Ubojice iz Osla: Karadžić je ratni heroj
Povezani članci
“Srpsku su braću nepravedno napali. Oni su željeli iskorijeniti islam i vratiti muslimane natrag u Albaniju. Radovana Karadžića ću pamtiti kao počasnog križara i europskog ratnog heroja. On nije nikakav masovni ubojica i rasist, već čovjek koji je svoju kuću htio osloboditi od islama”, dio je iz manifesta koji ima 1500 stranica Andersa Behringa Breivika, ubojice koji je u Oslu u petak života lišio najmanje 93 osobe. Nagađa se da je NATO-ovo bombardiranje Srbije bio svojevrsni okidač kad je Breivik počeo razmišljati o monstruoznom planu.
Tri etape rata
U manifestu, nazvanim “2083.: Europska deklaracija o neovisnosti”, piše kako napraviti bombu, kako se služiti kamerama za snimanje pokolja, ali i kako iz Europe protjerati muslimane. Sebe je vidio kao zapovjednika vitezova pravednika i jednim od vođa “Nacionalnog paneuropskog domovinskog pokreta otpora”. Predviđao je europski građanski rat u tri etape koji bi trebao biti završen 2083. Prva bi faza trajala do 2030. i ona bi uključivala brze i efikasne vojne udare na sustave, te udruživanje i jačanje konzervativnih europskih snaga. Između 2030. i 2070. predviđao je naprednije oblike oružane borbe, dok je u završnoj fazi, do 2083., predvidio završetak multikulturalne Europe, protjerivanje muslimana i provedbu konzervativne političke agende nakon rušenja vlada diljem kontinenta.
Breivik piše kako su ga u više navrata muslimani fizički napadali. “Nisu me nikada ozbiljno ozlijedili. Najgora stvar koja mi se dogodila bio je slomljen nos. Znam dosta ljudi koje su muslimani opljačkali i poznajem barem dvije djevojke koje su muslimani silovali. Jednoj su izrezali lice.” Najavio je i svoju ulogu nakon masakra. “Kada se probudim u bolnici i kada počne suđenje, postat ću noćna mora za mnoge. Znam da će me zvati čudovištem, mrzit će me i demonizirati. Ali ja ću biti buđenje za mnoge…” Slobodni novinar Øyvind Strømmen, dobar poznavatelj ekstremnih snaga u Norveškoj, tvrdi da je Anders Breivik inspiraciju našao u internetskoj grupi koja sebe naziva Counterjihadist, skupini koja se po ideologiji može poistovjetiti s ultradesničarima, ali ima i izravne veze s europskim neofašizmom. Breivik je priznao počinjena djela, međutim negira krivnju! ”Svjestan je što je učinio, međutim, ne smatra da je to nešto za što bi trebao biti kažnjen”, prenosi ubojičin odvjetnik. Nema kajanja. Sve je planirao i izveo sam. I nitko o tome ništa nije znao.
Ležim na mrtvom tijelu
”Volio bih da sam to mogao izbjeći. Grozno, ali nužno”, kazao je o eksploziji u Oslu i masakru koji je počinio na otoku Utøya. Među preživjelima pokolja na otoku Utoyi je i Prableen Kaur, koja je sve opisala na blogu. “Nakon eksplozije u Oslu imali smo sastanak. Tješili smo se da smo mi na otoku sigurni. Vidjela sam ga kako puca. Svi su počeli trčati. Bila sam prestravljena. Odlučili smo skočiti kroz prozor. Otrčali smo u šumu. Jedna je djevojka slomila gležanj. Druga je bila teško ozlijeđena. Našla sam zaštitu iza nekog zidića. Nazvala sam mamu i rekla joj da nije sigurno da ćemo se opet sresti. Rekla sam joj da je volim, više puta… Poslala sam poruku tati. Netko je došao. ‘Ja sam iz policije.’ Netko mu je doviknuo neka to dokaže. Počeo je pucati. Pucao je po onima oko mene. Ležala sam. Ljudi su vrištali. Čula sam da su neki pogođeni. Drugi su skakali u vodu. Nekoliko mi je puta zazvonio mobitel. Pravila sam se mrtva. Ležala sam tako najmanje jedan sat. Bila sam potpuno tiha. Ležala sam na mrtvom tijelu. Vidjela sam krv. Tada sam odlučila skočiti u vodu…”, piše P. Kaur.
