VIKTOR IVANČIĆ: ŠMRC FAŠIZMU

Povezani članci

• Hvalile se delije!
• Batinaška ispostava Ministarstva kulture
• Pobjeda hrvatske Zeleno-lijeve koalicije šalje poruku većeg prijateljstva i gostoljubivosti za cijelu regiju
• SDP bi morao izvući pouku iz hrvatskih izbora
• Ubojice iz Klaićeve
• Ćurak, Karić i Jukić o slobodi medija: Časno novinarstvo može promjeniti svijet

„To je bila čista perverzija, draga moja. Nanio sam neprocjenjivu štetu i stranci i građanima. Ispalo je luđe nego da mi je Mile Budak šef protokola. I ja bih se smijenio da imam dvije čiste u mozgu!“

 Piše: Viktor Ivančić- Novosti

Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, navodno je sumanuto kolutao očima i trzao bradom čitajući novinske izvještaje o tome kako je visokorangirani član njegove stranke, Ivo Baldasar, gradonačelnik Splita, obilježio 9. svibnja, Dan pobjede nad fašizmom.

Dotični je, kako prenose novine, a Milanović čita, toga dana kao visoki uzvanik prisustvovao otkrivanju spomenika IX. bojni HOS-a „Rafael vitez Boban“, vojnoj postrojbi iz zadnjega rata koja nosi naziv po ustaškome ratnom zločincu, zapovjedniku zloglasne Crne legije, k tome su se na toj priredbi pripadnici jedinice postrojili pod crnim zastavama, u crnim uniformama, s oznakama na kojima je ispisan nacistički pozdrav „Za dom spremni“, k tome je taj Baldasar još i aplaudirao kada se bivši zapovjednik pravaške bojne, pukovnik Marko Skejo, okupljenima obratio istim ustaškim pozdravom, k tome je taj Baldasar počinio i onaj neoprostivi gaf u svome govoru, lapsus koji je rulja u crnim kostimima dočekala ovacijama, stao je pred mikrofon i rekao: „Danas je dan pobjede, dan pobjede nad antifašizmom…“

Strašno! – navodno su grozničave misli jurile kroz glavu Zorana Milanovića. – Je li taj Baldasar uopće pri sebi?! Na taj način pljunuti na slavnu antifašističku tradiciju SDP-a, ukaljati je tako gnusnim postupcima, raznijeti je kao da je kula od pijeska… Nečuveno! Radi li on to namjerno ili nema dvije čiste u mozgu? Slikati se s crnokošuljašima, slaviti Rafaela Bobana, pljeskati na ustaški poklič, i to na Dan antifašizma… Potpuni užas!

Predsjednik SDP-a navodno je kiptio od srdžbe. Želi li taj Baldasar da SDP bude izjednačen s HDZ-om i po pitanju odnosa prema fašizmu? Kao što se to već dogodilo s korupcijom? Želi li zbrisati zadnja obilježja poštene hrvatske ljevice? I sada bi on, sve usamljeniji partijski vođa, okružen čoporom opasnih bezveznjaka, trebao vaditi kestenje iz vatre, razriješiti ideološku konfuziju, renovirati narušeni ugled stranke. E pa neće to tako ići, gospodo…

– Zovite mi hitno onog gradonačelničkog štetočinu! – navodno je naredio tajnici, a onda otpio par gutljaja mineralne vode ne bi li primirio ustreptali organizam.

Kada se kroz manje od pola minute telefon oglasio, navodno je odlučio ne okolišati, nego zaigrati otvorenim kartama.

– Zašto mi to radiš?! – navodno je viknuo Zoran Milanović.

– Što ti radim? – navodno se čulo s druge strane.

– Sramotiš nas, eto što radiš!

– Kako te sramotim?

– Ne samo mene, nego čitavu stranku! Što ti misliš, da smo ugled našli na cesti? Godinama držimo do nekih principa, strpljivo pokušavamo graditi nekakav sustav vrijednosti, nešto po čemu ćemo biti drugačiji od onih Karamarkovih razbojnika, a ti onda sve to pogaziš bez milosti, kao zadnja bitanga. Ne može to proći bez posljedica, samo da znaš, takve postupke neću tolerirati. Može te biti stid!

– Milanoviću, odjebi! – navodno se čulo s druge strane, nakon čega je uslijedila znakovita dramska pauza.

– Kako to sa mnom razgovaraš?! – navodno se zgranuo predsjednik SDP-a. – Znaš li ti s kim pričaš?!

– Milanoviću, odjebi u skokovima! – navodno se čulo s druge strane, a zatim hladno klik i monotono tuljenje aparata.

