VATRENA LJUBAV NA VRHU PIRAMIDE

Povezani članci

• Traktor revolucija
• Svijet naš svakidašnji: TKO JE TU LUD?
• Kvarna politika i klimatski bijes ispraznili tanjur
• Bosanac – kako to gordo zvuči!
• Senad Pećanin: Granica – najskuplja balkanska riječ
• Jedna subota sa Kurtijem

Vozio sam za Visoko. Volim auta. Volim puteve, dobre puteve. Ne moraju biti široki, sa četiri ili šest traka. To nije neophodno. Bitno je da su održavani i glatki, da gume šutke klize po njima. Treća, četvrta, ponekad peta brzina. Sve se odvija savršeno. Idem u posjet Semiru Osmanagiću. Znate, to je onaj čudak sa šeširom tipičnim za arheologe koji tvrdi kako je otkrio piramide u Visokom. Ništa neobično. Želi li da se spase od samopropadanja, svijet tek treba da se lomi pod teretom neobičnih otkrića. Ako to bude spriječeno, civilizacija će nepovratno izgubiti smisao vlastitog postojanja i bit će uništena novim potopom ili ledenim dobom. Mi ne odlučujemo o tome, nego bogovi. Ne da ne odlučujemo u potpunosti, jer smo tvorci vlastitih sudbina, ali okidač na kraju povlače superiorni anđeli smrti. Bogove ne interesuje naš suhoparni intelekt, oni provociraju naš let ka zvijezdama. Već se zna kako smrt ne postoji, kako ukus proizvodi karakter, karakter misli, misli namjere, namjere riječi, riječi djela, a djela sudbinu. Kako im ukus nije na nivou, sudbina Balkanaca je zapečaćena. Uglavnom, ni ostali nisu bolje sreće. Vjerovatno je kako smo kao civilizacija već osuđeni na propast. Krug je zatvoren. Sve gluposti o raju i paklu možete okačiti mačku o rep. Jer, u određenim okolnostima, raj može izgledati kao pakao, a pakao kao raj. Suština je u subjektivnom poimanju životnih detalja. A tih je detalja beskonačno mnogo i odvijaju se u beskonačnom vremenu u beskonačno velikom prostoru. Mi smo dio toga. Balkanski intelektualci teško vare takve stvari. Razni Lovrenovići, Jergovići, Imamovići… Ne kažem da su to loši ljudi. Niko nije loš. Samo njihov je rad jednoličan i predvidiv. Neki uopšte ne znaju pisati. Čudo da se u njihovom tijelu svakog trenutka odvija na milijarde smislenih procesa, na koje nemaju nikakav uticaj, njima ne predstavlja dovoljan poticaj za kreativno razmišljanje. Ko vodi brigu o tim procesima bez kojih ne bismo bili ovo što jesmo, bez čega uopšte ne bi bili? Zato ovdje sve vrvi od dosadnih i neproduktivnih pisaca, političara, kulturnih radnika ili znanstvenika. Ako si dosadan onda si i opasan. Radije ću razgovarati sa automehaničarom ili kurvom nego sa ucviljenim piscem ili političkim teoretičarem. Interesantnije je i sigurnije po smisao života. Treba se truditi povratiti sjećanje o vlastitom Bogu. Ovo nije samo materijalan svijet. Ovdje se radi i o megakosmičkoj holografskoj iluziji. Problem je obuzdati moć iluzije i zakoračiti u stvarnost koja nam iz ove perspektive izgleda nadrealno i nepostojeće. Ono za što nas uče da je realnost je, u stvari, odraz spiritualnog zatvora u kojem trunemo od pamtivijeka. A da bi bili odvojeni od vlastitih moći, neophodno nas je zadržati zatrovane i u bunilu, zatrovane nacijom, ideologijom, religijskim fanatizmom, ateizmom, znanstvenim dogmama, navijačkim ludilom, kulturnim ćorsokacima… A moć, kao i sve druge energije, ne može iščeznuti. U našem slučaju, prevarom i dobrovoljno smo je prepustili malobrojnim elitnim strukturama vlasti na globalnom nivou koje, izgleda, ne namjeravaju da nam je tek tako vrate. („Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko da…“, B. Štulić) I kad kažem kako pakao može izgledati kao raj, onda podrazumijevam da se ta zamjena teza odnosi i na suprotnost realnog i nerealnog. Jedan od rijetkih koji je to shvatio je Vlada Divljan. Zato, vozeći auto, slušam pjesmu „Posljednji dani“. (https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=9ykKICWZbd4)  Ta pjesma nikad nije mogla doživjeti zasluženu popularnost na ovim prostorima. Naravno da su je tada i mnogo poslije, uvelike tukli mega hitovi Fahrete Jahić, Svetlane Veličković – Cece ili  Marka Perkovića – Thompsona. (I onda se pitamo zašto smo definitivno propali slučaj, ha!) Vozeći auto, tražio sam osobnog Boga, Boga za sebe. Iako je Bog jedan, svako od nas ima pravo na osobnog Boga. Iza mene ostaju stabla, šume, poljane, kuće, zavezani psi, divljač i njive. Išao sam u susret novim spoznajama, većim prostorima, sjajnim zvijezdama. Istovremeno, molim se da ne potonem u glib straha i neizvjesnosti. Osjećaj koji se nekad intenzivira dok sam sâm u autu. Ne ova percepcija neizvjesnosti, već osjećaj slobode i duboke sreće. Auto je moj prostor, moj hram, moj oltar… Kamo se okrene auto, tamo je moja Kibla.

