ENG
Udjel đavla: Crkva iznad zakona
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Izborom svog papinskog uzora, Franje Asiškog, papa Franjo uvelike je donio dašak optimizma u crkvene strukture.
Čovjek siromašnih, zagovornik dijaloga i mira, usprotivio se “civilizaciji kapitala i bogatstva” postavivši sebi visoki i plemeniti cilj, da reformira svoju Crkvu i uvede je u 21. stoljeće. Izbor pape Franje za poglavara Rimokatoličke Crkve nije začudio mnoge, činjenice su da ista stagnira, masovno gubi vjernike posebno među mladima, ali i među brojnim razočaranim u nju, pa i svećenicima kojima se centralizirani sustav koji je glavna kočnica reformi u Crkvi pokazao kao ozbiljan problem.
Snažniji dijalog, veća demokratičnost unutar same Crkve, šansa i glas mladim ljudima unutar same organizacije, angažman su kojeg se ozbiljno uhvatio papa Franjo, shvativši kako živi u vremenu “krize teologije”, ali i u vremenu posvemašnjih kriza koje zahvaćaju čovječanstvo, nedovoljne razine toleracncije, dijaloga, obrazovanja i duha. Papa Franjopokazao je novo, drugačije, ljudskije lice Crkve i njegova osnovna poruka jest kako čovjek mora biti ispred Crkve, tj. kako prava čovjeka moraju biti ispred prava Crkve. Mi smo pozvani da služimo čovjeku, to je naše poslanje, no mnogi u našim redovima ponašaju se dijametralno suprotno, Crkvu postavljaju iznad čovjeka i njegova zakona.
Pozvani smo kao službenici Krista, da trajno i uvijek branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve, te da sa zakonima država u kojima djelujemo budemo u sinergiji, ne u disbalansu, naglasio je papa Franjo i u svojem najnovijem obraćanju javnosti istaknuvši mlade ljude kao nosioce budućnosti, kroz znanje, tehnologiju i napredak čovječanstva. Papa Franjo pozvao je mlade ljude diljem svijeta, a to uključuje i mlade svećenike, da dižu svoj glas na svaku nepravdu, da dižu svoj glas protiv svijeta kojima dominiraju stare korumpirane i iskvarene vrijednosti. Upravo danas, kada je “odmetnuta” crkva u Hrvata organizirala svoju mladost da digne svoj glas. Hrvatska protiv Istanbulske konvencije, najnovija je inicijativa u organizaciji Crkve koja je ne štedeći resurse i sredstva demonstrirala svoju dominantnu ulogu u hrvatskom društvu.
Na prosvjedu u kojem je sudjelovalo 5000 ljudi logistički organiziranih iz svih krajeva Hrvatske, uz iznorodne udruge i političke organizacije, demonstrirala se sila i pokušalo se fizički pokazati kako je Crkva iznad države i njenih zakona. Crkva ima logistiku i ima sredstva, no upravo u ovakvim slučajevima demistificira se i humana uloga Crkve u društvenom životu. Brojne udruge koje skrbe o djeci koja imaju maligne bolesti, potvrdit će vam kako bezuspješno šalju upite za pomoć upravo Crkvi, no odgovora nema, dok se na ovako skupu organizaciju troše iznimna sredstva, organizaciju ponovimo koja ima samo jedan cilj, da demonstrira kako je crkva iznad zakona, kako uz istu stoji narod, te kako je ona zadnja utvrda „hrvatskih vrijednosti“ koje se pokušavaju selektivno iskorijeniti.
Da je tome tako, da se Crkva postavlja iznad zakona, kako u RH, tako i iznad Vatikanskih zakona i tim činom postaje odmetnutom organizacijom, svjedoči nam i najnoviji bahati i skandalozni istup Nadbiskupa Puljića koji je javno, otvoreno u Jutarnjem listu danas istaknuo kako ne mora prijavljivati policiji svećenika pedofila jer je njegova Crkva iznad zakona. Nedjeljko Ivanov, svećenik je i seksualni predator koji je spolno zlostavljao na stotinu djece za vrijeme svog župnog mandata u Bibinju, nedaleko Zadra. Ivanova su užasnute majke prepoznale kako mirno šeta Zadrom, iako je prvi svećenik u Hrvatskoj kojega je Crkva i službeno proglasila krivim prema svojim zakonima te mu odredila izolaciju u Svećeničkom domu u samom srcu Zadra, na koju se konstantno žali. Ivanov je zbog pritužbi prebačen i u privatni smještaj s naknadom od tisuću eura, no žalio se i na to, jer ga kako je kazao, ne mogu posjećivati prijatelji. Crkva iznad zakona sve slučajeve pedofilije rješava na način da svećenike jednostavno premjesti u druge župe.
