Veliki čovjek, moj komšija Budo Koprivica

Povezani članci

• Pustite da sami biramo svoje
• PAOLO ROSSI I PČELICA MAJA
• Hulje protiv Aide Ćorović
• Nestajanje Bosne
• OČI ŠIROM ZATVORENE
• NAJGLAVNIK I ODRUBGLAVNIK

Evo nađoh link na yuotube za dokumentarni film o mom krasnom komšiji Budi Koprivici. Ja sam dovoljno star da se sjećam kad je Budo došao na Carinu. Kuća koju je kupio u ulici Mladena Balorde je  samo pedesetak metara udaljena od Kazazića kuća, a krojačku radnju je imao u Sevinoj kući gdje je sada kafić. Budo je odličan krojač, i još bolji čovjek. Drago mi je da je ovaj film napravljen, ali mislim da nije dovoljno istaknuta istinska vrijednost njegovog humanog djela u toku prvog dijela rata. Budo je inače skroman čovjek, pa je možda i to jedan od razloga što nije više toga rečeno.

Već sam raji na mojoj listi spominjao kako je Budo dva puta skidao sa kamiona muža od moje rodice kojeg su bijeli orlovi pokupili. Po svemu sudeći bi završio sa ostalim ubijenim u Uborku. A onda ga je Budo odveo u svoju kuću i rekao da će ga do daljnjeg predstavljati kao svog rođaka. To je bilo u periodu maj-juni 1992. kad je lijeva obala Mostara bila okupirana. Siguran sam da ima još komšija kojima je Budo pomogao i koji su trebali da to kažu. 

Govori Budo i o periodu kad nije bilo lako biti Srbin u Mostaru dok Perišićeve granate siju smrt po gradu. Svako je bio ‘sumnjiv’, a mnogi ljudi su olako prihvatali glasine od kojih je često zavisio nečiji život. Ali nema gorčine u Budinom  glasu dok o tome govori.

Mnogi od mojih prijatelja su tada bili izloženi raznim vidovima maltretiranja, od verbalnih do onih drugih. Znaju to dobro Mišo, Ljubo, Milan, Vlado, Aco. Mi koji smo vjerovali u svoje prijatelje i komšije, a bili smo u TO, smo imali dosta muke da ih zaštitimo koliko je to bilo moguće. Nismo mogli biti uvijek na pravom mjestu. Ne znam ko su bili ti koji su prijetili Budi, jer sam ja tada bio u Brankovcu a ne na Carini. Znam samo da je u svakom ratu osveta najčešće uperena u krivom smjeru. Mene su mnogi bijelo gledali kad bih im rekao:”Ako hoćeš da se svetiš, što ne odeš do Pala i potražiš  tamo Radovana?”.

Ali uvijek se lakše okrenuti onima oko sebe, jer su oni dostupni i uz to slabiji, iako trpe iste ratne nedaće kao i ostali u gradu. Da ne pričam dalje, daleko će me odvesti mostarski vremeplov. Pogledajte film i poslušajte čovjeka koji je ne samo zapamtio očeve riječi da gleda kakav je ko čovjek, a ne kako mu je ime, nego se i po njima u životu vladao.

Tako su i nas učili, i roditelji i ondašnja mostarska mahala.

Veliki je čovjek moj komšija Budo Koprivica. Mnogo veći nego što izgleda u ovom filmu.