Dovezao sam se do Semira Osmanagića i Maje Melvin. Semira sam poznavao od prije, Maju ne.

Odmah sam vidio kako je Maja, baš kao i bosanske piramide, jedno od svjetskih čuda. Stas, glas, način kretanja, stil njenih dolazaka i odlazaka bio je fascinantan.

„Sine moj,“ – rekao je Semir – „Maja je mulatkinja: pola bjelkinja pola Indijanka. Doktorirala je antropologiju i učitelj je Yoge 12. Sigurno nisi čuo za Yogu 12. To nije New Age, o Yogi 12 ne možeš ništa pročitati u rubrikama lifestyle. To je nešto stvarno. Ako ti bude dopušteno, sine moj, sve ćeš vidjeti.“

Došao sam po intervju sa Semirom Osmanagićem. S njim sam mogao razgovarati. Sa Majom nisam. Ne poznajem strane jezike. Maja je govorila pet zemaljskih i jedan kosmički, univerzalni jezik koji se kretao po suptilnom, telepatskom nivou. Nisam bio dovoljno otvoren ni za telepatski pristup. Svaki komunikacijski kontakt s Majom bio je isključen. Ali zato sam je posmatrao i nisam se mogao oteti dojmu kako i ona, s vremena na vrijeme, promotri  mene. Često sam griješio u procjenama, ali sad se činilo da je to izvjesno. Još više sam se uvjerio u to kad me je Semir obavijestio kako je Maja jedino meni, od svih novinara i entuzijasta, dozvolila da prisustvujem Velikom činu na vrhu piramide.

„Sine moj, nije to tek tako slučajno. Imat ćeš o čemu da pišeš ali ti niko neće vjerovati.“ – rekao je Semir.

„Mase nisu mjerodavne, baš kao ni demokratija.“ – odgovorio sam – „Ne interesuje me šta podržavaju a šta ne.“

Bio sam uzbuđen. Prvo zato što je od desetak novinara koji su u to vrijeme boravili u Visokom, za posmatranje tog čina, odabrala samo mene. Drugo što me snažno interesovalo o čemu se tačno radi kod meditativne instalacije prozvane Veliki čin Yoge 12. Ali prije toga intervjuisao sam Semira Osmanagića.

Dr. Semir Osmanagić
Inostrani član ruske Akademije prirodnih znanosti
Profesor antropologije na Američkom univerzitetu u BiH
Službena web stranica: www.semirosmanagic.com

tacno.net: Gospodine Osmanagiću, šta se novo dogodilo, a što bi vi htjeli istaknuti, pri projektima koje vodi nevladina udruga/fondacija „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“, od našeg posljednjeg razgovora iz ljeta gospodnjeg 2011. godine?

