Uprkos dvodecenijskoj hajci protiv njega, Veseljko Koprivica kaže: Tekst o ratnim huškačima bih ponovo objavio

Povezani članci

• Nedemokratsko ponašanje Turske i podanički odnos BiH
• Novi kolumnista portala Tačno.net: Legendarni feralovac Marinko Čulić
• Dolaskom Vučića na vlast, Milošević je pobedio
• BIO JEDNOM JEDAN MOST
• Marinko Čulić: Kako demolirati Banske dvore
• Novo oružje svjetskih moćnika zove se hrana

„Ja sam, pored onih crnogorskih građana koji su stradali na dubrovačkom i ostalim ratištima, jedina žrtva ratnohuškačkog novinarstva u Crnoj Gori. Jer, ne smije se zaboraviti da je prvo u medijima počelo ubijanje istine, a onda je uslijedilo ubijanje ljudi na ratištima! Ratni zločini ne zastarijevaju, ali ovaj koji je počinila grupa crnogorskih novinara izgleda da su zauvijek prekrili ruzmarin i šaš…”

Kada je u pitanju sudstvo, Crna Gora je poznata po mnogim apsurdima i farsama. I dok na jednoj strani sudovi oslobađaju optužene za ratne zločine (Bukovica, Kaluđerski laz, Herceg Novi, Štrpci…), izrugujći se na taj način familijama pobijenim od kojih mnogi svojim najmilijima ni danas nijesu kosti pronašli, na drugoj strani novinarima ratnim huškačima se, umjesto da odgovaraju za svoja nedjela, direktno pomaže da ućutkaju one koji se bore da se zločini ne zataškaju i da se počinioci izvedu pred lice pravde.

Jer da se ne radi o Veseljku Koprivici, danas jednom od urednika Monitora, vjerovatno bi i skoro dvodecenijski sudski proces protiv njega bio odavno završen. Ovako suđenja još traju. Država svakog mjeseca Koprivici odbija od plate kako bi čašćavala ratne huškače, i to sve uprkos odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koji je još 2011. godine presudio u njegovu korist.

Podsjetimo, Koprivica je u septembru 1994. godine u nedjeljniku Liberal objavio tekst pod naslovom “Šesnaestorica”, u kojem je navedeno da se u spisima Haškog suda nalazi i šesnaest novinara iz Crne Gore zbog huškanja na rat početkom devedesetih, koji će odgovarati pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu.

“Na tom spisku, koji sam objavio, bili su dokazani ratni huškači, uglavnom iz državnih medija. Osmorica njih – Vidoje Konatar, tadašnji glavni urednik državnog dnevnika Pobjeda, i novinari tog lista Vasko Radusinović, Milutin Labović i Milorad Bošković, zatim glavni urednik Televizije Crne Gore Božidar Čolović i glavni urednik Nikšićkih novina Milan Stojović ubrzo su podnijeli tužbe protiv mene i Liberalnog saveza, kao osnivača lista Liberal, za klevetu i nanošenje duševnih patnji, tražeći desetine hiljada njemačkih maraka za odštetu. Nešto kasnije, tužbu protiv mene i LSCG podnio je i tadašnji direktor Pobjede Dragan Đurović, zahtijevajući odštetu od petnaest miliona dinara, što je po tadašnjem zvaničnom kursu iznosilo čak petnaest miliona maraka!

Oni su protiv nas podnijeli ukupno osam tužbi Osnovnom sudu u Podgorici. I umjesto da sud objedini sve te tužbe, sudilo mi se pojedinačno po svakoj, tako da sam tokom višegodišnjih sudskih procesa morao preko stotinu puta da sjednem na opštuženičku klupu kao najveći kriminalac, a dešavalo se da istog dana imam i po dva sudska procesa”, kaže Veseljko Koprivica.

Fokus: Je li bilo reakcija na hajke koje su novinari – ratni huškači vodili protiv Vas?

Koprivica: Povodom te neviđene hajke reagovali su brojni novinari, intelektualci, političari i građani. Na kraju sam osuđen po tužbi Milorada Boškovića i Milana Stojovića, koji su, zanimljivo, podnijeli zajedničku tužbu, i tužbi Božidara Čolovića, iako ga je Televizija Crne Gore, prije nekoliko godina, povodom jednog svog jubileja proglasila za ratnog huškača!

Zanimljivo je da za to vrijeme niko iz Liberalnog saveza nije dolazio na ta brojna suđenja niti mi ponudio bilo kakvu pomoć, tako da sam sve donedavno morao da plaćam kazne i za sebe i za Liberalni savez!

