Vjera u pravdu je vjera u Čovjeka!

Izdvajamo

• ! U ime svih dosadašnjih i budućih žrtava dužnost nam je da kažemo ”Non Pasaran”!

Povezani članci

• Zašto prijetnje zbog revizije ako je Srbija „čista“
• Ludi za Veležom
• Sabina Ćudić: Pokažimo da poštujemo Dan nezavisnoti i kroz poštivanje prava radnika
• Penzići trče na groblje, ne počasni krug
• Viktor Ivančić: Kako ne biti Jugoslaven?
• Humanistika u raljama kapitalističke birokratije

foto: BNTV

Najodgovorniji za današnje stanje nesigurnosti i nepravde su isključivo oni koji donose i sprovode današnje zakone. Najbolje na svojoj koži su to osjetili roditelji djece – žrtava  jednog sistema poremćenih ljudskih vrijednosti!

Stara kletva kaže; ”Da bogda imao pa ne imao!”. Valjda se u toj kletvi odslikava i stalna  ljudska težnja  da  se  gradi  jedno pravedno društvo  sa uspostavljenim sistemom vrijednosti.  Onaj ko nije svijestan koliko je pravda važna mora da doživi nepravdu sa svim destruktivnim posljedicama da bi je valjda više cijenio! Ali cijena je previsoka, ponekad plaćena krvlju, kao što je to u slučaju Bosne i Hercegovine.

Danas tražimo pravdu za najljepše cvijetove uvele u vremenu nepravde. Pravda za Davida! Pravda za Dženana! Pravda za Mahira! Pravda za Vedrana! Pravda za Selmu! Pravda za sve one žrtve koji su svojim životima platile vrijeme nepravde. I koliko imena sa dubokim pijetetom treba još pomenuti pitajući se ima li svemu ovome kraja. Je li moglo biti drugačije, jesmo li mogli da ih spasimo?  Sociolozi tvrde da jesmo, da smo bili svijesniji što nam pravda kao društveno-moralna kategorija znači i odlučniji da je po svaku cijenu branimo.

Ne vjerujem da možemo vratiti osmjehe na lica njihovih roditelja u njihovoj potrazi za pravdom.  Ali svojom podrškom možemo im vratiti vjeru da nisu sami i da nas se tiče sudbina njihove djece.  Vjeru da će istina ugledati svjetlo dana a krivci biti kažnjeni. Jer oduzeti im vjeru u pravdu je isto kao i otrgnuti im vjeru u ljude.

I to je upravo ono što je predmet mog pisanja. Novinar jednog lista je pitao Davora Dragičevića, kako to da on i grupa ”Pravda za Davida” ima podršku od Bošnjaka i Hrvata a on sam je bio u vojsci Republike Srpske i ratovao protiv njih?

Davor mu je odgovorio da smo ratovali i protiv Njemačke, a naši su ljudi svejedno 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka išli na rad u Njemačku i imali dobre odnose sa Njemačkim narodom.

Davor Dragičević  je jednom bio žrtva jer mu je nasilno otrgnuto njegovo vlastito dijete. Davor Dragičević nije dozvolio da ga pomenuti novinar ponovo ”napravi” žrtvom, oduzimajući mu pravo da vjeruje u ljude!

Roditelji nastradale djece su svijesni da su njihovi ”klinci i klinceze iz geta” u stvari žrtve jednog vremena i društva poremećenih vrijednosti.

Hoćemo li uzeti sudbinu u svoje ruke?

Bosna i Hercegovina je uvijek bila ”žedna” pravde!  Generacije svjedoče stotinama godina da nepravda nije nedostajala na našim prostorima.

Neozbiljni su oni koji kažu kako je na nas bačeno prokletstvo! Do nas je samih koliko smo spremni da se borimo za društvo u kome vlada pravda! Legende volim ali u njih  ne vjerujem! Poput one koja kaže, da turski sultan Mehmed El Fatih, u svom snu, noć prije nego što je osvojio Bosnu, nije usnuo jednog od časnih ashaba Omera. Prema istoj legendi  tumač sna mu je  predskazao kako u Bosni pravde nikad neće biti zbog čega će se njen narod uvijek morati boriti za nju!

Najodgovorniji za današnje stanje nesigurnosti i nepravde su isključivo oni koji donose i sprovode današnje zakone. Najbolje na svojoj koži su to osjetili roditelji djece – žrtava  jednog sistema poremćenih ljudskih vrijednosti! U ime svih dosadašnjih i budućih žrtava dužnost nam je da kažemo ”Non Pasaran”!

.