Semir Osmanagić: Svakako da su održavanje dvije međunarodne naučne konferencije o bosanskim piramidama ključni događaji za ovaj projekt u kome su desetine stručnjaka iz niza zemalja iznijeli rezultate svojih testiranja uzoraka, laboratorijskih analiza, arheoloških iskopavanja i radiokarbonskih datiranja. Primjera radi, datiranje organskog materijala je potvrdilo starost Bosanske piramide Sunca veću od 24.800 godina. Četiri tima fizičara i elektroinženjera su neovisno potvrdili postojanje elektromagnetne zrake frekvencije 28 kHz koja, u radijusu od 4,5 metra, prolazi kroz vrh najveće piramide svijeta locirane u Visokom. Talijanski antropolozi su potvrdili postojanje i ultrazvučne zrake radijusa 10 metara s  frekvencijama koje pokazuju regularnost tokom čitave godine. Laboratorije iz Beča, Zagreba i Beograda su locirale izvor energije piramide i to željeznu ploču odnosno željeznu rudu 2.440 metara ispod same piramide. Sve to potvrđuje da je Bosanska piramida Sunca ne samo najveća i najstarija piramida na svijetu već i najstarija energetska mašina na svijetu. Talijanski i novozelandski arheolozi su došli do novih betonskih blokova na svih pet piramida, ali su potvrdili i postojanje nekoliko kulturnih slojeva na piramidama, među kojima i dva neolitska naselja kada su piramide već bile napuštene. Podzemni labirint Ravne, koji se desetinama kilometara pruža ispod bosanskih piramida, pokazuje ljekovita svojstva s visokom koncentracijom negativnih iona koja je četiri puta veća nego na vrhu Igmana u borovoj šumi. Čini se da su graditelji prahistorijskih tunela napravili podzemni lječilišni kompleks štiteći ono što nam je najvažnije u životu – ljudsko zdravlje. Otkrića je još mnogo i to čini ovaj projekt najuzbudljivijim i najaktivnijim u svijetu arheologije.

tacno.net: Zar sve prezentovane činjenice, mjerenja, naučne verifikacije i rezultati istraživanja koja ste vodili i predočili u javnost već sad jasno ne upućuju na to da se u Visokom uistinu radi o monumentalnim piramidalnim građevinama koje potiču iz nama još zvanično nepoznate istorije? I ako je to tako,  kako je moguć bilo kakav daljnji otpor od strane službenih naučnih i kulturnih institucija iz BiH ali i svijeta?

Semir Osmanagić: Dokaza je sasvim dovoljno pravim naučnicima. I dobronamjernim posjetiocima kojih imamo nekoliko desetina hiljada svake godine. Međutim, zavist, neznanje i nekultura kulturnog establišmenta je eksplozivna smjesa koja ce nas još dugo držati izvan tokova službeno prihvaćenih naučnih istina. Prema vani gledajući, dodajte još i otpor elita koji stoljećima pišu historiju i jasno je da oni neće tako lako dopustiti da se sve knjige, doktorske disertacije i profesorska zvanja promjene bez borbe.

tacno.net: National Geographic s jedne i History Channel s druge strane. Šta imate za reći?

Semir Osmanagić: Mediji su u rukama elita. Kada ovaj projekt zasmeta moćnicima u engleskim krugovima naprave emisiju za kanal National Geographic u kojoj negiraju da piramide postoje i diskreditiraju vođu projekta. Tipično, ali nedovoljno. History Channel je godinu dana vagao sve argumente dok napokon nije snimio emisiju „Tajne piramida“ (Secrets of Pyramids) u kojoj jasno govore da su piramide građene na svim kontinentima, da su bosanske piramide najveće i najstarije na svijetu, a da postoje politički i naučni otpori otkrivanju kineskih i bosanskih piramida. Međutim, nemam iluzija da nas „kontroverze“ neće pratiti u budućnosti. Jer, trebat će vremena da jedna mala Fondacija promjeni svjetsku historiju iz srca male Bosne i Hercegovine.

tacno.net: Da li to znači da je svijet još uvijek na određenom nivou polaran, odnosno da ipak postoje relevantni sistemi, medijski u ovom slučaju, koji su smisleno suprotstavljeni sistematskom ispiranju mozga širokim masama, u cilju lakšeg kontroliranja i eksploatisanja iste?

Semir Osmanagić: Krivo su nas učili o postojanju klasa proteklih milenija ili sukobu Istoka i Zapada (Hladni rat) u XX stoljeću, odnosno Zapada i Islama u XXI stoljeću. Jedini pravi (nevidljivi) sukob je između elita koje imaju monopol nad znanjem i iz kojeg izvode sve druge monopole (finansijski, politički, ekonomski, medijski) a s druge strane imamo potlačeni narod koji se drži u neznanju.

tacno.net: U posljednjem razgovoru također ste istakli da ste još 2006. godine iskopali dio brida piramide, ali je istovremeno pod težinom neoborivih dokaza (nagib piramide od 45 stepeni, pravilna geometrija, betonski blokovi, iskopavanje dijela brida piramide…) tadašnji predsjednik državne komisije za nacionalne spomenike prof. Dubravko Lovrenović naglo promijenio zakon i čitavu Visočicu proglasio zaštićenom zonom, onemogućavajući daljnja iskopavanja. Kao odgovor na nelogičnu zabranu, naveli ste mogućnost iskopavanja na privatnim parcelama. Da li ste uspjeli nešto uraditi u tom pravcu?