Dobrih nekoliko minuta predsjednik SDP-a ostao je ukočen s telefonskom slušalicom u desnoj ruci, toliko da se i tajnica zabrinula intenzitetom nastale tišine, te je oprezno provirila kroz vrata ureda.

– Je li sve u redu, predsjedniče? – navodno je pitala – Djelujete uzrujano, nešto se desilo?

– Šokiran sam ponašanjem Ive Baldasara – navodno je kroz zube procijedio Milanović i konačno vratio slušalicu u ležište.

– Mislite Vojka Obersnela?

– Zašto njega?

– Zato što ste sad s njim razgovarali telefonom.

– A to je bio Obersnel?

– Rekli ste da zovem „onog gradonačelničkog štetočinu“ – navodno je zacvrkutala tajnica – i ja sam, logično, nazvala Obersnela. Otkad se desilo ono s Linićem, „onaj štetočina“ je obično gradonačelnik Rijeke. Zar sam pogriješila?

Tako je ideološki prijepor u vrhu SDP-a ostao neraščišćen. Barem zakratko, jer je svega nekoliko minuta kasnije navodno zazvonio telefon u uredu splitskog gradonačelnika.

– To je sigurno Milanović! – navodno je Ivo Baldasar doviknuo tajnici. – Ne javljaj se!

– Zašto? – navodno se ova začudila. – Milanoviću se uglavnom javite i prije nego zazvoni telefon.

– Sad je drugi slučaj! Sad zove jer hoće da me smijeni!

– Ne može vas on smijeniti, gradonačelniče, pošto su vas izabrali građani.

– Naći će on načina. Jebe se njemu za građane!

– Ali zašto bi vas smijenio? – navodno je pitala tajnica.

– Kako zašto? – navodno je raširio ruke gradonačelnik. – Pa na Dan antifašizma sam odavao počast jedinici koja se zove po nacističkom vojskovođi. Pljeskao sam na ustaški pozdrav. Slikao se s crnokošuljašima. To je bila čista perverzija, draga moja! Nanio sam neprocjenjivu štetu i stranci i građanima. Ispalo je luđe nego da mi je Mile Budak šef protokola. I ja bih se smijenio da imam dvije čiste u mozgu!

– Ali nemate – navodno ga je utješila tajnica – niste vi tako nisko pali.

– Točno – navodno se složio Baldasar – ali znam što se Milanoviću mota po glavi, pogotovo kad mu još sole pamet sa svih strana. Misli: ne mogu dopustiti da SDP otvoreno podupire ustaše! Misli: kakav sam ja to predsjednik ljevičarske stranke ako se ne distanciram od budale koja na Dan antifašizma veliča fašizam?

– Ako se distancira, onda ovo nije on – navodno je primijetila tajnica i pokazala prema telefonu koji je uporno zvonio.

– Kako to mislite?

– Ne može se u isto vrijeme distancirati od vas i zvati vas telefonom. To nije logično.

– Dobro kažete… – navodno je zatreptao očima gradonačelnik Splita, raznježen otkrićem, a osmijeh mu se razlio licem. – Prihvatite poziv!

Pet sekundi kasnije tajnica se navodno umilnim glasom obraćala aparatu:

– O, vi ste, gospodine Milanoviću… Sačekajte samo malo… – navodno je rekla, a zatim prekrila dlanom slušalicu i okrenula se prema konsterniranom Baldasaru. – Ipak je on… Da mu kažem da ste u WC-u ili nešto slično?

– Sad je kasno, sad je kasno… – navodno je ovaj cvilio.

– Nije, mogu mu reći da ste išli pišati…

– Već sam se upišao… – navodno je klonuo gradonačelnik i nemoćno pogledavao ka međunožju.

Malo zatim navodno je sjeo za svoj stol, drhtavom rukom podigao telefonsku slušalicu nakon što je tajnica prespojila poziv, duboko udahnuo i što je glasnije mogao uskliknuo:

– Smrt fašizmu!

– Sutra u podne da si se nacrtao u Zagrebu! – navodno je odbrusio Zoran Milanović ne uzvraćajući na pozdrav. – Ovo je sad problem čitave stranke i raščistit ćemo ga na izvanrednoj sjednici predsjedništva. Sve ima svoje granice. Kardinalno rušenje ugleda partije nije dopustivo!

– Kakvo rušenje? – navodno je zaječao.

– Nećemo to rješavati telefonom. Ali ćemo, bogami, riješiti! Neke stvari u SDP-u ne možemo tolerirati!

– K-koje stvari? – navodno je mucao gradonačelnik.

– To da meni Obersnel govori da odjebem – navodno je rekao predsjednik.