Tvornica vjetra za zastave u Kninu

Povezani članci

• Državni službenici odaju tajne kriminalcima
• „Religija i ljevica“ – pogled ispod tribine
• Ezan za mirjanu h.
• Tomislav Jakić: Tko je Hrvatskoj odrezao jezik?
• Lipi naš šjor Duje
• Goran Pandža: Pogled iz Washington-a

Zna se – viču i zdesna i slijeva – što je uradila Josipa Rimac, gradonačelnica Kraljevskoga Grada Knina (skraćeno: KGK), kad je Kolindi Grabar Kitarović (skraćeno: KGK) na motivacijskom skupu HDZ-a u Vodicama uručila prigodan poklon uz prigodne riječi: »Kolinda, želim da ova zastava s kninske tvrđave, koja je jutros skinuta tebi u čast, bude izvješena na Pantovčaku kao simbol tvoje i naše zajedničke, HDZ-ove hrvatske pobjede.«

   Zna se – dijagnosticirao je dr. Milan Kujundžić, predsjednički kandidat Saveza za Hrvatsku – da su gospođe Rimac i Grabar Kitarović počinile ono što nitko ne bi smio, a »nitko ne smije svojatati zastavu na kninskoj tvrđavi, posebno ne u dnevnopolitičke svrhe«. I naglasio je predsjednik Hrvatske zore da »neprikladnost ovog čina još više dolazi do izražaja ususret godišnjici pada Vukovara, dana kada cijela Hrvatska, što simbolički, što doslovno, treba stupati u jednoj koloni«. Onako kao što je Kujundžić pokazao vlastitim primjerom, stupajući u Koloni sjećanja rame uz rame, malo s Miroslavom Tuđmanom, a malo s Ivom Josipovićem.

   Zna se – konstatirao je Ivan Klarin, saborski zastupnik i predsjednik SDP-a Šibensko-kninske županije – da je gospođa Rimac »i ovaj put prisvojila nešto što ne pripada njoj, već svim građanima Knina«, te da je »skidanjem zastave s kninske tvrđave omalovažila simbol hrvatske državnosti i obeščastila Domovinski rat«. Stoga je darežljivu gradonačelnicu pozvao da otuđenu hrvatsku zastavu »vrati na mjesto gdje i pripada, a to je Kninski muzej«.

   Zna se – raspisalo se i hrvatsko novinstvo – da je Josipi Rimac i njezinoj stranci pošla za rukom još jedna »drska krađa«, ovaj put »kninske zastave, koja za cijelu Hrvatsku ima posebno značenje«, čime se iznova pokazalo da se u HDZ-u »prema cijeloj državi ponašaju kao da je njihovo privatno vlasništvo«. To jest da HDZ-ovci – u skladu sa stranačkom poetikom koju je na ovom primjeru iščitala Jelena Lovrić – »kradu zastavu, baš kao što su pokrali državu«.

   Zna se i kako su na optužbe za drsku krađu i svojatanje simbola hrvatske državnosti, te za obeščašćenje Domovinskoga rata, reagirale prozvane gospođe. Umjesto darovane kandidatkinje za šeficu države oglasio se njezin portparol Mladen Pavić, rutinskom izjavom kako u uručenju i primitku poklona nema ničega spornog, a ponajmanje »politiziranja zastave«. Josipa Rimac je izjavila kako ne vidi razloga za podizanje ovolike bure oko zastave koja je kninski suvenir, pa ga ona kao gradonačelnica može poklanjati kome god hoće. Darovala je ona zastavu s tvrđave ne samo Kolindi već, evo baš nedavno, i našim biciklistima, a napoklanjala ih se u svojoj karijeri toliko da im ni ne zna točan broj. Barem 200 barjaka se skinulo s tvrđave da ih ona nekome svečano uruči, a da nitko od toga, sve do sada, nije pravio nikakav problem niti ju je prozivao za skrnavljenje mile trobojnice…

   Ne zna se, međutim – ili neki ne žele znati – da je ovo darivanje zastave Kolindi mnogo više od pukog simboličkog čina stranačke krađe državnog simbola ili stranačke investicije u pobjedu predsjedničke kandidatkinje. Ne zna se da je to zapravo bio sjajan marketinški uvod u veliki biznis s kninskom zastavom što ga je gradonačelnica osmislila u suradnji s lokalnom Turističkom zajednicom. Jer – uskoro će se, kako najavljuje Josipa Rimac, barjaci nuditi na prodaju turistima koji posjećuju Knin, pa će osim 25-metarskih zastava s jarbola tvrđave, na tržište krenuti i one manjih dimenzija, pakirane u kutije sa slikom Franje Tuđmana dok u kolovozu 1995. ljubi ono što će dvadesetak godina kasnije postati šareni artikl.

   Nitko kome je poznata poduzetnost kninske gradonačelnice ne bi trebao biti iznenađen ako se taj posao razvije do neslućenih razmjera i ako se ponuda proširi toliko da i najzahtjevniji kupci uzmognu pronaći barjak po mjeri svojih ekstravagantnih želja. Hoćete zastavu na tri bure sušenu? Ili zastavu s kapima prve ljetne kiše i mirisom ruzmarina? Ili možda želite barjak s prosinačkim dimom aromatičnog bilja s gratis pakiranjem pršuta dimljenog na istoj vatri? Hoćete ovaj standardni od kineske svile ili ovaj kolekcionarski? Evo pogledajte, čista domaća knineska svila… Ako želite, naši će vam dudovi svilci na zastavi izvesti i zlatni monogram dr. Franje Tuđmana, ali to se, znate, posebno plaća… Hoćete li ovu s dignitetom ili ovu s pijetetom? Nema problema: imamo mi i kombinaciju dignitet-pijetet… A pogledajte ovo: zastava pakirana zajedno s vjetrom koja će ponosno vihoriti sama od sebe i u najvećoj zavjetrini ili bezvjetrini, čak i u vakuumu…

   Razgrana li se taj posao, na kninskoj će tvrđavi niknuti stotine jarbola s kojih će se zastave skidati pred očima izbirljivih kupaca. A kao ispomoć prirodnoj buri, čiji bi se kapaciteti mogli pokazati nedostatnima za toliku eksploataciju, u Kninu će se izgraditi i tvornice vjetra, ali ne samo to… Na tvrđavu će biti postavljena i moćna postrojenja koja će vjetar hvatati i pakirati ga skupa sa zastavama… A tek farme za rasplod i priplod dudovih svilaca…

   I tko zna kakvih će se sve čudesa još namnožiti u Kninu, pod poslovodstvom Josipe Rimac i visokim pokroviteljstvom Kolinde Grabar Kitarović… Pa da vidimo tko će onda – bilo slijeva ili zdesna – zucnuti i riječ protiv krvlju stečenoga suveniriteta Republike Hrvatske!

novilist.hr