Semir Osmanagić: Usprkos zabranama, Fondacija je radila na sekcijama Bosanske piramide Sunce (ili Visočice kako ju je nazvala JNA prije 60 godina) koje su ili privatne ili nisu u obuhvatu zaštićene zone. Ovog ljeta smo uradili još jednu analizu uzoraka blokova s piramide na Institutu za materijale Univerziteta u Zenici i rezultati ponovo govore o čvrstoći na pritisak, superiornijoj u odnosu na naše moderne betone. Prava promjena ce doći kada Parlament Federacije donese zakon koji će proglasiti čitavu piramidu istraživačkim područjem, otkupiti privatne parcele, uposliti 1.500 radnika, izdvojiti 30 miliona KM, i za tri godine očistiti čitavu piramidu što će privući pola miliona turista godišnje u Visoko.

tacno.net: Molim vas da navedete konkretne primjere prestrašivanja, šikaniranja i kažnjavanja onih arheologa koji su se iz različitih država odazivali na vaše pozive i na osnovu vlastitih istraživanja izvodili zaključke koji nisu bili baš u skladu sa uvriježenim naučnim shvaćanjima naše dalje prošlosti.

Semir Osmanagić: Naša arheologinja Sara Acconci iz Italije je dvije sezone (2010.-2011.) radila kao vodeći arheolog Fondacije. Njen profesor s Univerziteta u Milanu joj je e-mailom poručio da će se on osobno pobrinuti da ona više ne nađe posao u Italiji kao arheolog. Poznato je da je Europska arheološka asocijacija iz Londona s potpisom dr. Anthony Hardinga tražila od nacionalnih arheoloških organizacija da bojkotiraju ovaj projekt prijeteći arheolozima da ne idu u Bosnu. Kada su egipatski stručnjaci, geolog dr. Ali Barakat i arheolog dr. Nabil Swelim potvrdili da je Bosanska piramida Sunca najveća piramidalna građevina na svijetu proglasili su ih veleizdajnicima koji su izdali nacionalne interese. Dr. Barakat je izgubio posao u Ministarstvu geologije, a dr. Swelimu je zaprijećeno da će izgubiti pravo na penziju ako nastavi sarađivati s nama.

tacno.net: Da li ste vi lično bili izloženi određenim prijetnjama ili pritiscima i da li mislite da i vama, na neki način, može biti ugrožen integritet?

Semir Osmanagić: Moja sudbina je već poznata. U njoj za strah mjesta nema jer ja govorim iz ugla jednog drugačijeg svijeta, otvorenog, slobodnog, zasnovanog na pravdi, intelektualno nezavisnog, s balansom materijalnog i spiritualnog. Iz ove dimenzije ću izaći onda kad promijenim mišljenje većine i kada se promijene ili dopune knjige historije koje će napokon odražavati historijsku istinu.

tacno.net: Po vama, šta je krajnji cilj držanja širokih narodnih masa u okrilju pogrešnih, iskrivljenih i nepotpunih informacija općenito, pa, evo, konkretno i u slučaju visočkih piramida?

Semir Osmanagić: Što manje znamo, a  više se borimo za egzistencijalno, lakše je manipulirati nama.

tacno.net: Šta očekujete da će se na projektu arheoloških iskopavanja monumentalnih građevina u i oko Visokog dogoditi u 2013. godini?

Semir Osmanagić: Ponovo će Bosanska dolina piramida u periodu juni-septembar biti najpozitivnija oaza na jugu Europe sa stotinama volontera, desetinama hiljada impresioniranih posjetilaca, medijima iz čitavog svijeta, još jednom istraživačkom konferencijom u septembru. Nastavit ćemo s čišćenjem podzemnih hodnika koji nas vode ka Bosanskoj piramidi Sunca, ali ćemo tražiti ulaze u piramide i sa površine.

tacno.net: Posljednja vaša knjiga koju sam čitao, Misterija Anasazija, otvara također više intrigantnih pitanja.

