U IME SINA I TUDUMOVA VINA

Izdvajamo

• Slovenski domoljub naš je uzor. Uvijek su bili napredniji od nas, još u bivšoj Jugi. I još koliko su obazrivi i kulturni: Janez ima ploču na kući, vidljivu, gdje piše da drži oružje i da će ga upotrijebiti protiv tih Joshuinih, pardon, isusekovih, pardon, imigrantskih bijednika, koji nemaju drugoga posla, nego su krenuli u našu Europu na besplatno kampiranje u izbjegličkim centrima. I još se žale da im je hrana servirana u plastici i nije baš vidljiv rok trajanja namirnica. Nezahvalno i nečuveno.

Povezani članci

• Cenić: BiH će se izvući iz krize tek kad sve propadne
• VIKTOR IVANČIĆ: MIRIS KRVI
• Viktor Ivančić: VISOKI IZVOR
• Dino Mustafić: Dragan Čović želi izmjenom izbornog zakona postići ratne ciljeve
• Tomislav Jakić: KADA UMRE NOVINAR…
• Adamić u srijedu predstavlja četiri nova naslova: Step by Step po hrvatskom cvijeću zla

Čitam o čovjeku koji po slovenskim šumama blizu granice, solidno naoružan, svakodnevno lovi, isporučuje i policiji prijavljuje imigrante. Čini to u ime domovinske sigurnosti, obrane kršćanske civilizacije i intaktnog europejstva. Da, s njim su žena i dvoje djece, na istom poslu. On ima vremena, u penziji je, kao odlikovani slovenski branitelj. Naljutio se na lijenu policiju koja “ne radi posao”, pa potom i novinara na aluziju da je možda malo desničar i malo fašistoidan. Veli da nije. I potencira gornje vrijednosti.

Ne da mi se tu sada kopati za “svetim sličicama”, ali svi znate da je već 2000 godina Isus visoki, bljedoliki, nakovrčani i napudrani zlatokosi muškarac, njegovane bradice i manikiranih noktiju. Dakle, nikako nije neki Joshua iz bivše Cezareje, Judeje, Galileje, nema tamnu kožu, markantan nos, crnu kosu i bradu, tamne oči, pohabane sandale, pustinjsku odjeću, ne govori teške lokalne dijalekte i ne poznaje užas progonjenih ni teror rimskih osvajača. On je naš, jedan od nas, lijepi, superiorni bijeli čovjek, odlične genetike, bez ćiftinskih crta i osobina, to smo već u holokaustu raščistili, čemu sada ponavljanje lekcije? Nas to uče u školama, u udžbenicima vjeronauka: pa malo dijete znade kako Sin Božji izleda, glavom, bradom i po milijunima mazarija u crkvama i galerijama, u koje smo uložili stoljeća crkvenog poreza. Zbog toga župnik iz Zagorja može dobro razlikovati ove “zapečene” i “pregorjele”, pa narediti vjernicima da toj nekoj nosatoj, nomadskoj, opakoj i u principu “ubilačkoj” rasi (a svi su isti, Bože moj!) ne daju ni čašu vode i promptno ih prijavljuju vlastima, kao onaj slovenski patriot! I nije to baš preteško postići kod vjernika i velečasnoga: tudumovo vino prilično oštećuje mozak, to je naučno dokazano i obznanjeno.

Naime, treba zaštiti manekenovu civilizaciju, plave oči, zlatnu kosicu, vatikanski kič, njihove glomazne i neshvatljive privilegije, piramidalnu hijerarhiju, bankarske labirinte, i sve to kako slijedi. Mi smo bijeli kao svježe ocijeđeni sir, soanjirani, kozmetizirani, kičem nabijeni do vrha tjemena, neuki, indoktrinirani, bedasti ko noć, našmrkani tamjanom, mi ne znamo zemljopis, mi pjevamo psalme, “Stari Zakon vjeri novoj nek’ se sada ukloni”, i mi ćemo žilet žicom izrezati na komadiće te horde očajnika i njihovu djecu, da nam ne okaljaju domovine, zavičaje, cintore i kapelice, Vankine farofe, da na vrata naših katedrala i Vojnih ordinarijata i župnih dvorova i biskupskih kurija ne bane ni jedna ručica u potrazi za čašom vode. Jer zasigurno, oko pasa opasani su eksplozivom, samo se to na prvi pogled na vidi, čine se kao skoro normalna djeca, uplašena i gladna, iscrpljena i bolesna.

Slovenski domoljub naš je uzor. Uvijek su bili napredniji od nas, još u bivšoj Jugi. I još koliko su obazrivi i kulturni: Janez ima ploču na kući, vidljivu, gdje piše da drži oružje i da će ga upotrijebiti protiv tih Joshuinih, pardon, isusekovih, pardon, imigrantskih bijednika, koji nemaju drugoga posla, nego su krenuli u našu Europu na besplatno kampiranje u izbjegličkim centrima. I još se žale da im je hrana servirana u plastici i nije baš vidljiv rok trajanja namirnica. Nezahvalno i nečuveno.

A s toliko smo ih kršćanske ljubavi dočekali. Tudom, tudom.