UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: Još jednom o antićiriličarima i ćiriličarima ili priča o (ne)stabilnosti

Povezani članci

• Pogubni »bošnjački unitarizam«
• Nakon 22 godine: Šest sinova i muž majke Have Tatarević pronađeni u Tomašici!
• Baretić: Nema fotografiranja izloga s kurvama!
• U rupi
• Ko profitira od političke krize
• Ljubljanska banka: Hoće li Slovenija uspjeti ponovo diskriminirati štediše iz Hrvatske i BiH?

„Nikada se nitko nije uspeo, a da prethodno nekoga ili nešto nije srušio!“(narodna)

   Može biti paničarenje, ali mislim i pišem OTVORENO: u Hrvatskoj se radi o žestokoj borbi za vlast, o širenju atmosfere straha, slične malo onoj u endehazijsko vrijeme, ponešto onoj 1971, i onoj, ne ponovila se, 1991.godine. Halo USA, halo Njemačka, halo Francuska, halo Velika Britanija, halo Kina, halo Rusija… imate i svoje brige, ali da ipak malo virnete u naša mala, uska dvorišta??

    Problem ćirilice?? Kada je bar sedmero istaknutih hrvatskih književnika, jezikoslovaca, akademika, novinara – publicista, prevoditelja… dobilo po sedam minuta na HRT-u i u jednoj tematskoj emisiji govorilo o pismima, jezicima, knjizi…?? Vukovarski antićiriličarski sindrom, utemeljen na  promašajima kukurikavaca, na vladanju u Saboru na temelju broja podignutih ruku, a ne na temelju volje naroda, ma kakva ona bila, širi se već najmanje desetak mjeseci „lijepom našom“ i sva upozorenja da grupica nacional – šovinista koristi opravdanu bol i traume žrtava Vukovara, njome manipulira, nije nastao preko noći. Da li iza tih upornih i žestokih momaka manje – više  čuči povjesničar Putinko, pardon, Karamarko, Ruža Tomašić koja rado proglašava dio građana „gostima“, zaigrana pseudoelita ili tko zna tko, saznat ćemo kada se otvore, nakon distance, arhivi. Ono što se vidi i bez otvorenih arhiva su deseci stožernika za obranu Vukovara, koji u biti ne brane ni Vukovar ni Hrvatsku, nego im nanose nemjerljivu štetu. Jer, primjeric, ne može se u Dubrovniku sastajati predstavnici evropskih država i raspravljati o energetskoj sigurnosti,  ili pak održavati NATO skupština, a samo nekoliko stotina kilometara dalje razbijati ili odnositi ploče s državnih i drugih institucija.

NAJVEĆI PROBLEM – NEPOSTOJANJE DIJALOGA

Čak ni to nije ovog trenutka najveći problem, svijest o šteti ugledu Hrvatske ne može se očekivati od uzavrelim emocijama preplavljenih stožernika – NEMA DIJALOGA SUPROTSTAVLJENIH POLITIČKIH STRANA – BLOKOVA, a bez dijaloga neće biti rješenja jer smo u fazi iracionalnog junačenja gdje se ne nazire volja za kompromisom. Dobro, zakone valja provoditi, Ustavni zakon o manjinama posebno, ali ima modaliteta za provođenje zakona i njih treba neodgodivo tražiti. Razbijene i skinute ploče počnu se shvaćati ozbiljno tek kada voda dođe do grla i kada više ne pucaju samo ćirilične ploče, već puca pravna država, kada se u zrak diže policajca koji je odbio obavljati svoj posao, kada se teatralno skida vojna odora kao da je sportska trenirka, kada  počnu letjeti opake riječi, pa i najgore prijetnje. A te prijetnje iz Vukovara nisu od jučer – čak i amater analitičar da zbroji JAVNE izjave Tomislava Tome Josića, Josipa Klemma i sličnih, uočio bi da to sa zdravim, dozvoljenim, demokratskim prosvjedima veze nema. Da li je netko ozbiljno proučio životni put Tomislava Josića, od Vukovara do logora u Stajićima, do rada u domu za mentalno retardirane u Njemačkoj, do dva promašena braka itd.? Da li je nekome jasno da Josip Klemm, ako hoće, ima iza sebe naoružane zaštitare, koji se u roku od desetak dana mogu pretvoriti u privatnu policiju, da udar na ćirilične ploče, i otkazivanje poslušnosti policije, udar je na ustavni poredak Republike Hrvatske, ali i na vladajuću političku garnituru nesposobnu u zamalo dvije godina zaustaviti barem jedan negativni trend hrvatske ekonomije kojoj je konstanta već dvadesetak godina ne stvaranje nove vrijednosti, već rasprodaja do 1991. stvorenih vrijednosti odnosno imovine, firmi, sve do monetizacije strateški važnih auto – cesta, pa do posljednjeg, prodaje prirodnih resursa.

IZA PITANJA ĆIRILICE JEST…

   Ćirilica kao problem?? Ajte molim vas?! Srbi u Hrvatskoj kao problem, ajte molim vas!? Problem su oni koji od pisma prave bauk, problem su oni koji nalaze u prepolovljenom broj Srba u odnosu na 1991.  dežurne krivce za siromašenje, bijedu, urušavanje socijalne države, a manje-više stoga što ne samo da nisu stvorene nove vrijednosti nego je ta pseudoelita uspjela prenijeti u inozemstvo, po procjeni američkih izvora, najmanje 15 milijardi dolara. Jedan jedini dolar nije Milanović – Čačić – Linićeva  vlada vratila u Hrvatsku, nego, potpuno nepripremljena za teška vremena, s čistom improvizacijom zvanom Plan 21, izvodila je iz tjedna u tjedan razna salto – mortala, braneći  bar pedesetak neobranjivih postupaka i mjera. I dok mi uhvaćeni u klopku antićiriličarske histerije razglabamo o fenomenima, istovremeno Linić uzima nove kredite u USA da ne bi došle u pitanje isplate mirovina, zadnja linija obrane! Paralelno, u HDZ je gospodin Karamarko očistio od svake kritičke riječi, za pretpostaviti je stare kanale obavještajnih i paraobavještajnih struktura obilato je koristio za jačanje svoje pozicije lidera koja će donijeti, što??

