Vatikan, pranje novca i crkveni financijski promašaji

Povezani članci

• Rusofobija
• Slavo Kukić apeluje: Shvatite ozbiljno Dodika nemojte da nam se ponovi Milošević
• Raul Kevrić: Mali pravno-politički rječnik
• Србиja нa злaту
• MISTERIJ CIJENE NAFTE
• Crtica o lignji

“Kam taj svet ide”, pita se kumica kod koje kupujem grincajg.

I fakat kam ide? Neki dan smo objavili informaciju kak je, čini se, Vatikanska banka uhvaćana s prstima u pekmezu, pardonček, ustima u misnom vinu, no to kak da je prošlo nezapaženo. Raspravljamo i pišemo o Pašalićima, porodima estradnih diva, furt neka senzacija, a nacija kaj je, prema novim otkrićima dr. Ivana Goluba iz vatikanskih arhiva, dala jednog velikog papu, Siksta V., informaciju vijest kak je banka, u svojini sjedišta njihove vjerske organizacije morti prala lovu, onak uz put. 

Vatikan se ovih dana prvi put pojavil na popisu zemalja kaj peru lovu. State Department nam se požuril objasnit da to samo znači kak je Vatikan osjetljiv na mogućnost pranja love. Ono, morti peru lovu, al ni nam u interesu  o tom zviždat, rekli buju cinici kakav sam i ja.  Potrebno bu naglasiti kak ovaj tekst ni usmjeren protiv univerzalne crkve, jer bi to značilo izravno djelovanje protiv Riječi Božje. Zarad tog bumo nekaj rekli o ljudskim institucijama kaj imaju intenciju uprljati se, a Vatikan kao država ni nikaj drugo neg ljudska institucija, bumo rekli korporacija.  Budimo pošteni, nepravilnosti ima u svim vjerskim zajednicama, puno je love dobivene od države kaj se troši za necrkvene svrhe, lošeg upravljanja financijama, time su pogođene i Reformirana i Evangelička crkva, pa i u nas. O organizacijama poput Međunarodne Kristove crkve kaj su stvorene sam zarad tog da bi njihovi gurui tipa Kp McKean mogli kupit kuću s bazenom, ne treba trošiti ni riječi. 

Već neko vreme se vode rasprave o Vatikanskoj banci. Ona se krije pod imenom Institut za religijski rad i smještena je u Veneciji, a kontroverze su započele 1982. godine kad je nadbiskup Paul Marcinkus kao ravnatelj iste bil umješan u pad velike talijanske banke Banco Ambrosiano. Tad su se na njihovim računima našle svote love kaj “nemaju” podrijetlo. Nama u Hrvatskoj, friške su spoznaje o takvim računima. 

Nikak nemreju dogovorit tko upravlja Institutom, malo je to Opus Dei, pa Dan Brown piše Da Vincijev kod, malo su to masoni pa Mario Puzo piše Kuma….., a  poznati povjesničar iz SAD-a Webster Tarpley u seriji eseja “Protiv oligarhije” vodi nas u, kako kaže, u samu kolijevku korporatističkog načina upravljanja te dokazuje kako Institutom upravljaju potomci feničkoga crnog plemstva kaj su osmislili i sustav Mletačke i Dubrovačke republike koje su kasnije postale uzor za stvaranje korporativnog načina upravljanja. 

E sad, zec leži u tom kaj je i u vreme Mletaka papinska lova ležala u Mletcima. Pape nisu bili bedasti, branili su suverenitet Papinske države kak ne bi bili zanimljivi za pljačku, sklanjajući lovušu van države. Kak sam već pisal, jedan visoko pozicionirani rimokatolički novinar mi je rekel kak Rimokatolička crkva jest multinacionalna korporacija, a korporacije se bave i novčarstvom. Da se razmemo, ne treba odricat vjerskim zajednicama osnivanje novčarskih institucija, a niti bavljenje novčarstvom, no kad to delaju i lovušom većine naroda kaj mu pripadam, naprosto o tom moram nekaj napisat. A onda kad institucija kaj joj naši dudeki daju lovu morti sudjeluje u pranju love, onda treba galamit da te Benedikt XVI čuje.

To kaj se Rimokatolička crkva bavi bankarstvom ni dakle  začuđujuća novost, no u vreme krize mnoge stvari isplivaju na površinu poput bankrota fondova vezanih uz Mariborsku nadbiskupiju, teškog stanja pojedinih biskupija u SAD-u, prodaja crkava širom Njemačke u komercijalne svrhe. Tko god bil papinski bankar, fenički trgovci, Mletci ili Krugeri navek je neka frka zarad love i Vatikana,  uzrok dubokih podjela zapadnog kršćanstva gotovo uvijek je bila lova. Ne moramo odletit do vremena Martina Luthera, poglećte sam odnos kaj ga Vatikan ima prema Hansu Kungu kaj se među ostalim zalaže za transparentnije financiranje ove korporacije il pri nami odnos kaj ga HBK ima prema don Ivanu Grubišiću koji poziva na reviziju državnih ugovora s Vatikanom. A da je nekaj trulo u državi Vatikan danas pokazuju primjeri prikrivanja korupcije i prisilne prekomande dužnosnika kaj na to upozoravaju.

Pri nami već neko vreme postoje tendencije HBK kak bi Crkva stekla kontrolni paket udjela nad Croatia osiguranjem na ime nekakve odštete za sva zla kaj su doživeli u prošlosti. Vlasništvo je vlasništvo i tu nema “trtmrt”, no mogli bismo postaviti i pitanje odakle crkvi sva ta dobra kaj su im ih oteli u vreme zločinačkog komunističkog režima? 

Vrnimo se lovi. Možemo samo zamisliti kak bi tekle transakcije proračunom zagarantirane love prijenosom udjela nekih od još preostalih jmaca financijskog suvereniteta Republike Hrvatske na Kaptol ova država bi u dobroj mjeri ovisila o odlukama crkvenih financijskih upravitelja kaj pak u ustrojbenom smislu odgovaraju Vatikanu. Povijest Vatikana vrvi financijskim propastima kaj su ih nadomještali potpuno nebiblijskim metodama. U tom ih je smislu Matija Vlačić Ilirik kaj je umrl na današnji dan 1575. godine u svojoj “Povijesti crkve” nazval antikristovim leglom. Ne bi išel tak daleko, no kam se god okreneš i danas na njima lebde sumnje. Geste poput odricanja od dijela proračunske love ne daju mi baš neki pozitivan špurijus.

Još je Ivan u Otkrivenju govoril kak bu se grupama kaj svjesno delaju zmešancije pozivajući se na Boga strože sudilo i upravo je zato važno ukazivati i govoriti o tome ne bi li ih potaknuli na doktrinarno-ustrojbenu reformu. Zapravo se čudim zašto je to tak neuobičajeno danas kad je, nekad svehrvatski tribun, Stjepan Radić velik dio svoje političke misli još početkom 20. stoljeća izgradil na toj platformi.

SEEbiz.eu