O tome šta sam sve, zajedno sa svojom porodicom, preživio u proteklih skoro dvadeset godina i kakve sam sve štete pretrpio teško je i opisati i izračunati, ali bar dio toga objaviću u knjizi “Proces, ali ne Kafkin”, koju nikako da završim, jer ovaj maratonski sudski proces još traje.

Fokus: Još 2011. godine Evropski sud za ljudska prava presudio je da je Crna Gora prekršila Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u dijelu koji se odnosi na slobodu izražavanja, kada Vas je crnogorski sud obavezao da platite 5.000 eura i sudske troškove po tužbi Božidara Čolovića, bivšeg glavnog urednika Radio-Televizije Titograd. Šta se u međuvremenu desilo nakon te odluke iz Strazbura?

Koprivica: Krajem novembra 2011. dobio sam presudu Evropskog suda za ljudska prava u svoju korist, vezano za tužbu Božidara Čolovića.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio da je Crna Gora prekršila član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kada me je crnogorski sud obavezao da platim novčanu naknadu štete zbog klevete. Presuda Evropskog suda za mene je moralna satisfakcija, ali i ohrabrenje za slobodne novinare.

O toj presudi morao je, takva je procedura, da se izjasni Osnovni sud u Podgorici i Čolović. I, kako je to uobičajeno u crnogorskom sudstvu, opet je započeo maratonski sudski proces. Nedavno je Osnovni sud donio presudu da više ne plaćam kaznu Čoloviću, ali još nisam dobio konačnu presudu, na osnovu koje bih mogao da tražim eventualnu odštetu za ono što sam preživio u protekle dvije decenije. Nisam siguran da ću dobiti i centa, ali to nije prva nepravda koju sam doživio u državi Crnoj Gori! Praktično, ja sam, pored onih crnogorskih građana koji su stradali na dubrovačkom i ostalim ratištima, jedina žrtva ratnohuškačkog novinarstva u Crnoj Gori. Jer, ne smije se zaboraviti da je prvo u medijima počelo ubijanje istine, a onda je uslijedilo ubijanje ljudi na ratištima! Ratni zločini ne zastarijevaju, ali ovaj koji je počinila grupa crnogorskih novinara izgleda da su zauvijek prekrili ruzmarin i šaš.

Fokus: Da li i dalje otplaćujete 15.000 eura kazne za duševne patnje bivšem glavnom uredniku “Nikšićkih novina” Milanu Stojoviću i bivšem novinaru “Pobjede” Miloradu Boškoviću, koji su Vas tužili iz istog razloga kao i Čolović?

Koprivica: Otplaćujem. Svakog mjeseca uredno mi se ta kazna odbija od plate, a onda će i od penzije. I to je još jedan apsurd. Zbog istog teksta Evropski sud me oslobodio plaćanja kazne Božidaru Čoloviću, a zbog istog teksta plaćam novčanu kaznu Milanu Stojoviću i Miloradu Boškoviću.

Fokus: Materijalni dokazi da su pomenuti novinari podsticali na rat i da su ratni huškači postoje. Međutim, na kraju ispada da su za njihovo ratno huškanje platili samo ubijeni u Hrvatskoj i BiH, kao i Vi koje ste objavili tekst u Liberalu. Kako to komentarišete?

Koprivica: Sasvim ste u pravu. Novinari koji su me tužili zaista su autori brojnih ratnohuškačkih tekstova i TV priloga. To je vrlo lako dokazati. U novinama se ništa ne može sakriti, a postoje i TV snimci iz tog perioda. Već sam rekao da je TV Crne Gore emitovala prilog u kojem dokazuje kako je njen bivši glavni urednik Božidar Čolović huškao na rat. Pomenuti novinari koji su me tužili i tražili astronomsku odštetu nisu za svoje tvrdnje priložili ama nijedan dokaz, niti im je to sud tražio. Sudije su im jednostavno vjerovale na riječ, a meni nisu uvažile nijedan jedini materijalni dokaz. Ja sam tražio da nezavisni eksperti analiziraju njihove tekstove, da tužitelji donesu dokaze ljekara da su preživjeli duševne patnje i da sude po zakonu, koji kaže da glavni urednik ne može biti osuđen za objavljeni tekst, ako je imao dovoljno dokaza da povjeruje u njegovu istinitost. No, na tome sam uzaludno insistirao. Jedan od sudija bio je čak iskren i rekao mi je – moram vas osuditi, jer ste vi u opoziciji ovoj vlasti! To je šifra kojom se mogu objasniti ovakve apsurdne presude “nezavisnih” crnogorskih sudova. Zato s punim pravom mogu da kažem da sam nevino osuđen i da bih taj tekst o ratnim huškačima opet objavio!

Sead Hodžić, Fokus