U potrazi za pametnom igrom

Izdvajamo

• Nije ljubav problem. Problem je kakvu korist za tu BiH koju voli Komšić može izvući i kako. Rigidni stavovi funkcionišu samo u slučaju da za njih postoje jedna pretpostavka - sila. Vojna ili ekonomska. U ovom trenutku Komšić ne raspolaže ni sa jednom

Povezani članci

• Podijelite iskustvo: Alimentacija na Balkanu
• Modul memorije – fotomonografija ‘Žene opkoljenog Sarajeva’
• Jošte živi duh naših djedova
• Bajtal: Zadatak srpske i srbijanske politike u BiH
• KORUPCIJA NA SLOBODI: Kada će nakon hapšenja kadrova SDA na red doći SNSD i HDZ, i zašto neće
• PEPELNA BALADA O TRGU

foto: tuzlanski.ba

Riješenja za situaciju u BiH postoje. Samo treba podići glavu iz političkog gliba i pronaći ih. Čak i poslije ovih i ovakvih izbora, mogućnosti su tu.

“Idi na Portu, i tamo da se kurčiš. A ako osetiš da je tvrdo, ti se čim pre odkurči. Zapamti, Porta je to.”

Tim riječima je, kažu, Miloš Obrenović ispratio prvog srpskog ambasadora u Carigradu, Lazara Teodorovića. I u toj jednostavnoj i naoko prostoj rečenici sadržana je srž diplomatije. Biranja gdje se može tvrdo, a gdje se mora malo popustiti. Dakle, odnos snaga na terenu mora odlučivati retoriku koja se koristi. Jednostavna politička mudrost- pragmatika.

Politička mudrost i nije baš odlika onih koji se nazivaju nacionalistima. Nit SNS u Srbiji, HDZ u Hrvatskoj ili bilo ko od ovih naših “baja” nije se iskazao u zaštiti ključnih nacionalnih interesa. Pokazatelj za to je stanje u kojem se pomenuta društva nalaze. Novaca nema, dugovi rastu, i opšte stanje duha se može opisati kao duboka apatija.

Zakucani za dno. Nikada kao do sada nije nam bila potrebnija politička mudost u pronalaženju riješenja, a toga ni u najavi.

Politička konstelacija  u parlamentima BiH i nakon ovih izbora biće ono što je i do sada bila- polarizirani skup ljudi koji (malo zbog oprečnih stavova, malo zbog tvrdoglavosti) ne može da se dogovori ni oko dnevnog reda.

Vijeće ministara radi tehničke poslove, i od njega se ne može (u okviru ustava) ni očekivati neko strateško razmišljanje. Onda završavamo na Predsjedništvu kao jedinom političkom centru države. Odatle i borba za funkciju člana Predsjedništva.

E, sad. Ima li ikakve najave državničkog ponašanja iz te institucije? Kratak odgovor je- Nema.

Od predstavnika SDA i SNSD se to ni ne očekuje. Dodik se bavi nekakvim zastavama koje će imati ili nemati sa sobom, te kome će polagati zakletvu. Ono što mu je posao, ni ne spominje, ali vodi politiku simbolike (i destrukcije) svom snagom. Džaferoviću je dosta što ima podrušku Izetbegovića i vjerovatno će nastaviti liniju nemiješanja u vlastiti posao.

Ljevica polaže visoka očekivanja u Komšića, ali teško da će, makar po ovome što vidimo prvi dan nakon izbora, ta očekivanja biti ispunjena. Umjesto da prve dane nakon izbora upotrijebi mudro i da počne raditi na stvaranju osnova za ono što mu je posao narednih 4 godine (alijansi), Komšić nastavlja da se ponaša kao da je u opoziciji.

“Nemojte od mene očekivati da budem niti mekan niti fin kada je riječ o interesima ove zemlje. Ja volim Bosnu i Hercegovinu više nego Republiku Hrvatsku! To je tako!” izjavljuje novoizabrani član predsjedništva na Facebooku.

Nije ljubav problem. Problem je kakvu korist za tu BiH koju voli Komšić može izvući i kako. Rigidni stavovi funkcionišu samo u slučaju da za njih postoje jedna pretpostavka – sila. Vojna ili ekonomska. U ovom trenutku Komšić ne raspolaže ni sa jednom.

Tačno je da se hrvatski zvaničnici u poslijednje vrijeme jako miješaju u unutrašnje stvari BiH i da im se treba poslati adekvatan odgovor. Kako god, Komšić juri ka prvom porazu u Predsjedništvu ukoliko pokrene najavljivanu tužbu protiv RH. Koliko je pametno počinjati mandat političkim porazom i stvaranjem hladnog fronta prema Hrvatskoj, procijenite sami.

Umjesto toga, Komšić bi trebao svoje mjesto političkog predstavnika Hrvata u Predsjedništvu iskoristiti za pravljenje dogovora sa Hrvatskom. To moraju biti dogovori na ravnopravnim osnovama, a ne na štetu bh Hrvata (a samim tim i Bošnjaka i Srba). Zadnjepomenute dogovore već godinama pravi HDZ.

Evo malo konkretnije: Bosna i Hercegovina trenutno učestvuje u šest programa u okviru IPA Komponente II prekogranične saradnje: tri bilateralna programa prekogranične saradnje (CBC) sa susjednim zemljama, tj. Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom, jedan CBC program sa državama članicama EU (IPA Adriatic CBC Program) i dva transnacionalna programa (jugoistočna Evropa i Mediteran).

IPA CBC programi obuhvataju između ostalog i ovo:

• podrška prekograničnoj ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj saradnji u pograničnim oblastima te podsticanje socijalno-ekonomskog razvoja pograničnih regija;
• rješavanje zajedničkih problema u oblastima poput životne sredine, prirodnog i kulturnog naslijeđa, javnog zdravstva, prevencije i borbe protiv organizovanog kriminala;
• obezbjeđenje efikasnih i sigurnih granica;

Unutar tih programa ima prostora za pokretanje saradnje sa Hrvatskom. A firme koje rade na zajedničku korist, ne svađaju se.

Zajednički interes je ono što je neophodno kako među građanima BiH, tako i sa građanima Srbije i Hrvatske. Političari koji svoju snagu budu bacili na to mogu biti ključ boljeg života.

Ako to požele.