Vedrana Rudan:Kad svetac sucu piše

Povezani članci

• Promocija knjige Snena straža i grupna izložba Medius Promiscus u Zvonu
• Bogozaborav bogoubojica
• KAMO TO VODI?
• Baletski gala koncert u Vranju
• Zašto robovlasnici kukaju, a robovi šute?
• REHABILITOVANI DRAŽA MIHAILOVIĆ:OČISTIMO DRŽAVU OD HRVATA I MUSLIMANA

Čitam danas na Indexu nevjerojatnu priču. Don Ivan Grubišić, naš najskromniji i najčasniji i jedini nevini saborski zastupnik, doduše neki drugačije govore, mediji, gdje su vaši istraživači, pozvan je na Splitski sud jer ga je neka žena optužila da joj nije isplatio devet plaća dok je kod njega radila.

U tekstu piše da je poziv don Ivanu Grubišiću uredno uručen iako on to uredno negira. I još kaže nešto što jedva da je vjerojatno: “Tužila me bolesnica, pisao sam sucu da me s tim više ne uznemirava. Prvo neka je vještače.”

Pa dodaje: “Što se mene tiče, slučaj je završen i na sud ne namjeravam doći.” Don Ivan Grubišić nije oduševljen ni što je platio 600 kuna “nekakve takse”.

 Ne vjerujem da je itko od nas građana zemlje Hrvatske očekivao tako bahato ponašanje Nacionalnog Sveca. To što je on učinio toliko je nevjerojatno da bi ga trebalo “vještačiti.”

 Donu Ivanu Grubišiću nitko nikad nije rekao da se sud mora poštovati? Da nitko nema pravo “pisati sucu”, predlagati “vještačenja” i odbijati dolazak. Njemu može suditi samo Bog?

Pred nekoliko godina mene je Ljubomir Čučić, nekadašnji poslanik, optužio da sam ga u, danas već pokojnoj Latinici, “vrijeđala”. Poziv mi je bio uručen, ja sam se zbog prvog nedolaska uredno sucu ispričala, dogovorili smo idući termin, najavila sam da ću doći.

 Toga dana, još sam bila u krevetu, na kućnim su mi se vratima ukazala dva policajca koja su me htjela maricom odvesti u Zagreb. Na dugačko i široko sam im objasnila da ću samo na brzinu navući grudnjak, gaćice i nešto preko toga, bilo je pakleno vruće, i krenuti put Zagreba svojim kolima. Dečki su mi povjerovali na riječ.

 Srčani sam bolesnik i zaista sam se jedva dovukla do sudnice jer su svi prozori na sudu bili zatvoreni, zraka nigdje. Sjela sam na optuženičku klupu, u vrat mi je dahtao Ljubomir Čučić, kasnije je odležao godinu dana zbog zlostavljanja supruge.

 Tražila sam bilo koji način da dođem do daha a onda sam krajičkom oka ugledala da je jedan prozor u sudnici poluotvoren, digla sam se i pojurila prema izvoru zraka. Ne mogu vam opisati kojim se tonom na mene izderao sudac: “Optužena, vratite se na mjesto!”

Optužena se vratila na klupu manja od makova zrna i molila boga da ne krepa zbog vrućine i sučeve nemilosti. Tada mi se činilo da bi sa mnom bolje postupali da sam na zebri pobila šestero dječice.

Očito, vremena su se promijenila. Danas možeš primiti poziv i ne se na sudu pojaviti, tražiti “vještačenje bolesnice”, pisati sucu da te više ne “uznemirava”, tvrditi da je “što se tebe tiče slučaj završen…” Done, done… Da li je moguće da je iz našega Sabora upravo išetao jedini svetac?

Vedrana Rudan