na tu činjenicu računaju naši ministri koji su vas izvjestili kako se postojeći zakonski okvir, unatoč pritiscima Crkve neće mijenjati i kako vi, roditelji, imate još uvijek pravo izbora – po svom svjetonazorskom nahođenju. Koliko je licemjerna ta preporuka najbolje nam govori istraživanje udruge Protagora koja već dugi niz godina upozorava na sustavnu diskriminaciju osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika koji zbog svjetonazorskog ili nekog drugog uvjerenja ne žele pohađati vjeronauk, a nije im ponuđen odgovarajući izborni predmet.

Ako stavimo na stranu grubo i višegodišnje kršenje Ustava RH u kojem sekularnost jasno stoji kao temelj, kako obrazovanja, tako i države same po sebi, jasno nam je kako se u školama provodi sustavna i perfidna indoktrinacija, djeca koja ne pohađaju vjeronauk stigmatizirna su i često ih se prokazuje kao „loše Hrvate“, „djecu komunjara“, pa je vjeronauk sam po sebi, ako imate dijete koje volite, želite mu mir i sreću u školskom okruženju, smišljeno i planski postao izbornim predmetom identiteta, ne obrazovanja. Smišljeno, kažem, jer se u društvu sustavno provodi nasilna klerikalna histerija koja teži uprvo tome, identifikaciji djece sa svojom sredinom, a koju roditelji iz straha za svoje dijete prešutno podržavaju. Drugim riječima, ministarstvo nije briga za progres i obrazovanje vaše djece koja bi trebala imati informatiku kao osnovu za život u modernoj civilizaciji, već je ministarstvu bitno da vaša djeca imaju teološke temelje koji im u stvarnom životu i budućnosti neće služiti zapravo – ničemu.

To nam zorno potvrđuje najnovije imenovanje notornog Ladislava Iličića, predsjednika stranke (HRAST) koja se godinama zalaže da u domeni školstva i kulture dominira teološki pristup, na mjesto stručnog svjetnika ministarstva kulture, točnije ministrice Obuljen. Kako se radi o „posebnom savjetniku“ čija je kompetencija isključivo rad na polju sustavne indoktrinacije, izvjesno je kako će se aktivan plan vjeronauka kao iznude nastaviti na svim poljima, a najviše postavljanjem neodlučnih roditelja u poziciju bez izbora, jer prosječan Hrvat, iako svjestan kako mu se sa potomstvom bestidno manipulira, ne želi da mu to isto dijete bude u školi stigmatizirano kao „loš Hrvat“ ili ne daj bože „dijete komunjara!“

Da je tome tako, da se sustavno radi na toj agendi, kazuje nam i niz zanimljivih reakcija koje ovih dana dolaze iz same Crkve, njenih institucija, ali i šutnja institucija države, ministarstva znanosti i naravno medija koji se ne usuđuju stvari nazvati pravim imenom. A pravo ime za „slobodu izbora“ koja se nudi roditeljima i djeci jest klasična iznuda, dobro osmišljen program koji funkcionira po sistemu straha i krda, a kojeg možemo isčitati upravo iz najnovijih stavova Crkve, tj. onoga što ona od ministarstva znanosti očekuje.

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić una početku nove školske i katehetske godine poručio je – “tko je za vjeronauk u školi, taj je za čovjeka, a tko je za dobro suvremenoga čovjeka, bit će i za vjeronauk u školi”. Član Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić nas je nadalje izvijestio kako su hrvatski biskupi na redovitom 55. plenarnom zasjedanju HBK raspravljali o katehezi u novim okolnostima, pastoralnim kolokvijima za svećenike i uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja o kurikularnoj reformi. Na konferenciji za novinare mons. Hranić je među ostalim obrazložio da je na zasjedanju raspravljano i o tomu što MZO očekuje od HBK glede vjeronauka kao školskoga predmeta te što se u sklopu kurikularne reforme očekuje od stručne skupine za katolički vjeronauk. Stav Crkve je, ako vjerujemo HBK i Đuri Hraniću jasan i nedvosmislen po pitanju vjeronauka, koji bi po novom nacrtu zakona kojeg predlaže HBK trebalo uvesti i u – vrtiće.

Napomenimo, tek reda radi, kako su prema čl. 2 stavka 3. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture roditelji i punoljetni učenici koji bi željeli promijeniti odluku o pohađanju vjeronauka dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine. Mnogim roditeljima djece koja ne pohađaju vjeronauk najveći problem predstavlja neprimjereno zbrinjavanje njihove djece, ali i sve veća diskriminacija od strane njihovih školskih kolega. Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka, (ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi), sjede u hodniku ili šetaju dvorištem.

U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“. No problem o kojem se ne govori u javnosti grubo je stigmatiziranje te djece od strane njihovih vršnjaka. Postoje nebrojeni prijavljeni slučajevi, a u nekima se djeca sustavno maltretiraju, izložena su psihičkim i fizičkim zlostavljanjima, a sami roditelji ne usuđuju se jvno prijaviti zlostavljanja ili obavijestiti nadležne u školi, policiju i pravosuđe.

“Vjeronauk je tema koja je visoko politizirana. U ovom trenutku ne postoji plan revidiranja vjeronauka kao izbornog predmeta, ali ono što treba naglasiti da je škola odlučujući faktor u tome da se kao izborni predmet organizira tako da učenici koji ne idu na vjeronauk nisu zakinuti; rasporedom sati, odnosom prema učenicima i njegovanjem atmosfere tolerancije u samim školama“, navela nam je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, još jedna od perjanica licemjerja koje vlada u našem školstvu koje se voli prikazivati modernim, europskim i sekularnim, a u kojem profesori, učitelji šute u strahu za svoju egzistenciju, neki čak svjesni nasilja koje se provodi nad učenicima koji ne pohađaju vjeronauk.

Gromoglasna šutnja tako prati i niz civilizacijskih obljetnica u studenom, koje se sustavno ignoriraju, dok se one vjerske guraju u prvi plan. Tim sustavnim erodiranjem školstva došli smo u situaciju u kojoj roditelji imaju pravo na izbor, a zapravo ga nemaju, znaju što im je za djecu najbolje, a izabiru najgore i stoga možemo s pravom kazati kako je vjeronauk u školi stvar iznude, ne izbora, stvar manipulacije i straha kojim se stvaraju dobri i krotki vjernici, ne budući znanstvenici, kirurzi, profesori. Jadna je zemlja koja ima takvu budućnost, no još je jadniji narod koji se nema hrabrosti suočiti sa istinom.

Kada nam ta ista djeca odu zauvijek, ostat će nam satisfakcija da smo im dali prave kršćanske temelje. Na žalost na svjetskim znanstvenim ustanovama na kojima će raditi nema križa na zidovima, kao što nema pozdrava domovini, svetih misa i časnih sestara po učionicama.

No vi možete biti mirni. Vaša djeca sa vašim stavom i vašim strahom, nikada znanstvena budućnost i elita neće postati. Štoviše, možete već sada po trgovačkim centrima tražiti im – habit!

Splitski dnevnik RTL