Ništa, osim još većeg pritiska na hrvatske Srbe, koje, usput  vodi nezamjenljivi Pupovac, kao što su, izgleda nezamjenljivi Čačić, Vesna Pusić, Šeks, Jakovčić; Mamić i na stotine mudrijaša – od medija do sporta – koji smatraju da minimum ostati u politici i javnoj sceni, trideset godina, ili bar instalirati nakon blizu tridesetak godina svoje klonove koji će nastaviti njihovo problematično djelo.

NAČELO SPOJENIH POSUDA

   Da sam slučajno srpski predsjednik Tomislav Nikolić, zahvalio bih se dr. Josipoviću na posjetu, iako, istine radi, dr. Josipović je među prvima prepoznao teški vukovarski sindrom i pozivao, i poziva na dijalog. Zar uistinu treba ponavljati da na jugoistoku Evrope nacional- šovinizmi djeluju na principu spojenih posuda, da se međusobno desetljećima pothranjuju, a tisuće i tisuće paradnih  svećenika, na svim stranama umjesto služenja mise, drže političke govore!?? Zar se krvavi rat 1991- . 1995. dogodio nekom drugome, a ne nama, zar se ne misli da potresi u jednoj državici- nasljednici ex-Jugoslavije mogu se zaustaviti na graničnim prijelazima prema Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori…?? I treba, uz sve razumijevanje Vukovaraca i vukovarskih traumi poručiti „stožerašima“ da oni ne štete svojim provokacijama hrvatskim Srbima, već prije svega, i najviše, samoj Hrvatskoj koja je na jedvite jade ušla u zajednicu evropskih naroda.

  Svojevremeno sam pisao afirmativno o časnom sucu Theodoru Meronu, s Haškog tribunala, i danas mislim da je pravedno odlučio, ali nije predvidio ono što se moglo predvidjeti – da će pravna odluka biti najviše i najčešće politički tumačena, jer gospodin Meron i ne mora znati za  mentalitet  nas s jugoistoka Evrope, koji ni jednu utakmicu ne možemo pogledati radi nogometa, već, nabrijani, radi političkog nadigravanja i hukanja uvijek na one druge koji su nam ne samo danas, već desetljećima, za sve krivi. Svojevremeno sam pisao da monitoring nad Hrvatskom treba nastaviti i nakon 1.07. 2013., posebno zbog neefikasnog pravosuđa i posebno, mogućeg nepoštivanja prava nacionalnih, ali i drugih manjina (etničkih, vjerskih, rodnih…).

ŠTO DA RADE BRDO I MUHAMED?

   Što da se radi?? Tomislav Karamarko neka izađe za govornicu u Saboru i neka kaže da hoće PRIJEVREMENE IZBORE, sada i odmah, da pozove javno antićiriličare da prestanu marširati, distancira se od njih, jer nakon ovih ploča dolaze, ako se tako nastavi, na red mnoge druge dvojezične ploče; do hrvatsko- talijanskih, hrvatsko-čeških, hrvatsko –hebrejskih…sve do pucanja glava, kako smo se relativno ne tako davno uvjerili. Jer i tada, a i sada vrijedi izreka da svako veliko zlo počinje kao malo zlo. Jer kakav je to život u kojem se opravdano pita  DA LI SU POLITIČKI TOKOVI IZVAN KONTROLE; TKO JE SLIJEDEĆI? Ulica nikada nije saveznik demokratski orijentiranim i politički osviještenim ljudima. I neka eventualno HDZ, s novom vladom, popravi, u što kraćem roku, ono što je  bahati HDZ s kradljivim hobotnicama, sa svojim poslušnim trabantima u većem dijelu tzv. neovisnosti i samostalnosti „lijepe naše“ uspio poharačiti. Sve je očitije da strančarenje traži korekcije, da dosadašnji način izbora zastupnika u Saboru, stvaranje lista poslušnika a ne i lista najsposobnijih, traži izmjene izbornih zakona pa čak i političkog modela odlučivanja. Ne može se vladati bez odgovornosti, bez toga da se ne zna da zastupnici odgovaraju biračima svakodnevno, a ne svake četiri godine, ne može se vladati bez moralnog kredibiliteta i autoriteta, ne može Zoran Milanović, niti drugi čelnici stranaka, oglušiti se o apele predsjednika države jer on, prije svih, odgovara za narušenu stabilnost hrvatskog političkog sustava.

   No, o tome se može i kasnije, zadnji je tren da se brdo i Muhamed dogovore tko će kome na razgovor i da dijalog što skorije otpočne, ali tek usput o ćirilici! Sada se već radi o stabilnosti hrvatskog političkog sustava, pitanju ekonomske agonije koja predugo traje, i vraćanju u ravnotežu onoga što je oduvijek kamen spoticanja na jugoistoku Evrope –  osjetljivim međunacionalnim odnosima i ranama nekog prethodnog rata koje još nisu zacijelile.

(14.10.2013.)