Niti zbog jednog ne provodi se istražni ili kazneni postupak, Kongregacija za nauk vjere kao daljnje postupke izdaje ukor ili privremenu suspenziju te time šalje otvorenu poruku kako je Crkva iznad zakona. Crkva iznad zakona teško je bolesna organizacija, odmetnuta od svog poglavara, organizacija hermetički zatvorena i u službi osobnog stjecanja moći i materijalnog bogatstva. Medijski i ideološki rat koji vodi protiv zakona, Ustava i sekularne države koju ne priznaje, eskalira ovih dana u otvoreni rat. Crkva u Hrvata uspostavlja se kao križarski red koji kroz demagogiju “očuvanja vrednota hrvatskog katoličanstva” pokušava preuzeti sve poluge vlasti, sve medije i ustoličiti se kao paralelna država u državi nazivajući upravo svog poglavara papu Franju – đavolskim prevrtljivcem.
Ono đavolsko što je obuzelo tu odmetnutu religijsku nomenklaturu pohlepna je i skandalozna želja za vlašću nad krotkim narodom koji postaje sve više taoc klerikalnih manifestacija moći u svojoj državi. Mladost koja zgrožen odlazi ne predstavlja problem, sasvim je dovoljno mladih koje su “infiltrirali” u svoj sustav nudeći im lažnu zaštitu i toplinu svog katehetskog krda. Tu sinergiju sa mladim obiteljima vidimo isključivo kao oblik dogovorne kolaboracije. Naime, mladima se pomaže, kako pronalaskom posla ili jednokratnom pomoći, ali su isti ti mladi ljudi dužni odlaziti na masovne demonstracije sile, kojima je jedini cilj destabilizirati kritički dio javnosti koji još vjeruje u sekularnu državu.
No upravo tim mladim ljudima prijeti opasnost od te i takve Crkve iznad zakona. Ti mladi ljudi ne računaju na svećenike koji bi sutra mogli nesmetano, nekažnjeno, poput Nedjeljka Ivanova napastvovati i njihovu djecu. Jer su im to sami omogućili podržavajući masovnim okupljanjima Crkvu iznad zakona, Crkvu koja čak pokušava i krojiti zakone u sekularnoj državi koja je to samo na papiru. Ono đavolsko u cijelom tom naumu, ponavljam jer je bitno, najstrašnije je što se ciljano i svjesno sredstva usmjeravaju na taj cilj, a ne na cilj prema službi potrebitima, što sz svakako djeca sa malignim oboljenjima za koje ista at Crkva nema sluha.
Centralizirani sustav je glavna kočnica reformi u Crkvi i pokazuje se kao ozbiljan problem. Upravo je papa Franjo danas naglasio kako samo mladi ljudi mogu donijeti promjene, kako u društvu, tako i u Crkvi. Vrijeme je da mladi ljudi, obrazovani i odgojeni na visokim tehnologijama, zamijene zastarjeli i ishlapjeli kadar u Crkvi koji još ratuje sa komunistima, sekularnom državom, znanošću i tehnologijom. Ne mogu se takvi ljudi koji promiču takve vrijednosti nositi sa dvadeset i prvim stoljećem. To zna papa Franjo, to znaju brojni mladi svećenici s kojima razgovaram, a koji ne drže mnogo do toga da njihova Crkva bude iznad zakona. Dapače, oni drže da za svaki grije, posebno onaj spolni prema djeci i svećenici trebaju odgovarati prema zakonima države, kako kazneno, tako i izopćenjem iz Crkve. Mladost je ta u koju se uzda papa Franjo, no put je težak i pred njim stoje đavolski prevrtljive osobe, one koje se ne libe resursa, sredstava i ugleda svoje crkve za svoje osobne i promašene ciljeve.
Papa Franjo pokazao je novo, drugačije, ljudskije lice Crkve i njegova osnovna poruka jest kako čovjek mora biti ispred Crkve, tj. kako prava čovjeka moraju biti ispred prava Crkve. “Mi smo pozvani da služimo čovjeku, to je naše poslanje, no mnogi u našim redovima ponašaju se dijametralno suprotno, Crkvu postavljaju iznad čovjeka i njegova zakona”, kazao je poglavar Crkve misleći upravo na Nadbiskupa Puljića.
Nije li vrijeme da ta garnitura konačno ode sa scene? Svi ti Puljići, Prcele i Košići? Nije li vrijeme da se ta đavolska prevrtljivost konačno razriješi, a Crkva u Hrvata dobrano raskuži i obnovi mladim i poštenim ljudima? Mislim da nisam jedini kojem se ovakva Crkva dobrano zamjerila i mislim da nisam jedini koji drži kako je ovakva Crkva izdala svoj narod, svoje poslanje i svoju svrhu. Đavolska prevrtljivost kojom su nazvali svog poglavara upravo je sinonim za sve njih. Izdajice svih nas, naše djece, naše vjere i našeg doba.
Autor/ica 👤Ivo Anić