– mogućnost inteligentnog vanzemaljskog uticaja na razvoj i stanje čovječanstva od pamtivijeka.

– postojanje i djelovanje super tajnih organizacija poput ACIO (Advenced Contact Intelligence Organization), NSA (Not such Agency) i Labirint grupe kao i istraživanja koja su vas dovela u neposredan kontakt sa ljudima koji su sarađivali sa ovim  organizacijama.

– postojanje drevnog, vještačkog podzemnog kompleksa na sjeveru Novog Meksika (jedan ste od rijetkih ljudi koji je ikad ušao tamo) sa dvadeset tri prostorije (23 artefakta) u obliku spirale koji neodoljivo podsjeća na DNK kromosomsku liniju kod čovjeka.

Ukratko, da li se mogu napraviti poveznice između istraživanja vezana za misteriozan postanak i nestanak naroda Anasazija koja ste vodili u američkim državama Novi Meksiko, Kolorado, Juta i Arizona sa iskopavanjima u bosanskohercegovačkoj dolini piramida?

Semir Osmanagić: Naša znanja o dalekoj prošlosti su vrlo skromna. Razvijenije civilizacije od naše stoje iza prvog grada-hrama Machu Pichu u Peruu, Yonaguni monumenata na dnu Pacifika, energetskih zidova u Balbecku u Libanonu, originalnih graditelja najstarijih egipatskih, meksičkih, kineskih i bosanskih piramida. I svi oni pripadaju prethodnom ciklusu prije kraja zadnjeg Ledenog doba. Čak i skorašnje civilizacije Maja, nestale u X stoljeću, su enigma, jer je više od 99 posto njihovih piramida skriveno u prašumi. Slično je i sa kulturom Anasazija, koje spominjete, a koji su misteriozno došli na jug današnjih SAD u X i nestali u XIV stoljeću. Zajedničko im je nepojmljivo astronomsko znanje, harmonija u životu s Planetom, poznavanje energija Zemlje, mentalne i spiritualne sposobnosti. S vlastitim razvijenim spiritualnim čulima bolje su od nas poznavali spiritualne entitete u različitim dimenzijama. Stoga, učimo o i iz prošlosti, jer tim znanjima možemo promijeniti našu budućnost nabolje.

„Sad kad smo završili sa ovim, sine moj, pozivamo te da sutra, tačno u podne, s nama budeš na vrhu piramide. Maja Melvin će napustiti ovaj svijet. Vrijeme predviđeno za njen boravak na Zemlji je isteklo.“

„Neće se valjda ubiti?!“ – sjetio sam se načina kako neki alternativci i vjerski fundamentalisti napuštaju ovaj i idu u neki bolji svijet.

„O, ne.“ – nasmijao se Semir – „Maja će napustiti ovaj svijet manipulirajući energijom piramide.“

Šta da kažem? Maja Melvin je bila ljepša od Jennifer Lopez  iz jednostavnog razloga što se zemaljska ljepota ne može mjeriti sa nebeskom. Isto tako, po izgledu Maja je više ličila pojedinim ljepoticama s naslovnih strana svjetskih tabloida, dakle ženama od krvi i mesa, već kipovima, freskama ili umjetničkim slikama kojima su predstavljene sterilne i nevine žene-anđeli, gospe ili božje majke. Hoću da kažem kako ste mogli zamisliti da spavate sa stvarnom nebeskom ženom, Majom Melvin, a istovremeno se pri tome ne bi osjećali bogohulno, posramljeno ili nisko.

Još je jedan čovjek bio dijelom priče. Dragan Hadrović, Mostarac koji je prije deset godina, u potrazi za duhovnim istinama, preselio u Čile. Sada ima transcendentalno ime i titulu: Šaman Pedro. Pedro i Maja su Čileanci. Velikom činu, gdje će glavna protagonistkinja biti Maja Melvin, prisustvovati će Semir, Pedro i ja. Niko više. Mora da se radilo o strogo povjerljivoj tajni. Očito je kako sam bio počašćen. Kako mi je već rekao Semir, dozvolu da mogu biti prisutan posebnom događaju dala je lično Maja. Svjetlosnom brzinom sam se zaljubio u nju. Nisam se uspinjao na piramidu, već odlebdio na njen vrh. Cijelu noć prije njih troje proveli su na piramidi pod otvorenim nebom. Atmosferu je trebalo pročistiti posebnim mantrama i molitvama. Maja, kako mi je poslije objasnio Semir, za introspektivnu komunikaciju s božanskim u i oko sebe nikad nije koristila riječ „molitva“. Nebo od nas traži kooperativnost, dosluh, saradnju a ne želi da ga uvijek za nešto moljakamo.

