U vodi je život, u vodi je smrt

Povezani članci

• U Rogatici na deponiji smeća pronađena masovna grobnica
• Potpisan ugovor za ekološki projekat „Let’s recycle in the classroom“
• ŠKOLA KRITIČKOG MIŠLJENJA U MOSTARU
• JP Komos Mostar: Obavještenje korisnicima komunalnih usluga prihvat, odvoz i deponovanje krupnog otpada
• Zbogom oružje!
• Slavlje zločinaca u Srebrenici

Politika je vrlo interesantna igra. Već dugi niz godina građani glasaju za one koji uz priču o tome kako zastupaju naše interese rade apsolutno sve što ide na našu štetu.

Piše: Dino Prohić

Ekološka katastrofa u BiH (i u Srbiji i Hrvatskoj) je činjenica. Ima li u svemu tome i ljudske uloge?

Tražeći razloge i objašnjenje ovoga što se dešava, ljudi posežu za svim i svačim. Jedna od prvih teorija koje su počele da kolaju društvenim medijima bila je uloga Haarp sistema u poplavama. Haarp (High Frequencz Active Auroral Research Program) je naveden kao krivac za poplavu, a teoretičari zavjere su se sjetili i takozvanih chemtrailsa. Naravno, nigdje ne postoji nikakav dokaz da je neko napravio oružje koje izaziva kiše i poplave ili šta već ne.

Lokalni vračevi su se dosjetili boga. Nisam siguran jesu li se na sastanku međureligijskog vijeća dogovorili oko toga je li katastrofa došla kao posljedica rezultata Eurosonga, ili je to zbog gay parade, ili pak zbog toga što omladina ne klanja sve vakatnamaze. Valjda zbog internog neslaganja odlučiše da svako svom stadu priopći svoje analize. Uzgred, dragi vračevi, ako boga i ima, i ako bi u nešto umiješao svoje prste, onda bi to bila mala kaznica onima koji se na račun tuđe muke bogate. Znate ono: vi se vozate u konvojima terenaca (sjeti se, Mufty…), a pomoć unesrećenima nema ko da doturi. Ili ono naplaćivanje svega, po više puta: te daj za džamiju, te u kolekt, te uplati misu….. i na kraju se ljudima više ne isplati ni umrijeti jer im vračevi u crno zaviju familije. Ekonomski, naravno… Sreća pa nema boga.

Ali gdje nema boga, tu ima ljudskog faktora. Uvijek je taj ljudski faktor prisutan, pa čak i kad se priroda okomi na nas.

Sjećate se kako naši političari rasprodaše sve što imaju? E, kad su krenuli da se igraju sa prodajom vodnih resursa, ekološke organizacije su upozoravale na potencijalen katastrofe. Gornji horizonti na Neretvi, promjena korita rijeka (Trebišnjica), planiranje i gradnja hidrocentrala na Drini i slični projekti moraju imati neke posljedice. Naravno, za kratkoročna rješenja kakva jedino poznaju ti vajni vođe, sasvim je logično rasprodati i bakino srebro.

Ekološka upozorenja o štetnosti promjena tokova rijeka ostala su neuslišena. Teško je danas reći ima li ova poplava veze sa tim, ali je lako upitati se ima li tu istine. Mnogo lakše nego ima li božije ili američke ruke u svemu tome. U svakom slučaju, ukoliko se ispune katastrofalni planovi o gradnji većeg broja hidrocentrala na bh rijekama, ovo što se sada događa može biti samo uvertira za nešto još gore.

Nije ovo prva poplava koja nam se dešava, iako je najveća ikada. Prije svega tri godine imali smo sličnu situaciju kada je najgore bilo u Hercegovini. Tada je Neretva nanijela ogromne štete u svojoj dolini, a vrhunac je bio u susjednoj Hrvatskoj, u Metkoviću i Opuzenu.

U BiH se male hidrocentrale grade na svakom koraku, bez obzira na to što je to zapadni svijet odavno zabranio. U RS postoje četiri takve hidroelektrane (MHE): Bogatići, Mesići, Tišća i Vlasenica. U Federaciji je najveći broj dozovola za gradnju malih hidroelektrana izdao Srednjebosanski kanton. U Federaciji je prošle godine bilo izdato ukupno 25 dozvola za gradnju MHE- 15 u bošnjačkom dijelu i 10 u zoni elekroprivrede HB. Vidite li paralele?

Ne treba ni spominjati da se te MHE kod nas poslovično grade bez izrade ekološkog studija utjecaja na okoliš.

MHE je mala investicija koja u vrlo kratkom roku vraća uložena sredstva. Ali to nije dobit za društvenu zajednicu koja živi oko tog vodotoka, već za pojedinca koji je uložio kapital. I to, gotovo u pravilu, za nekog stranog pojedinca.

Ne samo da je bosanskohercegovački čovjek ugrožen ovim, već je ugrožen i čitav biljni i životinjski svijet koji se nalazi oko vodotoka kad se promijeni režim podzemnih voda. Vodotoci ostaju suhi, mijenja se kompletan ekosistem, i eto tragedije.

Nerazvijene zemlje poput BiH su laka meta za izgradnju MHE. Lakoća dogovora sa političarima (ko je rekao korupcija?) dovodi do toga da strani investitori za jako malo novca dobivaju jako mnogo profita. Jasno, posljedice po lokalno stanovništvo su nebitne. Mi smo tu samo kolateralna šteta.

Politika je vrlo interesantna igra. Već dugi niz godina građani glasaju za one koji uz priču o tome kako zastupaju naše interese rade apsolutno sve što ide na našu štetu.

Nije bog umiješao prste, nisu Amerikanci, makar ne direktno. Ekološke katastrofe se dešavaju kao opomena za loše raspolaganje onim što smo od roditelja naslijedili, a što na djecu trebamo prenijeti: zemljom oko nas.