Kada smo odmah nakon masakra u Norveškoj razgovarali s Hrvatom Zlatkom Poljcem, bio je gotovo siguran da iza napada stoje radikalne islamističke snage. No ubojica je “pravi” Norvežanin, domaći, a ne “onaj drugi”.– Šok je to veći. I to što je to planirao toliko godina… Barem u Norveškoj svatko može slobodno govoriti i baviti se politikom. S druge strane, možda je to nekako i bolje. Da je drugačije, bojim se da bi se rasplamsao ekstremizam protiv stranaca – kaže i dodaje da je ovim završilo jedno razdoblje u Norveškoj: – Sad se svi, kad malo zagrmi, trgnu. Je li to još jedna eksplozija? No to će proći. Ono što neće jest novi režim: policija na ulicama, nesigurnost i spoznaja da ubojica može biti rođen tu i živjeti u susjedstvu.
Što je Anders Behring Breivik pisao na Facebooku i Twitteru
Anders Behring Breivik bio je relativno aktivan na internetu, a 17. srpnja, samo pet dana prije svog krvavog pohoda, otvorio je i profile na najpopularnijim društvenim mrežama. Kao pristaša ekstremne desnice često je pisao poruke protiv muslimana i ostalih doseljenika na desničarskim forumima. Na profilu na Facebooku izjasnio se kao kršćanski konzervativac. Lajkao je popularne igre World of Warcraft i Modern Warfare 2. Volio je bodybuilding, a pratio je i stanje na burzi. Na Facebook je stavljao mahom glazbene spotove, a naveo je i da je samac te da je na proučavanje religije ali i ekonomije utrošio 3000 sati.
Na svoj Twitter @AndersBBreivik, također otvoren 17. srpnja, stavio je tek jednu objavu, a riječ je bila o citatu filozofa Johna Stuarta Milla koji glasi: “Jedna osoba s jakim uvjerenjima jednaka je snazi 100.000 onih koji su samo blago zainteresirani”. Netom nakon masakra u kojem je ubio 93 ljudi njegov je profil na Facebooku zatvoren dok se onom na Twitteru i dalje može pristupiti. (abe/VLM)
Psihijatar: Ubojica je neizlječivi jako kruti psihopat
Splitski psihijatar Mijo Milas kaže da je norveški masovni ubojica Anders Bering Breivik psihopat, odnosno da ima poremećaj osobnosti. – On je žestoki antiislamist kakvih je sve više u sjevernim zemljama, pripada ekstremnoj desnici i uopće ne shvaća da izvan Norveške postoji svijet u kojem se ljudi različitih vjera i boja kože miješaju i žive normalno zajedno – kaže Milas. Objašnjava da se takvi ekstremisti formiraju u zatvorenim malim grupama u kojima se članovi međusobno podržavaju i tu uopće nema suprotstavljenih mišljenja. Što je čvršća veza među članovima takvih grupa, to su slabije veze članova grupe s vanjskim svijetom.
– Tako se formira vrlo kruto mišljenje, oni jedan drugoga podržavaju i brane i više nemaju puno dodira s okolinom, slično kao što je to sa Ku-Klux-Klanom – kaže. Za psihopate nema izgleda za izlječenje, tako da ih se samo može čuvati u zatvorenim ustanovama. – Oni priznaju samo silu, s njima nije moguće išta postići na fin način. Zapravo, takvi zatvorenici teret su za svaki zatvor i predstavljaju izazov za zatvorski sustav – kaže Mijo Milas.(sp)