U podne, svako je bio na svome mjestu. Maja na vrhu piramide, Semir i Pedro, sa različitih strana, udaljeni od nje po desetak metara, formirali su osovinu sjever-jug, gdje je Pedro zauzeo sjevernu a Semir južnu stranu u odnosu na centralni položaj. Ja sam mogao sve to posmatrati sa sigurne distance. Objasnili su mi kako moja loša aura s te pozicije neće moći ometati moćne spiritualne kanale koje će uzrokovati Veliki čin. Bio sam uzbuđen, bio sam i zaljubljen, ali tužno zaljubljen. Ta po svemu posebna žena, koja je, pored mnogih interesenata, baš mene udostojala da prisustvujem njenom velikom odlasku, nesvjesno je učinila lošu stvar po mene. Za dva dana, koliko sam u Visokom s njima, učinila me i beskrajno sretnim i beskrajno nesretnim čovjekom.

Proces je mogao početi. A onda se, prije nego će utonuti u trans, Maja okrenula k meni i graciozno mi mahnula. Tako se opraštala od mene. Zašto? Zašto moraš tako brzo otići, pomislio sam, ja bih radi tebe uradio ono što nikada nisam. Upisao bih se u srednju školu i učio  strane jezike. I podijelio bih čokoladu eurocrem blok s tobom. Kao da je pročitala moje misli. U stvari, ona JESTE čitala moje misli. U jednom trenutku, to sam tačno osjetio. Kao da popušta glavni lokot lude mentalne škrinje pune bludnih misli. Znala je sve što osjećam prema njoj. Po nekom čudnom sistemu, skenirala je moj mozak. Oh, Bože, šta će sve tamo naći?! Moj otkačeni mozak zamišljao me s njom kroz sve 64 poze kama-sutre i, na javi i u snu, radio je to punom parom 24 sata. Osjećao sam se kao zaklana kokoš, spremna da svima ponudi svoje prljavo meso. I gledao sam je kao kokoš. Crven u licu, podbuhao i nakostriješen, mora da nisam izgledao naročito lijepo i inteligentno. Ne bih poželio da vam ikad iko pročita misli kao što je Maja meni. Ona, kao da sve to percipira iz druge perspektive, još me jednom pogledala, ali blago, s razumijevanjem i zaštitnički, a onda je ušla u trans, povukavši svih pet čula u jezgru osobnog mira. Napuštala me.

Ljudi, za neko vrijeme njeno materijalno tijelo počelo je da svijetli i treperi, kao plamen divovske svijeće kojeg je nemoguće udunuti. Vrijeme je stalo, vrijeme ne postoji. Samo jedno beskrajno SADA koje kao nemušto čudovište guta svu prošlost i kompletnu budućnost čineći ih jadnim i nevažnim. Zvijezde, galaksije, kvazari i crne rupe. Sve je doticao i gutao taj višedimenzioni plamen: sav strah, očajanje, anksioznost, depresiju i osjećaj uzaludnosti življenja. Sve je iskristalisao. Mogao sam da vidim svu izlišnost, trulež i bijedu ljudskih sukoba i krvljenja. Maske su padale. A kad maske padnu, jedna za drugom, kao kule od označenih karata, onda jasno vidite kako iza svakog nasilja, ubistva, monopolizma, eksploatisanja, sukoba, mržnje, krađe, fundamentalizma, omaložavanja ili povrjeđivanja stoji jedan ne tako galantan gospodin, gospodin STRAH, i još vam kaže: Ja sam dijete oca NEZNANJA i majke GLUPOSTI i njih dvoje su izrodili masu STRAHOVA poput mene da vas drže zarobljene i potlačene sve do trenutka kad budete spremni da se suočite sa vlastitim glupostima i neznanjem koji onda neće biti u stanju izroditi još jedan strah.

Ali nisam mogao čekati. Previše sam je volio da bih samo sjedio skrštenih ruku dok Maja odlazi put zvijezda. Ustao sam se i zaletio prema njoj. Zaletio sam se u taj plamen.

A taj je potez bio posljedica mog neznanja i gluposti.

Otprilike kao kad se glupavi, krhki leptir, gonjen strahom od mraka, kao hablećina zalijeće u ubitačnu svjetlost i toplotu moćne ulične svjetiljke.